Josipovo svetište i prostor trijema do posljednjeg su mjesta ispunili brojni Josipovi štovatelje iz svih krajeva Lijepe naše, Bosne i Hercegovine.
U prigodnoj homiliji fra Jure je između ostalog kazao kako je zanimljiva činjenica, iako je sveti Josip, s Marijom, bio u najvažnijim trenucima Isusova i njezina života, tek sada, nakon gotovo dva milenija, u središnjoj molitvi Crkve, u misi, uvodi se i spominje ime svetog Josipa. On je nekako uvijek bio u drugom planu, ali to ne znači da je bio manje važan, tada i sada.
Kao što je sveti Josip bio uz Isusa i Mariju u svoje vrijeme, tako je, vjerujemo, danas i uvijek uz nas, da mu se obraćamo s ciljem da nam bude podrška, utjeha i zagovornik na našem životnom putu. Proglašavanjem ove crkve nacionalnim svetištem svetog Josipa, obnovila se naša pobožnost i štovanje sv. Josipa. Zahvaljujući nastojanju vašega župnika, ona raste i sve više se širi diljem naše Domovine.
Propovjednik je nadalje prezentirao nekoliko karakteristika svetog Josipa: Tihi vjernik; naučimo od Josipa njegovati tišinu. Učimo od njega davati važnost nutrini, šutnji i intimi s Bogom, da tako damo priliku Duhu Svetom, da nas preporodi, da nas utješi, ispravi i ozdravi. Sveti Josip nije puno govorio, nego je djelovao, i time nam pokazao što znače one Isusove riječi, koje je jednog dana uputio svojim učenicima: „Neće u kraljevstvo nebesko ući onaj koji govori Gospodine, Gospodine, nego onaj koji vrši volju Oca mojega koji je na nebesima“ (Mt Josip nije sporedni lik. Preko Josipa Isus je uključen u Davidovu i mesijansku lozu. Josipova je uloga bila vrlo važna u tadanjem židovskim društvu. Bez Josipa, Isus ne bi mogao izvršiti svoje poslanje i navijestiti Evanđelje.
Zatim je govorio o svetom Josipu koji nije imao previše sreće kršćanskoj tradiciji jer ga se obično predstavljalo kao starijeg čovjeka, bijele brade, uz Mariju, vrlo mladu žena, i sa štapom u ruci na koji se oslanja. Ali Josip nije starac, daleko od toga! Nadalje Navještaj Josipu pravednom, a ”Pravednik”, u Bibliji označava onu osobu koja živi po zakonu Gospodnjem i vjerna je njegovim zapovijedima. Ovdje se otkriva veličina Josipove duše: dok on ima svoju vlastitu namjeru koju želi izvršiti, Gospodin dolazi sa svojim planom. Josip je mogao prosvjedovati, možda se pobuniti, imao bi mnogo razloga za to… A umjesto toga on sluša i razmišlja, pozoran je na riječ koja mu dolazi odozgo, razmišlja o njoj u srcu: on nije ravnodušan na anđeosku vijest, dapače ima hrabrosti preispitati se i suočiti se s tajanstvenom porukom. Zato Josip odustaje od vlastitog plana kako bi slijedio Božji plan.
Posljednji događaji iz Evanđelja u koje je Josip uključen jesu oni vezani uz Isusov nestanak i pronalazak u hramu i povratak u „normalnost“ života u Nazaretu. Kad su Josip i Marija, prigodom Pashe, kao pobožni Židovi, hodočastili u Jeruzalem, Isus se bio izgubio. Bila je velika kušnja za njih. To je za njih bila teška obiteljska kriza koju je valjalo riješiti i koja je omogućila članovima da iz nje iziđu odrasliji i zreliji.
S jedne strane imamo Isusa u adolescentskoj dobi, koji se odvaja od svojih roditelja, a s druge strane Mariju i Josipa, koji se još nisu pomirili s tim odvajanjem.
Važna poruka u Josipovom životu jest i smrt u okruženju obitelji kazao je propovjednik te svoju homiliju završio molitvom koju je sastavio kardinal Franjo Kuharić, povodom obilježavanja 300. obljetnice proglašenja svetog Josipa zaštitnikom hrvatskog naroda:
Sveti Josipe, glavaru svete Nazaretske Obitelji i čuvaru Crkve Božje, Tebi se kroz stoljeća Crkva u Hrvata utjecala kao svom zaštitniku i Tvom je zagovoru preporučivala svoje obitelji i cijeli narod. Tebi povjeravamo sve obitelji hrvatskoga naroda, da dnevnom molitvom, nedjeljnom Euharistijom i poslušnošću volji Božjoj ispune svoje poslanje ljubavlju, slogom i mirom.
U ovim teškim vremenima izmoli hrvatskom narodu i svim narodima zemlje mir u pravednosti i ljubavi! Zagovaraj nas pred Presvetim Trojstvom da ostanemo vjerni Isusu Kristu i Katoličkoj Crkvi, te prolazimo zemljom čineći dobro! Amen!
