"U ono vrijeme: Krenu Isus i njegovi učenici u sela Cezareje Filipove. Putem on upita učenike: »Što govore ljudi, tko sam ja?« Oni mu rekoše: »Da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, treći opet da si neki od proroka.« On njih upita: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Petar prihvati i reče: »Ti si Pomazanik – Krist!« I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu.
I poče ih poučavati kako Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane. Otvoreno im to govoraše. Petar ga uze u stranu i poče odvraćati. A on se okrenu, pogleda svoje učenike pa zaprijeti Petru: »Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!«
Tada dozva narod i učenike pa im reče: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga.«"
Riječ Gospodnja.
Isus je dobar pedagog. Prije nego postavi glavno pitanje priprema svoje učenike uvodnim pitanjem. »Što govore ljudi, tko sam ja?« Na sličan način pristupa i nama danas. Ako se osvrnemo na svoj život uvjeren sam da ćemo pronaći mnogo takovih zgoda gdje nas Bog priprema za snažniju vjeru. Ključno pitanje jest što vi, odnosno svaki od nas kaže tko je Isus. I to nije pitanje na koje se odgovora naučenim znanja nego proživljenom vjerom, odnosno, na temelju proživljenog susreta s Bogom. Uvjeren sam da je svatko od nas doživio susret s Bogom. Drugo je pitanje jesmo li to znali prepoznati. Zanimljivo, Petar je odgovorio u ime svih. Poput Petra i mi smo pozvani da u ime svojih izražavamo vjeru u Isus Krista. I to baš u ime onih koji ovog trenutka nisu došli do spoznaje kako je Krist Bog. Uvjeren sam da je i ta činjenica prisutna kod svakoga od nas. Pritom je važno voditi računa i o tome da je tog istog Petra kojega je Krist pohvalio zbog dobrog odgovora za samo nekoliko trenutaka strogo ukorio. Možda se Petar zbog dobrog odgovora uzoholio ili što već. Uglavnom nije mu više bilo na pameti Božje njego ljudski obzir i komoditet. A Bogu je do ljubavi. I to kakve ljubavi! Potvrđene na križu i sve što ju priječi nije od Boga nego od Zloga.
