Misno slavlje za pokojne župljane, preminule od prošlogodišnjega do ovogodišnjega Dušnog dana, tradicionalno su slavili svećenici Karlovačkoga dekanata. Misu je predvodio vlč. Antun Kolić, župnik Župe Sveta tri kralja na Baniji, u bazilici svetog Josipa u Karlovcu na Dušni dan, u ponedjeljak 2. studenoga 2026.
Koncelebrirali su mons. Antun Sente ml., župnik Župe Blažene Djevice Marije Snježne i karlovački dekan, fra Leopold Palić OFM, župnik Župe Presvetoga Trojstva i gvardijan, vlč. Kristijan Gatarić, župnik Župe Presvetoga Srca Isusova, te vlč. Ivan Iviček, župni vikar na Dubovcu.
Na početku misnoga slavlja župnici su pročitali imena svojih župljana preminulih tijekom protekle godine. U Župi Sveta tri kralja na Baniji ispraćena su 42 pokojnika, u Župi Presvetoga Srca Isusova 78, u Župi Presvetoga Trojstva 68, a u Župi Blažene Djevice Marije Snježne na Dubovcu 54 pokojnika. U molitvi su se spomenuli i mons. Ferdinanda Vražića, dugogodišnjega župnika Švarče, preminuloga ove godine.
Za svakoga pokojnika upaljen je lampion koji su članovi obitelji nakon mise ponijeli na posljednja počivališta svojih najmilijih.
U homiliji vlč. Kolić istaknuo je da se na Dušni dan misli i srca vjernika okreću grobljima, mjestima tišine, sjećanja i molitve. Podsjetio je da Crkva usred tuge zbog rastanka s voljenima naviješta nadu utemeljenu na Kristovu obećanju uskrsnuća.
Tu je poruku približio pričom o starom svjetioničaru koji tijekom olujne i maglovite noći nije mogao vidjeti lađe na moru, ali je ustrajno održavao svjetlo kako bi pomorcima pokazivao put prema sigurnoj luci. „Ja ih ne vidim, ali to uopće nije važno. Važno je da oni vide moje svjetlo“, riječi su svjetioničara kojima je propovjednik oslikao kršćansku nadu pred tajnom smrti.
„Mi s ove obale života često ne vidimo kamo su oni otišli. Ne vidimo njihove duše, ne znamo njihovo točno stanje i to u nama budi tugu“, kazao je vlč. Kolić, ističući da kroz tu neizvjesnost svijetli Krist, koji pokojne vodi prema Očevu domu. Podsjetio je na Isusove riječi: „Sve što mi daje Otac doći će k meni; i onoga tko dođe k meni neću izbaciti.“
Poseban dio homilije posvetio je poginulim i nestalim hrvatskim braniteljima, osobito onima čija se tijela još traže i na čijim grobovima obitelji još ne mogu upaliti svijeću. „Za Boga nitko nije nestao“, poručio je, naglasivši da ljudskoj skrivenosti nasuprot stoji Božje poznavanje svakoga čovjeka i njegove žrtve.
U slici vjernoga svjetioničara prepoznao je i svetoga Josipa, koji je u skrovitosti čuvao Isusa, Svjetlo svijeta, i štitio Djevicu Mariju. Podsjetio je da ga kršćanska tradicija časti kao zaštitnika sretne i svete smrti te pozvao vjernike da njegovu zagovoru povjere svoje pokojne, osobito one koji su umrli iznenada ili u samoći.
„Bog nas nije stvorio za ništavilo. Smrt je samo vrata, a grob je samo privremeno počivalište“, istaknuo je propovjednik. Zaključio je da svijeće koje se pale na grobovima izražavaju i vjeru u Kristovo svjetlo, a molitva i sveta misa „najljepši su most ljubavi koji možemo pružiti našim pokojnima“.
Liturgijsko pjevanje animirali su članovi župnoga zbora „Sveti Josip“ uz orguljsku pratnju mo. Krešimira Klarića. Posebne solističke dionice Mise za pokojne izvela je voditeljica zbora Petra Hrvačić, pridonijevši sabranosti i molitvenom ozračju slavlja.
Nakon misnoga slavlja svi su se s upaljenim lampionima uputili do središnjega križa Katoličkoga groblja Dubovac, gdje su izmolili molitve za pokojne. Svećenici su potom položili lampione na grob mons. Marijana Radanovića te na grobove franjevaca i drugih svećenika pokopanih na dubovačkom groblju. Članovi obitelji lampione su odnijeli na grobove svojih najmilijih.
