Zašto majka Zebedejevih sinova traži prva mjesta za svoje sinove? Zašto čovjek današnjice u ovom pogledu nije niti malo napredovao? Ako malo bolje pogledamo svakodnevicu vidjet ćemo da situacija i danas nije puno bolja. Tko danas daje prva mjesta našoj djeci? Zabava, mediji, igre na sreću, lutrije, alkohol, droga, osiguravajuća društva. Ali odakle ova nesigurnost da ću biti zadnji, najgori, najlošiji, zapravo jednom riječju nitko-neznatan. Ova nesigurnost dolazi upravo iz gubitka najvažnije osobe u mom životu, u mojoj obitelji u mojoj crkvi u mojoj domovini, a to je Isus Krist ili čak možemo njega imati ali samo kao pokriće za svoje nevolje, za svoje bolesti, za svoje siromaštvo, za svoj vlastiti luksuz, vjerujem u njega ali samo za Božić i Uskrs ili kad mi netko umre ili kad mi treba potvrda u župnom uredu. Vidite zaštitnik ove župe sv. Josip imao je u svojoj obitelji samoga Boga mogao je samo pucketnuti prstima i sve bi imao, ali nije. Upravo on je primjer pravog kršćanina, upravo on je slika pravog OCA koju smo svi mi izgubili, počevši od nas svećenika, pa do vas dragi očevi. Zašto baš majka traži ovu sigurnost za svoju djecu, a gdje je OTAC? Gdje su očevi današnjice? Kada su nam crkve pune majki. Često znamo reći da su nam mladi loši, da spavaju do podne, da dangube i drogiraju se, da su alkoholičari. Zašto? Dragi moji, nestalo je OČEVA, nestalo je očeva koji su spremni uzeti križ, muku i odgovornost za svoju obitelj, pa tako očevi vise po kladionicama da je kako bez muke i križa podignuti ovu obitelj. Pa umjesto da traže pomoć od Boga oni idu k vragu, a tko s njim tikve sadi o glavu mu se razbiju. Nemoguće je to govore. Danas su djeca postala očevi što god narede to majka i otac koji su postala djeca moraju izvršiti samo da ne galame, kupi im igračaka, napravi im vlastitu sobu i zatvori ih neka se sami odgajaju ili poput današnjeg evanđelja danas, neka žena bude i majka i otac. Dragi moji učinili smo od nje ropkinju i može nas biti stid, dragi očevi. Ona je u zadnjem desetljeću postala predmet zabave, užitka i mučenja, pa zar to nije mučenje da jedna žena, od šest sati ujutro do 15 sati popodne radi u jednom supermarketu, a kad će onda biti majka? Samo trka za novcem, za prvim i boljim mjestima. Ne daj Bože biti neznatan, malen, nezapažen poput nazaretske obitelji, poput svetog Josipa. Našoj crkvi, našoj obitelji našoj domovini nedostaje nikad kao danas ono najvažnije OTAC. Ugledajmo se u svetog Josipa neka on našoj crkvi, našoj obitelji, našoj domovini povrati očinstvo, a to se jedino može dogoditi ako i mi baš poput njega primimo Isusa Krista u svoje obitelji u svoju crkvu u svoju domovinu. Nije baš slučajno zaštitnik Karlovca sveti Josip on je tu očevi da nas podsjeti, ej OČE ja sam tu uz tebe ja sam tu kad ostaneš bez posla, kada te pritisnu križevi ovi isti koji su pritiskali Jakova i Ivana, ja sam tu da ti pomognem da te ohrabrim, k meni se uteci. Ne dopusti oče ovoga grada da se tvoja obitelj raspada, da ide prema jednom drugom cilju još večeras uteci se njemu. Tko se njemu istinski obratio, nije bio nikada odbijen, zato jer on je bio čuvar onoga koji čuva i moju obitelj, a to je Isus Krist. Nasljedujmo dragi očevi i ja i vi ovog zaštitnika pa će naše crkve velike obitelji i naše obitelji male crkve zaista biti svete obitelji. Imat će jedan drugi smjer jedan drugi cilj baš ovaj kojeg Isus naviješta danas svojim apostolima, a to je po muci i križu s Isusom biti ćemo pobjednici u slavi uskrsnuća. Budimo i mi dragi moji očevi poslužitelji poput sv Josipa, poslužitelji zaista osvajaju prva mjesta u Božjem kraljevstvu. A ti zaštitniče svete nazaretske obitelji zagovaraj našu crkvu i našu Hrvatsku obitelj kod Boga. Amen
