Svečanim misnim slavljem koje je u utorak 15. rujna 2026. godine predvodio preč. Matija Pavlaković, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu i ravnatelj Papinskih misijskih djela Zagrebačke nadbiskupije, proslavljena je 52. obljetnica posvete crkve svetog Josipa na Dubovcu. Koncelebrirali su mons. Antun Sente ml., rektor bazilike i mons. Marinko Mlakić, župnik u Pirovcu. Pjevanje su animirali članovi župnog zbora “Sveti Josip” pod ravanjem s. Blandine Rakarić, KBLJ, uz orguljsku pratnju mo. Krešimira Klarića. Proslava je održana na spomendan Blažene Djevice Marije Žalosne, a okupila je brojne vjernike, štovatelje svetoga Josipa i sudionike tradicionalnog godišnjeg susreta „Dubovčaki 50+“.
Na početku misnog slavlja preč. Pavlaković podsjetio je da je upravo 15. rujna 1974. godine tadašnji pročelnik Kongregacije za nauk vjere kardinal Franjo Šeper posvetio crkvu svetome Josipu. Crkva je 15. travnja 1987. proglašena Nacionalnim svetištem svetoga Josipa. Dekretom od 9. studenoga 2025. proglašena je papinskom manjom bazilikom, a svečana proslava toga proglašenja održana je 14. travnja 2026. godine.
„Budite jedni drugima svoji“
Govoreći o značenju posvete crkve, naglasio je kako nije riječ samo o blagoslovu zidova, nego o trajnom odvajanju jednoga prostora za Boga i za čovjeka koji Boga traži.
„Ovo postaje dom. Mjesto na kojemu se krsti dijete. Mjesto prve svete pričesti. Mjesto na kojem se mladenci primaju za ruke. Mjesto na kojemu čovjek klekne kada više ne zna kamo sa sobom. Mjesto na kojemu plačemo za svojim pokojnicima. Mjesto na kojemu zahvaljujemo kada je dobro i mjesto na koje se vraćamo kada dugo nismo bili tu“, poručio je propovjednik.
Posebno je pozdravio one koji možda dugo nisu bili na svetoj misi, istaknuvši kako crkva postoji upravo zato da čovjek ima mjesto na koje se može vratiti.
„Možda je jedna od najljepših osobina Boga upravo ta: Bog se ne umara čekati čovjeka“, kazao je.
Osvrćući se na spomendan Gospe Žalosne, istaknuo je kako Marija ne pokazuje vjeru koja znači da u životu neće biti križa, nego vjeru koja zna ostati uz Boga i onda kada je teško.
„Ostati uz Boga kada nije lako. Ostati uz svoju obitelj kada nije idealna. Ostati uz čovjeka kada mu je teško. Ostati čovjek kada nas život pritisne. Ljubav se često mjeri upravo time: jesi li ostao kada je bilo teško?“ upitao je preč. Pavlaković.
Obljetnica posvete nije rođendan zidova
Iako se sveti Josip ne spominje u evanđeoskom prizoru pod križem, propovjednik je naglasio da cijela scena odražava ono što je Josip činio tijekom svojega života – čuvao ljude koji su mu bili povjereni. Čuvao je Mariju, Isusa i njihov dom, a Isus s križa nastavlja tu istu logiku povjeravajući Majku učeniku i učenika Majci.
„To je Crkva. Crkva nije prvenstveno građevina. Crkva je trenutak kada Bog kaže čovjeku: ‘Ovaj pokraj tebe nije stranac. Povjeravam ti ga.’ Zato obljetnica posvete crkve nije rođendan zidova. To je pitanje nama: jesmo li mi nakon 52 godine postali više Crkva? Jesmo li više jedni drugima svoji?“ istaknuo je.
Dodao je kako zajednica može imati prekrasnu baziliku, zvona, oltar, mozaike, orgulje, brojna umjetnička ostvarenja i pune klupe, ali ako ljudi jedni pokraj drugih prolaze kao stranci, onda je nešto promašeno.
Govoreći kao svećenik, ali i kao „ponosni Dubovčak među svojima“, preč. Pavlaković podsjetio je na važnost čuvanja vlastitih korijena.
„Dok smo mladi, želimo otići što dalje, a onda prođu godine i počnemo otkrivati koliko nam znače mjesta s kojih smo krenuli: ulica, kuća, susjed, škola, crkva, ljudi kojih više nema, obala Kupe, igralište kod INE ili neka stara fotografija iz prašnjavog albuma. Tada shvatimo: korijeni nisu ono što nas drži na mjestu. Korijeni su ono što nam omogućuje da stojimo“, kazao je.
„Možeš ti otići s Dubovca, ali Dubovac nekako teško ode iz tebe“, dodao je, pozvavši okupljene da čuvaju svoje stare, uspomenu na pokojne, jedni druge i vjeru zbog koje je bazilika sagrađena.
Podsjetio je i na riječi graditelja crkve, pokojnog mons. Marijana Radanovića: „Bog ne posvećuje kamen radi kamena. Bog posvećuje prostor da bi u njemu posvećivao čovjeka.“
Na kraju homilije preč. Pavlaković povezao je euharistijsko zajedništvo s druženjem Dubovčaka koje je uslijedilo nakon mise.
„Ovdje se okupljamo oko Gospodinova stola, a poslije ćemo se okupiti oko naših stolova. Ovdje lomimo jedan Kruh koji nas čini braćom i sestrama, a poslije ćemo lomiti ono što su župnik i njegovi suradnici za nas pripremili. I jedno i drugo govori o istoj ljudskoj potrebi: da ne budemo sami“, kazao je.
Zaključujući homiliju, istaknuo je: „Ako nakon ove svete mise budemo barem malo više jedni drugima svoji, onda ova 52. obljetnica neće biti samo sjećanje na ono što je kardinal Šeper učinio 1974. godine. Bit će to dan kada smo ponovno shvatili zašto je ova crkva ovdje: da imamo gdje doći Bogu i da, kada od Boga krenemo kući, jedni drugima više ne budemo stranci.“
Zahvala Dubovčakima i priprava za velike obljetnice
Na kraju misnog slavlja okupljenima se obratio mons. Antun Sente ml., župnik Župe BDM Snježne i rektor Nacionalnog svetišta i bazilike svetog Josipa u Karlovcu.
Prisjetio se svojega dolaska na Dubovac 1. rujna 2014. godine, kada je svoje nove župljane pozvao da se odazovu i svečano proslave tadašnju 40. obljetnicu posvete crkve svetog Josipa.
„Odazvali ste se tada, odazivali ste se i kasnijih godina, pridružili su vam se mnogi Josipovi hodočasnici, a odazvali ste se i danas. Hvala vam na tome“, poručio je mons. Sente.
Podsjetio je da je prije 52 godine kardinal Franjo Šeper posvetio crkvu svetog Josipa, koja je poslije postala Nacionalno svetište, a zatim i papinska manja bazilika.
„Na tome smo uvelike zahvalni dobrom Bogu i svetom Josipu. To je ponos svih nas Dubovčaka“, kazao je.
Istaknuo je kako se svake godine u svetištu nastoji nešto obnoviti i urediti. Ovogodišnji su poseban pothvat bila nova brončana Sveta vrata, a radovi se nastavljaju i kao priprava za dvije velike obljetnice koje će biti proslavljene 2027. godine: 340. obljetnicu izbora svetog Josipa za zaštitnika Hrvatskoga Kraljevstva i 40. obljetnicu proglašenja crkve svetog Josipa Nacionalnim svetištem.
Dodao je kako vrlo dobro napreduje i obnova drage dubovačke crkve Majke Božje Snježne te izrazio nadu da će do idućega susreta Dubovčaka biti potpuno obnovljena.
Govoreći o pripravi za velike obljetnice, iznio je i želju da se do njihove proslave zlatnim aureolama okrune kipovi svetog Josipa koji vodi maloga Isusa i Blažene Djevice Marije, djela akademskog kipara Ante Starčevića.
„Voljeli bismo da aureole u sebi nose tragove hrvatske krune jer je sveti Josip izabran za zaštitnika Hrvatskoga Kraljevstva, a Mariju rado nazivamo Kraljicom Hrvata. Kao i dosadašnje liturgijske predmete, želimo ih izraditi od darovanoga zavjetnog zlata“, objasnio je rektor bazilike.
Svetište sve više poprima svjetske razmjere
Mons. Sente govorio je i o sve većem broju hodočasnika. Prošle godine Nacionalno svetište svetog Josipa pohodilo je više od 100.000 hodočasnika, a očekuje se da će ih ove godine biti još više. Pritom u Karlovac više ne dolaze samo hodočasnici iz Hrvatske nego i vjernici iz cijeloga svijeta.
Kao primjer naveo je hodočasnike iz Teksasa koji su dan prije u bazilici slavili misu na engleskom jeziku, kao i novu zajednicu američkih hodočasnika čiji je dolazak najavljen za sljedeći dan.
„Ovo naše svetište sve više poprima svjetske razmjere“, naglasio je mons. Sente te predstavio plan proširenja sadržaja za prihvat sve većeg broja hodočasnika.
Hodočasnički dom „Mons. Marijan Radanović“ već djeluje unutar Pastoralnog centra Nacionalnog svetišta svetog Josipa. Tomu se domu želi dodati i ugostiteljski dio, koji će biti uređen u prostoru kupljenom od obitelji Čavlović. Pri uređenju će se nastojati sačuvati izvorni ugođaj staroga Dubovca, dok će ugostiteljski objekt zadržati staro i Dubovčakima dobro poznato ime „Đovi“.
„Trenutačno se priprema potrebna dokumentacija. Molim vaše molitve i konkretnu pomoć kako bismo iduće godine naše zajedničko druženje mogli ostvariti upravo u novouređenom ugostiteljskom dijelu našega Hodočasničkog doma ‘Mons. Marijan Radanović’, koji će zadržati stari naziv ‘Đovi’“, zaključio je mons. Sente.
Nakon misnog slavlja i zajedničkog fotografiranja sudionici susreta uputili su se „Pod brajdu“, u stari „Đovi“, gdje je druženje nastavljeno uz kobasice, gemišt, pivo i pjesmu VIS „Lepi cajti“. Dio pića darovala je pivovara Heineken, a ostalo je darovala dubovačka Župa BDM Snježne.
Bio je to posljednji susret u starom „Đoviju“ prije najavljene obnove, uz želju da se Dubovčaki sljedeće godine ponovno okupe u obnovljenom ugostiteljskom dijelu Hodočasničkog doma „Mons. Marijan Radanović“.
Molitva u bazilici i radosno druženje „Pod brajdom“ još su jednom posvjedočili zajedništvo, vjeru i ponos stanovnika staroga karlovačkog Dubovca.
