Holywin, molitveni i scenski program uoči svetkovine Svih svetih, proslavljen je misnim slavljem koje je predvodio vlč. Danijel Hačko te predstavom „Izabrani“ u izvedbi mladih zajednice ZAMAK, u Nacionalnom svetištu i bazilici svetog Josipa u Karlovcu u subotu 31. listopada 2026.
Uz vlč. Hačka koncelebrirali su vlč. Ivan Iviček, župni vikar, i mons. Antun Sente ml., rektor. Prije misnog slavlja molila se krunica, a liturgijsko pjevanje animirali su članovi župnog zbora mladih „Agape“ pod vodstvom Josipa Vukovića.
U homiliji vlč. Hačko govorio je o svetosti koja se gradi u svakodnevnom životu: vjernošću u malome, izvršavanjem obveza, odnosom prema obitelji i prijateljima, činjenjem dobra te pouzdanjem i predanjem Bogu. Na primjeru maloga puta sv. Male Terezije istaknuo je važnost postojanosti u jednostavnim, svakodnevnim stvarima. Potaknuo je okupljene da manje gledaju u ekran, a više u Isusa u pokaznici te u ljude oko sebe, osobito članove obitelji.
Govoreći o radosti i izvršavanju dužnosti iz ljubavi, spomenuo je sv. Dominika Savija i sv. Ivana Bosca. Podsjetio je i na sv. Karla Acutisa, kojemu je sveta misa bila „autoput do neba“, naglašavajući važnost euharistije kao središta kršćanskoga života.
Propovjednik je upozorio da se svetost kuša u konkretnim životnim situacijama, u kojima čovjek pokazuje odgovara li na izazove u duhu evanđelja. Pritom je predstavio različite putove svetosti: postupni rast u krepostima, obraćenje te ustrajnost u kušnjama i duhovnoj suhoći. Spomenuo je biblijskoga Davida kao primjer rasta unatoč nesavršenostima, a sv. Pavla, sv. Augustina i sv. Ignacija Lojolskog kao primjere obraćenja.
Nizom primjera iz života svetaca pokazao je da su se i oni suočavali s vlastitim slabostima i teškim borbama. Sv. Franju Saleškoga, poznatoga po blagosti i strpljivosti, te sv. Jeronima spomenuo je u kontekstu svladavanja nagle naravi. O borbi s požudom govorio je navodeći sv. Augustina, sv. Mariju Egipatsku i sv. Vladimira. Slugu Božjega Matta Talbota predstavio je kao primjer borbe s ovisnošću o alkoholu, u kojoj su mu oslonac bili molitva, sveta misa i rad.
U kontekstu duhovne tame, malodušja i osjećaja napuštenosti govorio je o sv. Ivanu od Križa i sv. Tereziji iz Kalkute, koja je unatoč dugotrajnoj unutarnjoj suhoći ustrajala u svojem poslanju. Sv. Malu Tereziju spomenuo je i u kontekstu duboke tuge, kušnji vjere i predanja Bogu, a sv. Ivana od Boga u kontekstu psihičkih patnji. Govoreći o teškim unutarnjim krizama i mislima o samoubojstvu, naveo je sv. Tereziju Benediktu od Križa – Edith Stein, sv. Ignacija Lojolskog i sv. Bartola Longa. Pritom je istaknuo njihovo traženje oslonca u Bogu, molitvi i predanju, a kod Bartola Longa osobito povezanost s molitvom i širenjem krunice.
Na kraju je svima poručio: svi smo pozvani na svetost! Životi svetaca svjedoče da se taj poziv ostvaruje i usred slabosti, padova i kušnji, svakodnevnim obraćenjem, rastom u ljubavi i ustrajnošću na putu s Bogom.
Nakon misnog slavlja u Velikoj dvorani Pastoralnog centra Nacionalnog svetišta svetog Josipa izvedena je predstava „Izabrani“. Napisala ju je i režirala studentica Tara Kranjčević uz pomoć studentice France Rajčić, a glumili su mladi iz karlovačke zajednice ZAMAK – Zajednice mladih katolika.
