Mons. Ferdinad Vražić, umirovljeni svećenik oprostio se od Karlovca na misnom slavlju koje je predvodio na nedjelju Krista Kralja 24. studenog 2024. godine u crkvi Presvetog Srca Isusova u Karlovcu. Na misnom su slavlju uz domaćeg župnika vlč. Kristijana Gatarića sudjelovali većina svećenika Karlovačkog dekanata predvođeni mons. Antunom Senteom dekanom.
Cijeli Karlovac večeras je stigao u crkvu Presvetog Srca Isusova, kazao je na početku misnog slavlja vlč. Gatarić, kako bi se nakon gotovo šezdeset godina oprostio od monsinjora Ferdinanda Vražića, te nastavio kako ovo nije zbogom, već samo doviđenja. Nakon što je 50 godina vodio župo Svetog Franje Ksaverskog na Švarči, mons. Ferdo je zadnjih deset godina svoga života prove kao umirovljeni svećenik u Novom Centru neumorno ispovijedajući te pomažući tadašnjem župniku preč. Draženu Karačiću u raznim svećeničkim služenjima.
Svojim životom svjedočili ste i svjedočite Isusov put. Hvala vam što ste nas pratili u našim životima, dijelili naše radosne trenutke kod krštenja i vjenčanja, pružali utjehu u trenucima tuge, krijepili nas u bolesti, ispraćali pri prelasku u vječnost. Ne želimo danas biti tužni, jer znamo da Bog upravlja našim životima i da smo pozvani radosno i s pouzdanjem prihvaćati od njega namijenjene nam putove, ali moramo reći da ćete nam jako nedostajati, rekla je tom prigodom vjernica Branka Bakić opraštajući se od mons. Vražića u ime pastoralnog i ekonomskog vijeća te svih vjernika.
Hvala za sve one trenutke suradnje, za sve trenutke savjeta i ono što je posebno važno, hvala za sve ono što ste radili za Katoličku Crkvu, za domovinu Hrvatsku i za svoj Karlovac, poručio je gradonačelnik Damir Mandić, koji mu je tom prigodom udijelio Plaketu Grada Karlovaca. Prisjetio se i svojih vjeroučiteljski dana i mnogih razgovora sa mons. Ferdom, ističući kako Ferdo nika nije govorio ono što je očekivao, ali je uvijek kazao ono što je bilo potrebno.
Riječi zahvale uputio je župnik Gatarić, a u ime svećenika mons. Ferdi je zahvalio karlovački dekan mons. Antun Sente,
Uistinu su nadaleko poznate Ferdine propovjedi, način na koji ih je izgovarao, ali i sadržaj koji je donosio. Vjerujem da će se i monsinjor složiti da su glavne teme koje je tumačio i za koje se borio: Bogoljublje, domoljublje i čovjekoljublje. U tome se ni u svojoj osamdeset i osmoj godini nije umorio. Istina, tijelo jest oslabilo, ali glas i zanos te utemeljenost u Istinu trajno su snažni. Osobito je to dokazivao u skrovitijem izdanju, ali ništa manje snažnom, u ispovjedaonici čekajući pokornike i mameći im osmjeh radosti, ta mirio ih je s Bogom i čovjekom. Ni u tome se nije mogao umoriti. Briga za bolesne u bolnici i u obiteljskim kućama, briga za liječnike i ljude od vlasti, ali ne za sebe, već za druge, briga za mlade, briga za branitelje i braniteljske obitelji. Da, našeg monsinjora Ferdu je uvijek bilo briga za čovjeka bez obzira u kojoj se profesiji i službi nalazio. Dobio sam dojam da što je čovjek potrebniji, to je mons. Ferdinandu draži, kazao je karlovački dekan Sente.
Zahvaljujem svojoj prvoj ljubavi, Švarči, dao sam sve što sam mogao. Druga moja velika ljubav je bila ovdje povezana s mojim predragim prijateljem Draženom Karačićem kada me je primio ovdje među vas u župu Presvetog Srca Isusova gdje sam proživio tako lijepe svećeničke dane. Zahvaljujem mom dragom Karlovcu, Karlovcu na četiri rijeke koje sam uzljubio. Nisam građanin grada Karlovca, ali sam ga nosio u svom srcu, živio sam sve ono što ste vi živjeli, sve muke, sve tjeskobe. Sve vas volim, ja vam neću reći ni zbogom, nego reći ću vam doviđenja i hvala za sve, svima hvala za sve, poručio je monsinjor Ferdinand Vražić.
Mons. Ferdinad Vražić svoju je mladu misu slavio 7. srpnja 1963. godine u crkvi svetog Petra Apostola u Prišlinu, a u Karlovac je došao davne 1965. godine u novoosnovanu župu na Švarči. Kao umirovljeni svećenik odlazi u svećenički dom Svetog Josipa u Zagrebu.
Riječi zahvale mons. Ferdinandu Vražiću
nakon 60 godina svećeničkog služenja u gradu Karlovcu
Mons. Ferdinad Vražić, zasigurno je osoba koja je obilježila grad Karlovac, ali i grad Karlovac obilježio je mons. Ferdinanda Vražića.
Smijemo li ga uspoređivati, ili možda staviti uz bok prelata Marijana Radanovića? Imaju neke poveznice?
Svećenik Marijan Radanović došao je u Karlovac početkom 1955. godine i nije imao gdje glavu nasloniti. Nakon dva mjeseca “lutanja po Karlovcu” ušao je u pušnicu župnog dvora na Dubovcu i počela je duhovna i materijalna obnova, ne samo crkvenog Karlovca. Prelat Njegove svetosti napustio je Karlovac 16. kolovoza 2014. godine.
Svećenik Ferdinand došao je u Karlovac deset godina kasnije nego svećenik Marijan. Dakle, 1965., u župu koju mu je pripremio Marijan. Ni Ferdinand nije imao gdje bi glavu naslonio. Mons. Ferdinand odlazi iz Karlovca deset godina kasnije, krajem studenog 2024. godine.
I jedan i drugi ostaviše 60 godina svojega života ovome gradu Karlovcu, odnosno Karlovčanima.
Monsinjor Ferdinand, ili Ferdo, kako smo ga od milja zvali, jest svećenik glasa. I to onog glasa koji viče: pripravite put i poravnajte mu staze jer se približuje jer je došlo spasenje Božje.
Uistinu su nadaleko poznate Ferdine propovjedi, način na koji ih je izgovarao, ali i sadržaj koji je donosio. Vjerujem da će se i monsinjor složiti da su glavne teme koje je tumačio i za koje se borio: Bogoljublje, domoljublje i čovjekoljublje. U tome se ni u svojoj osamdeset i osmoj godini nije umorio. Istina, tijelo jest oslabilo, ali glas i zanos te utemeljenost u Istinu trajno su snažni. Osobito je to dokazivao u skrovitijem izdanju, ali ništa manje snažnom, u ispovjedaonici čekajući pokornike i mameći im osmjeh radosti, ta mirio ih je s Bogom i čovjekom. Ni u tome se nije mogao umoriti. Briga za bolesne u bolnici i u obiteljskim kućama, briga za liječnike i ljude od vlasti, ali ne za sebe, već za druge, briga za mlade, briga za branitelje i braniteljske obitelji. Da, našeg monsinjora Ferdu je uvijek bilo briga za čovjeka bez obzira u kojoj se profesiji i službi nalazio. Dobio sam dojam da što je čovjek potrebniji, to je mons. Ferdinandu draži.
Ima još poveznica s našim Marijanom, koji je pokrenuo i Župni list i Glasnik svetog Josipa. Suvremenim medijima navješćivati Kristovu radosnu vijest. Kao Karlovački dekan dugo je godina nakon Marijana uređivao Župni list, ispunio mnoge sate na karlovačkim radio postajama, te još uvijek snima nagovore za Trend televiziju želeći svima poručiti i ovdje u Karlovcu i čitavome svijetu: Čovječe Bog te ljubi, stoga i ti Čovječje – u čovjeku, u sebi i onome pored sebe spoznaj Boga.
Danas se na neki način opraštamo, iako znam da ni on ne voli taj pojam, ta živ je, itekako živ, svećenik ne može biti u mirovini, svećenik Kristov je uvijek pozvan Krista naviještati. To je naš monsinjor Ferdo. I da, Ferdo je Hrvat, kao da u njemu svaki trenutak odjekuje ona blaženog Alojzija Stepinca: u ljubavi prema Hrvatskom narodu ne dam se ni od koga natkriliti.
Namjerno ne nabrajam sva ostvarenja mons. Ferdinanda jer je nemoguće u 6 minuta izreći 60 godina plodnog života. Ipak se nadam da sam svima nama barem malo otvorio memoriju i dao prostora za molitvu zahvale dobrom Bogu, svetom Josipu, protectoru Croatiae, Djevici Mariji, advocatae Croatiae, tako obožavanoj od monsinjora Ferde.
Molimo da našeg dragog svećenika, poslužitelja Božje milosti, dragog monsinjora Ferdu, da ga dobri Bog još dugo poživi i da u sjeni zvonika zagrebačke katedrale provodi dane mudrosti. Želim mu da još barem jednom na oltaru zagrebačke prvostolnice, u kojoj je primio sveti red, pored relikvija blaženog Alojzija Stepinca u obnovljenoj zagrebačkoj prvostolnici slavi euharistiju uz pokojeg karlovačkog i zagorskog vjerničkog euharistijskog sudionika.
U ime svećenika Karlovačkog dekanata darivam ti sat, koji mjeri vrijeme, podsjeća na prolaznost i upućuje na vječnost. A kada ako ne sada za vječnost se pripremati, svi mi!
monsinjore Ferdinande, dragi Ferdo, hvala, ad multos annos!
Mons. Antun Sente, ml., karlovački dekan i
rektor Nacionalnog svetišta svetog Josipa,
na svetkovinu Krista Kralja, 24.11.2024.
