Caritas Zagrebačke nadbiskupije organizirao je u Nacionalnom svetištu sv. Josipa u Karlovcu predbožićnu duhovnu obnovu za svoje zaposlenike i volontere, a predvodio ju je mons. Antun Sente, rektor Svetišta.
Središnji dio programa, održanog 7. prosinca ove godine za dvjesto pedeset sudionika, bilo je euharistijsko slavlje, koje je nezamjenjivo polazište u duhovnosti katoličkih karitativaca, kako je to opisao papa Benedikt XVI. u svojoj enciklici Deus caritas est, u kojoj ovako stoji: “Sveci – uzmimo za primjer blaženu Tereziju iz Calcutte – sposobnost da ljube bližnjega na uvijek nov način crpili su iz svoga susreta s Gospodinom u euharistiji i, obratno, taj je susret zadobio svoj konkretan oblik i svoju dubinu upravo u služenju drugima” (Deus caritas est, 18).
U duhovnom nagovoru mons. Sente povezivao je događaje iz života Svete Obitelji sa svakodnevicom običnog čovjeka, njegovim prilikama na poslu, konkretno u Caritasu ili u obitelji, ili u volonterskom radu te je tumačio poruke koje Bog kroz svetopisamski tekst daje ljudima kao uputu ili kao utjehu, kao ohrabrenje. U tom duhu je rastumačio i razmatranja krunice sv. Josipa, koju je on predvodio a molili su je Caritasovi zaposlenici i volonteri.
Za vrijeme duhovnog nagovora i krunice sv. Josipa, hodočasnici su imali priliku za svetu ispovijed, a na raspolaganju im je bilo nekoliko svećenika.
Misno slavlje predvodio je mons. Sente, a u liturgiji je sudjelovao i đakon vlč. Ivan Iviček.
U propovijedi je mons. Sente tumačio dio Evanđelja po Mateju u kojemu se opisuje Isusov navjestiteljski rad te kako potiče na molitvu za radnike na njivi Gospodnjoj i kako apostole šalje propovijedati radosnu vijest, liječiti i oslobađati ljude od zloduha. Objašnjavajući kako je karitativni rad dio poslanja Crkve, odgovor na Isusov poziv, između ostaloga je rekao: “Zar nije činjenica da Isus Krist zahvaljujući Vama dolazi u svaku župu naše nadbiskupije, u svako selo, u svaku ulicu, u svaku šupu, u svako obitavalište, zahvaljujući Vama, gdje je potrebiti prepoznat?! (…) Nakon apostola i sedamdeset dvojice učenika ne znam koja smo mi sada po redu zajednica Isusovih učenika koje On treba i šalje među sve ljude da naviještaju u njegovo ime Kraljevstvo Božje, liječeći svaku bolest i svaku nemoć. Vjerujem da nam je svima razumljivo da ovdje nije govor samo o nekoj fizičkoj bolesti nego o jednom cjelokupnom raspoloženju ljudi. vjerujem da smo baš mi vjernici, koji se okupljamo u našim crkvama (…) pozvani da ovom svijetu dajemo radost.” Navodeći brojne loše domaće i strane vijesti rekao je da “ne možemo ne primijećivati sve te potrebe današnjega društva” te zaključio: “Do svakoga od njih Isus želi doći. Treba nas! (…) Ovdje svakako jest molitva za duhovna zvanja ali Isus ovdje nije rekao: ‘ Molite da bude velečasnog, prečasnog, časne sestre, župnika… nego radnika! Bog treba radnike! To ne znači da netreba redovnice, svećenike, ali smo svi pozvani unutar našega poslanja, vi kao djelatnici Caritasa koji imate taj socijalni osjećaj primjećivati potrebne, mi koji smo pozvani na nekim odgovornim službama unutar jedne vjerničke zajednice, da budemo radnici, koji će raditi, odnosno nesebično se davati kako bi se Božje Kraljevstvo moglo širiti, da bi svi ovi koji su izmučeni i obespravljeni, koji jednostavno ne vide smisao, pronašli Dobroga Pastira, Isusa, našim posluživanjem, našim služenjem i našim radom!”
Na završetku misnoga slavlja domaćnu susreta zahvalila je na gostoprimstvu i duhovnoj okrijepi ravnateljica Caritasa Zagrebačke nadbiskupije č. s. Jelena Lončar.
Program duhovne obnove završio je zajedničkim objedom i druženjem, prigodom kojega je ravnateljica nadbiskupijskog Caritasa č. s. Jelena Lončar zaželjela sretan Božić zaposlenicima i volonterima, koji su dobili i prigodni dar.
Za dio zaposlenika i volontera, koji su to trebali, Caritas je organizirao prijevoz autobusom do Svetišta i povratak u Zagreb.
Ova duhovna obnova održana je u okviru raznih aktivnosti koje Caritas Zagrebačke nadbiskupije provodi u cilju trajnog stručnog usavršavanja i duhovne izgradnje 178 zaposlenika i 53 volontera, koliko ih trenutno ima, ne računajući oko 1.300 volontera župnih caritasa u Nadbiskupiji. Stjepko Moškatelo
