3. korizmena nedjelja

U taj čas dođoše neki te javiše Isusu što se dogodilo s Galilejcima kojih je krv Pilat pomiješao s krvlju njihovih žrtava. Isus im odgovori: »Mislite li da ti Galilejci, jer tako postradaše, bijahu grešniji od drugih Galilejaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete slično propasti! Ili onih osamnaest na koje se srušila kula u Siloamu i ubila ih, zar mislite da su oni bili veći dužnici od svih Jeruzalemaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete tako propasti.«

Nato im pripovjedi ovu prispodobu: »Imao netko smokvu zasađenu u svom vinogradu. Dođe tražeć ploda na njoj i ne nađe pa reče vinogradaru: ’Evo, već tri godine dolazim i tražim ploda na ovoj smokvi i ne nalazim. Posijeci je. Zašto da iscrpljuje zemlju?’ A on mu odgovori: ’Gospodaru, ostavi je još ove godine dok je ne okopam i ne pognojim. Možda će ubuduće ipak uroditi. Ako li ne, posjeći ćeš je.’«

Riječ Gospodnja.

Često čujemo ili sami uzdahnemo: "Što sam Bogu skrivio, zašto me Bog kažnjava da mi se baš to moralo dogoditi" ili neki slični uzdah. Očito su slično razmišljali i Židovi promatrajući nesreću koja je zadesila Galilejce. Isus jasno kaže: Nipošto, ali koristi njihovu pozornost da ih opomene da se oslobode grijeha i okrenu Bogu. Zapravo, Isus koristi svaku prigodu da čovjeka vrati Bogu, odnosno da mu pomogne pri oslobađanju, odvraćanju od grijeha.

A u prispodobi o smokvi jasno nas potiče kako smo dužni biti zauzeti u donošenju plodova. Stablo smokva dužna je donositi plodove – smokvu. Tako i mi svaki prema svojim talentima dužni smo razvijati ih i njima obogaćivati ljude u našoj blizini i okolini. U ovoj svetoj jubilejskoj godini otkrivamo Boga kao milosrdnog oca. Nemojmo se u tome umoriti, no pri tom ne smijemo zaboraviti da je Bog i pravedan. To zapravo ide jedno s drugim. Božje se milosrđe očituje upravo u njegovoj pravednosti. Bog nas je stvorio iz ljubavi. U jednom je trenutku čovjek, služeći se svojom slobodnom voljom, ušao u zlo i odvojio se od Boga. U želji da zadovolji pravdu po kojoj pripadamo Bog – Stvoritelju, Bog nam silno oprašta ne bismo li ponovno bili Njegovi, a to zaći u ljubavi i dobroti. Ta On nas je stvorio, Njemu pripadamo.

Još jedna veoma važna činjenica. U cijelom tom procesu našeg lutanja Bog ne dira u darovanu nam slobodnu volju. Već se silno trudi da unutar svoje slobodne volje, shvatimo, razumijemo i konačno odlučimo vratit se Ocu nebeskom i donosimo obilat rod ljubavi.