Župni vikari

Župni vikari

Dubovačka župa imala je redovito župnog vikara sve do 1945. godine. Župa je tada imala veći teritorij i više župljana, a trebalo je brinuti i za bolnicu kao dušobrižnik te održavati župnu ekonomiju. Teško je pronaći sve svećenike koji su obavljali tu službu pa se spominju oni za koje su poznati podaci: Vilim Giorgis (do...

Dubovačka župa imala je redovito župnog vikara sve do 1945. godine. Župa je tada imala veći teritorij i više župljana, a trebalo je brinuti i za bolnicu kao dušobrižnik te održavati župnu ekonomiju. Teško je pronaći sve svećenike koji su obavljali tu službu pa se spominju oni za koje su poznati podaci: Vilim Giorgis (do 1901.), Stjepan Toplak (do 1903.), Ivan pl. Vučetić (1903. – 1905.), Nikola Herceg (1904. – 1907.), Juraj Kocijanić (1905. – 1910.), Josip Žunić (1908. – 1922.), Stjepan Mlinarić (1922. – 1925.), Antun Rozgaj (1925. – 1929.), Slavko Jurković (1931. – 1934.), Dragomir Šolić (1934. – 1941.).
 
Za vrijeme rata u Dubovcu su kao dušobrižnici bili svećenici iz Slovenije: Franjo Ozvatić (1941. – 1945.) i Franjo Korban (1941. – 1945.). U vrijeme dok su franjevci upravljali župom, dolazili su u Dubovac i oci franjevci Ljudevit Lojan, Franjo Crnac, Antun Ament, Ignacije Ivak i Robert Batušić.
 
Nikola Sanjković 1981-1984. Rođen je 22. lipnja 1955.godine u Novakovcu, župa  Dekanovec. Roditelji Petar i Cecilija r.Marodi svoju djecu odgajali su kršćanski i svome narodu i Crkvi darovali su sedmero djece.  Nikola je  Osnovnu školu prva četiri razreda završio u rodnom mjestu Novakovec a više razrede u mjestu Podturen. Kao pitomac Dječačkog sjemeništa na Šalati, završio je Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu. Kao bogoslov Zagrebačke nadbiskupije pohađao je teološki studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Nakon završenog studija za svećenika Zagrebačke nadbiskupije zaređen je 28. lipnja 1981.godine po rukama zagrebačkog nadbiskupa Franje Kuharića. Svoju prvu Mladu misu slavio je u župi  Svi Sveti u Dekanovcu 12. srpnja 1981.godine. Službu kapelana od 1981. do 1984. godine vršio je u župama Karlovac – Dubovac i Karlovac – Srce Isusovo, a od 1984.do 1987.godine u župi Zagreb – Špansko. Od 1987. do 1994. vršio je službu upravitelja župe Voćin. To su bila teška vremena u ratu i najteža u povijesti župe Voćin. Izvršen je genocit nad nedužnim hrvatima i porušeno je Svetište Majke Božje Voćinske do temelja. Vlč. Nikola je u porušeni Voćin organizirao povratak preostalih živih vjernika i primio oko dvije tisuće prognanika iz Letnice na Kosovu i prognanika iz Bosne. Izgradio privremnenu crkvu u srušenom  skladištu i sagradio novi župni dvor. Osim što je vodio brigu o prognanicima predavao je vjeronauku Osnovnim školama u Slatini i Voćinu. U župi Breznički Huma djeluje kao župnik od 1994. do 2003. godine. Veoma marljivo radi na podizanju materijalnih dobara u župi ali nije zapustio i onaj duhovni dio koji je najvažniji. Izgradio je novi župni dvor sa dvoranom za pastoral u župi. Dovršio kapelu sv. Marka Križevčanina u Breznici. Dao je urediti krovište  i toranj župne crkve sv. Martina, i postavio je novu čeličnu konstrukciju za zvona i dao elektrificirati. Uredio je kompletno kapelu sv. Helene u mjestu Šćepanje i još neke pilove po selima. Radio je u redovitoj nastavi  vjeronauka u školi Breznički Hum  i župnoj katehezi za sakramente  u župi. Organizirao je misije u župi  i druge vrste duhovnih obnova vjernika što je donijelo i ploda da su neki izabrali duhovni poziv i sedam mladića započelo je svoje školovanje u Sjemeništu na Šalati. A dvije djevojke izabrale su studij teologije. Godine 2000 kratko vodi župu Hrašćina nakon smrti vlč. Kasala. A cijelo vrijeme svoje službe u Brezničkom Humu vrši službu bilježnika Zelinskog dekanata. Prmješten je u župu Popovača gdje djeluje kao župnik  od 2003. do 2009.godine. U župi Popovača   uz samu crkvu u dvorištu izgradio dvije zgrade za potrebe župe: Pastoralni centar sa dvoranama i  Župni dvor. Radio je u pastoralu bolesnika u Psihijatrijskoj bolnici u Popovači. Puno vremena posvetio je u radu s mladima i  plod rada s mladima nakon odlaska iz župe bile su dvije mlade mise. Zdravlje vlč. Nikole je narušeno već u ratu zbog stresa i događanja koja su bila u Voćinu, naglo su se pogoršala u razgovoru sa nadbiskupom zamolio je jedno manje mjesto zbog liječenja. Premješten je u župu Mahično u mjesecu ožujku 2009. godine. U župi djeluje već više godina, zalaže se za obnovu crkvenih objekata koji su jako zapušteni. Obnovljeno je krovište i toranj župne crkve, izvedena je drenaža, radi na sanaciji zidova, prozora i struje. Zvona su nakon tri godine ponovo zazvonila kao i novo četvrto zvono „Zvono života“, zvoni kada se krste djeca u župi. Na župnoj kući izmijenio je stolariju. U filijanoj kapeli sv. Petra u Jaškovu elektrificirao je novo veće zvono koje se čuje izvan sela a sada obnavlja oltar u kapeli kao i sve prozore koji su istrunuli. Na duhovnom planu pripremio nam je veliku duhovnu obnovu Misije 2012 godine. Posebna briga vlč. Nikoli su starci i bolesni u župi kao i briga o mladima i školskoj djeci kojima posvećuje najviše  vremena kroz katehizaciju.
 
Franjo Čuk 1984-1985
 
Vlado Košić 1985-1988
 
Mladen Gorupić 1989-1992. Rođen 21. 07. 1962. g u Gornjoj Plemenšćini (Pregrada) u Krapinsko Zagorskoj županiji; kao peto posljednje dijete obitelji Gorupić. Otac Stjepan nositelj obitelji bio je rudar, a majka Manda ostala je domaćica kod kuće zbog brige oko djece i imanja. Djetinjstvo provodi u Pregradi gdje završava osnovnu školu. 1978. Odlučuje se za sjemenište, te odlazi u Interdijecenzansku srednju školu na Šalati u Zagrebu, Vočarska 106. Poslije završene srednje škole u Kranju u raketnoj jedinici odslužuje svoj vojni rok. Nakon odsluženja vojnog roka 1983. g. upisuje se na Teološki fakultet u Zagrebu, Kaptol 29. (danas Vlaška). Završava fakultet za svećenika u predviđenom roku i svoju Mladu Misu služi 2. 7. 1989. g. u rodnoj Pregradi. Tada ga uprava Nadbiskupije Zagrebačke šalje u Karlovac za kapelana Župe sv. Josipa, a nakon tri godine 1992. za kapelana Župe Sv. Vida u Vrbovcu. Kao kapelan 1994. g odlazi u Župu uznesenja BDM u Budrovcu. U toj Župi vrši župničku službu za tri naselja; Budrovac – Crkva uznesenja BDM, Čepelovac – Kapela sv. Elizabete i  Sirova Katelena – Kapela sv. Katarine. U jesen 1994. g. postaje župnikom Župe uznesenja BDM u Budrovcu, a 1999. g postaje župnikom i Župe sv. Luke, evanđeliste u Kalinovcu. Tada gradi novu župnu kuću u Kalinovcu u koju se premješta sa svojom majkom kao domaćicom iz koje danas upravlja obadvjema župama. U Kalinovcu i župi Budrovac formira novo Župno vijeće preko kojeg djeluje i pokreće razne crkvene danas aktivne skupine, sudjeluje u osnivanju Križarskog društva sv. Luke, evanđeliste kao i u pokretanju Župnog lista u Kalinovcu i Budrovcu. Uz požrtvovno vođenje dviju velikih Župa odnosno četiri naselja pokreče i vodi obnovu većinom loše održavanih crkvenih objekata, kao i izgradnju nekih novih objekata. U Budrovcu u Crkvi uznesenja BDM vodi izgradnju; novog postolja zvona, elektrifikaciju zvona, novog krovišta crkve sa olucima, rješavanje vlage zidova, obnovu vanjske fasade, ugradnju 20 novih prozora, promjenu cijele električne instalacije po crkvi, uređivanju unutrašnjih zidova crkve, postavljanje klupa u crkvi, odvodnju oborinskih voda, izgradnju ograde okolo crkve – 96 m, uređenje parka oko crkve, asvaltiranje prostora ispred crkve, itd. U Čepelovcu vodi obnovu Kapele sv. Elizabete: elektrifikaciju zvona, obnovu tornja i fasadu kapele, promjenu cijele električne instalacije po zidovima kapele, ugradnju 14 novih prozora, kupnju novog središnjeg lustera, postavljanje novih oluka, rješavanjeograde okolo kapele, postavljanje staze ispred i okolo crkve itd. U Sirovoj Kataleni vodi obnovu Kapele sv. Katarine: zamjenu krovišta kapele sa postavljanjem novih oluka, rješavanje vlage zidova, obnovu fasade kapele, promjenu cijele električne instalacije po zidovima kapele, elektrifikaciju zvona, izgradnju novog Glavnog oltara, obnavljanje pokrajnog oltara, kupnju novog središnjeg lustera, rješavanje ograde okolo crkve, izgradnju staza okolo crkve itd.  U Kalinovcu u matičnoj Župi ishodi Projektnu dokumentaciju župne kuće, te nakon toga pokreće, vodi i završava njezinu izgradnju. Pokreće i projektnu dokumentaciju Crkve sv. Luke i pokreće sveopću njezinu obnovu uz nadležnost Konzervatorskog zavoda i Ministarstava kultura Republike Hrvatske. Za vrijeme pastoralnog vođenja Župe sv. Luke vodi i ove radove na Crkve sv. Luke: obnovljen i nadograđen Glavni oltar sa tri izrađene slike, izgradnju novih ispovjedaonica, postavljanje novog postolja zvona i elektrifikacija postojećih zvona, postavljanje toranjskog sata, zamjenu 8 toranjskih velikih prozora, sanaciju temelja crkve od vlage te odvodnju oborinskih voda, izgradnju Kapele sv. Marka u Molvicama i Kapelu sv. Vida na Batinskama, vanjsku i unutarnju obnovu Kapele Majke Božje Žalosne,kapelicu sv. Vida na Peskima itd.Kao dobar, požrtvovni i aktivni svećenik gosp. vlč. Mladen Gorupić u prosincu 2004. g. u Đurđevačkom dekanatu od ostalih župnika izabran je za dekana tog dekanata, kojeg je podržao biskup M. Culej.
 
Zdravko Radoš 1992-1993
 
Vlado Borak 1993-1999
 
Dragutin Gereci (2011. – 2014.) rodom je iz Laza, župa Gornja Stubica. Rođen je 1976. godine, a svećenikom je postao 2011. godine i odmah je primio službu župnog vikara u Nacionalnom svetištu sv. Josipa i u Župi B.D.M. Snježne u Karlovcu – Dubovac. 2014. godine, imenovan je upraviteljem župe Vinagora i župe Marinci.
 
Anđelko Katanec (2014. – 2015. ) rođen je 28. 06. 1984. u Sv. Heleni kao drugo od osmero djece u obitelji. Nakon osmogodišnje osnovne škole otišao je u Dječačko sjemenište u Zagrebu. Pošto je završio Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju, ušao je u bogosloviju na Kaptolu 2002. godine. Nakon 2. godine teološkog studija u Zagrebu isti je nastavio u Rimu na sveučilištu Gregoriani, a boraveći u zavodu Germanicum et Hungaricum. Po završetku studija godinu dana je kao bogoslov obavljao praktikum u župi Navještenja Blažene Djevice Marije u Velikoj Gorici. 2008. je zaređen za đakona, a đakonski praktikum obavljao je u župi Bl. Alojzija Stepinca u Bestovje-Novaki Rakitje. Svećeničko ređenje bilo je 2009. godine i tada je kao svećenik postavljen u službu župnog vikara u župi Presvetog Trojstva, Zagreb – Prečko, sve do 2011. godine. Od kolovoza 2011. obavljao je službu župnog vikara u župi Uznesenja BDM – Stenjevec I i Sv. Nikole Biskupa – Stenjevec II. Nakon te službe, godinu dana je bio župni vikar u župi BDM Snježne i u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu na Dubovcu, od 2014. do 2015. godine, nakon koje je imenovan predstojnikom Ureda Zagrebačke nadbiskupije za strance – imigrante i turiste.
 
Vlado Mikšić (2015. –     ) rođen je 23. listopada 1971. u Karlovcu. Roditelji su mu Ivica Mikšić, stolar i Klara r. Kašlik, radnica. Djetinjstvo jeproveo u Duga Resi. Osnovnu školu i srednju medicinsku školu završio je na Švarči- Karlovac.1990/91 služio je vojni rok u sanitetskoj službi prvo u Novom Sadu, a zatim u Splitu. U jesen 1991. upisao je Katolički bogoslovni fakultet i Bogosloviju u Zagrebu.  Sudjelovao je 1995. u vojno- redarstvenoj akciji Oluja. Diplomirao je 1997. na temu „ Prvostolni Kaptol zagrebački u obrani Trojedine Kraljevine od Turaka“ kod akademika Franje Šanjek. Sv. Red na Petrovo 1997. podijelio mu je kardinal Franjo Kuhari, a Mladu misu imao je 21. srpnja 1997. na Švarči. Službovao je u Retkovcu- Zagreb Istok, Sv. Josip Trešnjevka- Zagreb Zapad. 2001. po odredbi kardinala Josipa Bozanića odlazi u Beč na postdiplomski na području crkvene povijesti. Magistrirao je 2003.godine. Tijekom studija vršio je službu pastoralnog asistenta u Gradišću u župama Moerbisch, Oggau, Rust. Po povratku u Domovinu 2006. godine bio je kapelan u Duga Resi i Brdovcu. Od 2011. upravljao je župom u Prišlinu, Hrvatsko Zagorje nakon koje je 2014. godine dobio službu pastoralnog suradnika u župi Presvetog Srca Isusova, Karlovac- Novi centar. Godinu dana kasnije, 30. kolovoza 2015., preuzima službu supsidijara u župi BDM Snježne i Nacionalnom svetištu sv. Josipa u Karlovcu. 
 
 

Čitaj dalje

Župni listić 12. nedjelja kroz godinu 23.6.2024.

Donjostubički hodočasnici svetom Josipu

Josipove pahuljice na Zlatnoj liri