Izložba „Sakralnost pejzaža Zdravka Ćosića“ iz Zbirke Prka otvorena je u Galeriji „Martin Borković“ Nacionalnog svetišta svetog Josipa u Karlovcu u srijedu 27. svibnja 2026. godine.
Na početku otvorenja okupljene je pozdravio rektor svetišta mons. Antun Sente koji je vodio program. Nakon uvodnog obraćanja o izložbi i umjetničkom opusu Zdravka Ćosića govorio je doc. prim. dr. sc. Matija Prka, dr. med., koji posljednjih desetljeća sustavno oblikuje Zbirku Prka u kojem se danas nalazi velik dio Ćosićeva opusa. Zbirka je prvotno bila usmjerena upravo na Ćosićeva djela, a kasnije je proširena i na druge hrvatske pejzažne slikare. Govoreći o posebnosti ove izložbe, istaknuo je kako je dosad već održano nekoliko izložbi iz Zbirke Prka, no ova ima posebno značenje jer se odvija u sakralnom ambijentu, prostoru za koji smatra da veliki slikar Zdravko Ćosić istinski pripada. Naglasio je kako je Ćosić u svome zavičaju pronalazio neiscrpnu inspiraciju, a u vlastitom hendikepu stvaralačku iskru, neumorno slikajući ispunjen vjerom u Stvoritelja. Uspio je snažno povezati ljepotu lokalnog pejzaža, izniman slikarski talent i duboku religioznu dimenziju u veličanstven i jedinstven likovni opus. Dodao je kako se ono o čemu je razmišljao godinama konačno ostvarilo te su transcendentalni, meditativni i mistični pejzaži Zdravka Ćosića dobili svoju sakralnu potvrdu upravo u Karlovcu, gradu na četiri rijeke, u Nacionalnom svetištu svetog Josipa.
U nastavku programa prisutnima se obratio i “duša” galerije, Stanko Špoljarić, povjesničar umjetnosti, koji je govorio o samom nazivu izložbe „Sakralnost pejzaža“. Istaknuo je kako on na prvi pogled može djelovati neobično, no podsjetio je da već u Knjizi Postanka Bog započinje stvaranjem krajolika, i to prije stvaranja čovjeka. O stvaralaštvu slikara rekao je kako Zdravko Ćosić „slika meditaciju na meditaciji“, odnosno kroz trajno produbljivanje motiva ne poseže za razbacanošću različitih tema, nego se predano vraća onim prizorima kojima se istinski posvetio i koje smatra svetima. Njegovi pejzaži nastaju malim pomacima tonske profinjenosti, bez agresivnog tretiranja boje, pri čemu se snažno osjeća koloristička i zemljopisna pripadnost prostora koji mu je bio duboko blizak.
Nastavio je da u želji da izrazi dublji smisao pejzaža, a ne samo njegovu vizualnu atraktivnost, Ćosić stvara djela koja nose posebnu dimenziju čudesnosti. Njegovi krajolici pritom postaju i motiv i tema, preobraženi u prizore naglašene mističnosti i unutarnje dubine koju promatrač možda neće odmah otkriti na prvi pogled. Posebno je istaknuo kako se na slikama zatamnjena svetost očituje kroz naglašene akcente svjetlosti. Ta se svjetlost ne širi prostorom, nego ostaje precizan i suzdržan akcent koji postaje odraz umjetnikove duše, unutarnjeg stanja i raspoloženja.
Izložbu je potom otvorila Ksenija Abramović, direktorica Laudato televizije koja je govorila o osobnom doživljaju Ćosićevih djela i povezanosti njegova slikarstva s vlastitim životnim iskustvom. Kazala je kako se promatrajući izložena djela u njoj bude vrlo osobne uspomene jer je njezina pokojna majka bila slikarica iz škole Zdravka Ćosića. Još kao djevojčica je promatrala nastanak akvarela, trenutke u kojima voda i boja zajedno stvaraju nešto nježno i prolazno, a ipak duboko i trajno. Jednako ju je kasnije fascinirala gustoća i toplina ulja na platnu, kao i jednostavnost crteža u kojem svega nekoliko linija može ispričati čitav svijet.
Dodala je kako je upravo tada prvi put osjetila da umjetnost nije samo slika, nego i svojevrsna molitva te pogled duše. Gledajući večeras djela Zdravka Ćosića, ponovno vidi majčine ruke nad papirom i platnom, tišinu stvaranja, mekoću boje i mir koji proizlazi iz prirode. Ćosićevi pejzaži nisu samo prikazi krajolika, nego unutarnji prostori čovjeka, prostori tišine, susreta i predanja. Podsjetila je kako je i osobno imala priliku upoznati umjetnika, koji je potekao iz malenog mjesta kraj Slavonskog Broda, iz kraja iz kojeg i sama vuče korijene. U vremenu buke i ubrzanosti, zaključila je, ovakve slike vraćaju čovjeka sebi, a još više vraćaju ga Bogu. Zahvalila je organizatorima izložbe, posebno prečasnom Antunu Senteu, na večeri kulture i duha te poželjela svima da izložbu ne promatraju samo očima, nego i srcem, jer prava umjetnost uvijek govori tiho, ali dopire duboko.
Program otvorenja glazbeno su obogatili “Zagrebački liječnici pjevači” pod vodstvom maestre Ive Juras.
Izložba koju organiziraju Zbirka Prka i Udruga „Biskup Martin Borković donosi izbor ulja i akvarela, kojima Ćosić na osebujan način interpretira pejzaž, osobito slavonski krajolik, povezujući prirodu, svjetlo i duhovnu dimenziju prostora. Njegovo slikarstvo obilježeno snažnim doživljajem prirode, a motivi rijeka, močvara, stabala i ravnice česta su inspiracija njegova umjetničkog izraza.
Otvorenje Izložbe „Sakralnost pejzaža Zdravka Ćosića“ ostvareno je nakon misnog slavlja koje je u bazilici svetog Josipa predvodio vlč. Anton Šuljić, književnik i povjesničar umjetnosti u koncelebraciji mons. Antun Sentea ml., rektor bazilike i nacionalnog svetišta svetog Josipa te vlč. Zlatka Golubića, umirovljenog svećenika. Pjevanje na misi animirali su “Zagrebački liječnici pjevači” vođeni Ivom Juras uz orguljsku pratnju orguljsku pratnju Darka Kristovića koji je i predsjednik zbora. Prekrasne solo dionice izveli su Mario Vodanović i Monika Pranjić, a svi liječnici.
Akademski slikar Zdravko Ćosić (1941. – 2006.) diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi Vjekoslava Paraća, a tijekom života ostvario je više od stotinu samostalnih i skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Njegovo slikarstvo obilježeno je snažnim pejzažnim motivima panonskog prostora, ekspresivnim koloritom i duhovnim doživljajem prirode.
Pored mnogih ljubitelja umjetnosti na otvorenja izložbe još su prisustvovali akademski grafičar Hrvoje Ljubić te Boris Pokos, akademski slikar Marijan Jakubin, karlovačka umjetnica Lidija Maček Stanić, primarijus dr. sc. Maja Bujević Grba ravnateljica Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu, te mnogi drugi.
Margareta Stipković
