Koncelebrirali su svećenici suradnici Radio Sljemena u emisiji “Hvaljen Isus i Marija” fra Jure Šarćević, ofmCap, vlč. Anđelko Katanec, povjerenik za pastoral migranta i turista Zagrebačke nadbiskupije i mons. Antun Sente ml., rektor Josipova svetišta. Uz njih koncelebrirao je i vlč. Antun Kolić, župnik karlovačke Banije.
Pjevanje su animirali članovi zbora “Maratnatha” koji djeluje pri župi BD Marije Žalosne u Španskom, pod vodstvom Matije Škvorca i uz orguljsku pratnju profesora Mate Matoševića. Prvo čitanje liturgije pročitala je dr. sc. Tanja Baran, urednica Radio Sljemena.
U prigodnoj homiliji otac Nikolaj Martinjak je između ostalog kazao: “‘Vidjeli ste me, a opet ne vjerujete.’ Nekako je to tema ovoga Uskrsa, barem za mene, a možda i za nekoga od vas. Nanovo otkriti značenje Uskrsa, nanovo otkriti značenje Tome apostola i njegove nevjere.” kazao je isusovca Nikolaj te se prisjetio slika iz svoga djetinjstva. Za vrijeme mog odrastanja još kao mali imao priliku zbog mame biti u Częstochowi blizu Auschwitza. Posebno su mi se urezale u sjećanje i srce tamošnje krunice koje su u tamošnjem muzeju izložene kao ostaci od onih koji su ubijeni. Te su krunice izrađene od kruha, a vezane su koncem kojega su izvezli iz ono malo tkanine što su imali.
Strašna spoznaja da si čovjek koji zna da ide u smrt oduzima ono malo kruha što ima i od toga kruha čini krunicu.
Druga slika iz Auschwitza, koja mi je ostala živo u sjećanju jest grafit na zidu: ‘Ako ima Boga prvo ću ga pitati zašto je ovo dopustio!’ Ove dvije slike prelamaju se u svakome od nas. Naša vjera odnosno nevjera u Boga, naše odricanje i naša ugoda, naša molitva i naša zabava. I upravo tu se nameće pitanje na koji način svjedočim svoje kršćanstvo, jesam li hrabar poput apostola, jesam li hrabar poput onih koji su vođeni u smrt, vjerujem li ja uistinu Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu ili je to samo neki običaj koji obavljam da bi meni bilo dobro, zapitao se isusovac Nikolaj te ustvrdio: “Uskrs je uvijek poziv nanovo otkrivati Božju riječ, po kojoj i u kojoj uvijek nanovo otkrivano kao nas je Bog stvorio iz ljubavi, savršene, a onda je čovjek u svojoj slobodnoj volji neposluhom to savršenstvo zamutio, zamračio. Uskrsli Isus svojim uskrsnućem daje svjetlo i postaje svjetionik, ne samo zato da bi nama svijetlio, nego da preko njega i mi svijetlimo drugima. Nadalje Bog u uskrsnuću daje onu najveću dubinu koju može samo Boga dati, a ta dubina kojom se Bog očituje je da je on život i ljubav i bez života i ljubavi nas nema. Jedino je pitanje hoćemo li mi prihvatiti ili odbaciti takav život.
Pomoći nam može i sveti Josip, odnosno Prečistio Srce Josipovo kroz koje isijava Božje svjetlo na duše koje mu se dolaze moliti, osobito srijedom i na njegove blagdane. Nemojmo propustiti te trenutke. Narav ljubavi je takva da se želi darovati drugima, a Bog je ljubav, on nam se želi darovati preko onih koje ljubi, jer ljubav doziva ljubav.
I ja više ne molim dragoga Boga ni za što drugo nego da shvatim tu znanost ljubavi, rekla je Elizabeta od Presvetoga Trojstva, stoga vas i ja pozivam da budete kao Josip, da budete velikodušni i da ta vaša velikodušnost nema granice. Uz svetog Josipa neka nam pomogne i zagovor Blažene Djevice Marije i svetaca. Zato s blagopokojnim kardinalom Stepincem zamolimo da nam navek dobro ostane, da za nas moli pri Sinu, da od svakog zla obrani nas i domovinu, zaključio je profesor Nikolaj Martinjak.
