U ono vrijeme: Poče Isus upućivati učenike kako treba da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne. Petar ga uze na stranu i poče odvraćati: »Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!« Isus se okrene i reče Petru: »Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!« Tada Isus reče svojim učenicima: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga. Tâ što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj? Doći će, doista, Sin Čovječji u slavi Oca svoga s anđelima svojim i tada će naplatiti svakomu po djelima njegovim.«
Riječ Gospodnja.
U župi sv. Nikole uz Pleternici od 23. kolovoza 1955. godine vlč. Ljudevit Petrak započeo je održavanje devetnice Gospi od Suza, kao spomen na čudesni događaj kada je reljef Bezgršnog Srca Marijina, izrađen od gipsa, plakao ljudskim suzama 29., 30.,31., kolovoza i 1. rujna 1953. godine u Siracuzi na Siciliji, iznad bračnog kreveta obitelji Iannuso. Nakon znanstvene analize potvrđeno je da je riječ o ljudskim suzama. Poslije toga čuda, u samo dva mjeseca, liječnička je komisija pregledala čak 300 znanstveno neobjašnjiva ozdravljenja, a obraćenja je bilo puno više. Tako je svetište Gospe od Suza u Siracuzi postalo poznato u cijelom kršćanskom svijetu. Godinu dana kasnije u Bučju u crkvi Preobraženja Gospodinova isusovac o. Stjepan Müller, iz Zagreba, vodio je misije. U razgovoru sa svećenicima spomenuo je i čudesan događaj iz Siracuse u nazočnosti Ljudevita Petraka župnika iz Pleternice. Njega su se misionarske riječi toliko dojmile da je zatražio sliku Gospe od Suza s kojom je otišao u crkvu u Bučju, te klečeći u sabranoj molitvi zatražio prosvjetljenje od Gospodina. Naime, strašno ga je pogodila iznimno teška pleternička situacija, jer su komunisti sprječavali ponovnu izgradnju crkve na pleterničkom brijegu, nakon što su je partizani srušili 1944. godine, a onda i ubili župnika velečasnog Radovića. Odlučio je nutarnju muku i objektivne probleme povjeriti Gospi od Suza, te uvesti njoj u čast pobožnost devetnica.
Tako je 23. kolovoza 1955. godine na temeljima razrušene crkve započela pobožnost, a posljednje večeri 31. kolovoza održana je procesija s upaljenim svijećama oko ruševina. Svake su godine počeli pristizati vjernici iz požeškoga kraja u sve većem broju, a sirakuški biskup 1958. godine darovao je pleterničkoj župi blagoslovljenu sliku Gospe od Suza, te vatu kojom je dotaknut tamošnji čudotvorni reljef.
Marija je ta koja nam u Pleternici približava nebo, liječi rane i prosvjetljuje dušu vjernika, hodočasnika, koji dolaze u svetište kako bi s Bogom utvrdili evanđeoske vrijednosti koje smo naučili u 14-stoljetnoj duhovnosti u crkvi katoličkoj. Vjera naroda i njegova ljubav prema Mariji učinili su da ostaci razrušene crkve sv. Nikole postanu mjesto molitve, naviještanja Božje riječi, slavljena svetih otajstava na kojem brojni hodočasnici postižu duhovno i tjelesno zdravlje po zagovoru Gospe od Suza. Župnik Petrak brižno je s ljubavlju 50 godina vodio župu, a 40 godina pobožnost Gospi od Suza, sve do 1994. godine kada je otišao u zasluženu mirovinu. Njegovim nasljednikom imenovan je vlč. Antun Ćorković koji je s velikim marom nastavio promicati pobožnost.
Ove godine Gospi od Suza hodočastili su i Karlovčani te se uvjerili u istinitost zapisanih riječi koje potvrđuju Isusovu besjedu kako prihvaćanjem križa uzlazimo u novi život. Rušenjem pleterničke crkve komunisti su htjeli zatomiti vjeru, a zapravo su "udarili" temelje novom svetištu.
