Izložba „Hrvatski sveci i blaženici u našem narodu“ akademskog slikara Branimira Dorotića otvorena je u četvrtak 29. listopada 2026. u galerijskom prostoru Udruge Zelene i plave Sesvete. O umjetničkoj vrijednosti portreta i njihovoj duhovnoj poruci govorili su povjesničar umjetnosti Stanko Špoljarić, autor Branimir Dorotić i rektor Nacionalnog svetišta i bazilike svetog Josipa u Karlovcu mons. Antun Sente ml., koji je izložbu i otvorio. Program je vodila dr. sc. Tanja Baran.
U ime domaćina okupljene je pozdravio Radoslav Dumančić, tajnik Udruge Zelene i plave Sesvete, istaknuvši da izložba donosi poruku nade te pronosi ne samo katolički, već i hrvatski nacionalni identitet. Izrazio je želju da posjetitelji iz dvorane izađu barem malo bolji, uz usmjeravanje pogleda prema uzorima prikazanima na izloženim djelima. „Ovo nije samo sakralna priča, ovo je priča hrvatskog identiteta. Ovi portreti govore nam kako je hrvatski identitet stvaran u različitim razdobljima. Ako to ne upoznamo, uvijek će nam nedostajati jedan dio nas samih, bez obzira na našu vjeru ili nevjeru“, poručio je Dumančić.
Predstavljajući izložbu, povjesničar umjetnosti Stanko Špoljarić naglasio je da tema hrvatskoga identiteta zahtijeva veliku odgovornost jer ne dopušta ni umjetničku ni ljudsku površnost. Slikar, istaknuo je, mora ući u smisao i duhovni sadržaj osobe koju prikazuje. Dorotića je predstavio kao umjetnika velikoga i raznovrsnog opusa, pretežno sakralnoga, koji svojim djelima, osobito mozaicima povezanima s arhitekturom, gradi i osmišljava ljepotu sakralnih prostora. Uz veliko iskustvo i iznimnu stvaralačku vještinu, u njegovim je djelima prepoznao snažnu usmjerenost prema transcendentalnom. Govoreći o zahtjevnosti portretnoga slikarstva, Špoljarić je izdvojio fizičku sličnost, duhovnost prikazane osobe i prepoznatljiv autorski izraz. Upravo je utkanu duhovnost istaknuo kao obilježje svake izložene slike, naglasivši da umjetničko djelo traži i osobni doživljaj promatrača. „Ove slike se ne objašnjavaju. One traže naš osobni doživljaj“, rekao je Špoljarić, dodajući da povjesničar umjetnosti može upozoriti na elemente stilistike, poetike i likovnoga pristupa, ali da se dubina susreta sa slikom otkriva osobnim doživljajem. U Dorotićevim je portretima prepoznao isprepletenost realizma i ekspresionizma. Realizam je povezao s meditativnošću i postupnošću nastanka djela, a ekspresiju s gestom, bojom i emocionalnošću. Istaknuo je da je umjetnik pronašao ravnotežu: svakoga sveca prikazuje vlastitim likovnim jezikom, a promatraču ostavlja širok prostor za osobno otkrivanje prikazanoga lika. „On je slikar koji misli bojom. Sjajno osjeća boju“, naglasio je Špoljarić. Zaključio je da je Dorotić svece prikazao kao ljude prisutne u nebeskim prostranstvima, koji su u veličini svoje običnosti ostvarivali svetost u svakom zemaljskom koraku.
Autor Branimir Dorotić u svojem se obraćanju prisjetio nedavnoga postavljanja izložbe u crkvi svetog Josipa u Dalju, gdje su radi njezina postava privremeno uklonjene postaje križnoga puta. U tome je prepoznao snažnu simboliku, povezujući stradanja toga kraja u Domovinskom ratu sa životnim putovima prikazanih svetaca i blaženika. Istaknuo je da svatko u vlastitom životu može prepoznati postaje svojega križnog puta te da mnogi u obiteljskom pamćenju čuvaju i iskustvo stradanja svojih bližnjih. Osjećaj obveze, ustrajnost, talent i ljubav razlozi su zbog kojih se toj temi uvijek iznova vraća. Osvrnuo se i na vlastiti životni put, od rođenja na Braču i školovanja u Bedekovčini do rada u Zagreb filmu i studija brodogradnje. Prisjetio se da je želio izraditi čamac za spašavanje, a da je njegov osobni „čamac za spašavanje“ naposljetku postala Likovna akademija. Govoreći o nastanku izloženih djela, kazao je da naručena umjetnost podrazumijeva i očekivanja naručitelja, dok mu je ova tema omogućila slobodu osobnoga umjetničkog odgovora i dovoljno vremena za stvaranje. Zahvalio je posjetiteljima, domaćinima i mladim glazbenicima, poručivši da svaka glazba zaslužuje sliku, a svaka slika glazbu.
Voditeljica programa dr. sc. Tanja Baran, predsjednica Udruge za promicanje znamenitih Križevčana „Dr. Stjepan Kranjčić“, predstavila je povijest projekta „Hrvatski sveci i blaženici u našem narodu“. Projekt je povezan s manifestacijom Dani hrvatskih svetaca i blaženika u Križevcima te kroz godišnje izložbene cikluse okuplja umjetnike koji svojim djelima približavaju hrvatsku svetačku baštinu. Nakon predstavljanja u Križevcima izložbe putuju hrvatskim krajevima, potičući upoznavanje i štovanje domaćih duhovnih velikana. Od 2019. organizaciju izložbenoga projekta vodi Galerija „Martin Borković“ Nacionalnog svetišta svetog Josipa u Karlovcu, uz suorganizaciju Udruge „Dr. Stjepan Kranjčić“.
Otvarajući izložbu, mons. Antun Sente ml., rektor Nacionalnog svetišta i bazilike svetog Josipa u Karlovcu i glavni organizator izložbenoga projekta, ozračje susreta opisao je kao sliku raja. „Djeca i mladi pjevaju poput anđela, a mi smo okruženi svecima, i to našim domaćim svecima“, rekaoje mons. Sente. Istaknuo je da svaki od prikazanih svetaca svojom osobnošću i životom govori o strahotama grijeha, koji uzrokuje patnju i trpljenje, ali i svjedoči o tome kako se zlo pobjeđuje vjernošću Bogu. Naglasio je da su sveci bili znak Božje prisutnosti u svojem vremenu, a da jasnu poruku upućuju i današnjem čovjeku: Bog nas nije napustio. „Otvarajući ovu izložbu, sve vas pozivam da se i mi otvorimo svecima kako bismo svi bili s njima i dobrim Bogom u raju“, zaključio je mons. Sente.
Glazbeni dio svečanosti obogatio je Mješoviti zbor srednje škole Glazbene škole Zlatka Grgoševića pod ravnanjem Ivana Javore, uz korepeticiju Valentine Kezerić Zirdum, u sklopu projekta „Grgošević u gostima“. AS
