Na početku svoje homilije mons. Bogdan prisjetio se svog prvog nastupa kao biskup.
Svima čestitam blagdan svetoga Josipa, vašeg nebeskog zaštitnika! Današnji dan vraća me osam godina unatrag kada sam ovdje u ovome Svetištu nakon što sam zaređen za vojnoga biskupa i preuzeo službu imao prvu svečanu svetu misu nakon preuzimanja službe upravo ovdje u Policijskoj upravi u Kapelaniji karlovačkoj. Upravo u ovom Svetištu i na ovome ambonu sam uputio svoju riječ. Moram priznati, kada sam promijenio ruho rekao bih od običnog svećenika jer to sam želio biti cijeli život u biskupsko ruho još ni hodati nisam znao dobro kao biskup ni sa štapom ni s mitrom trebalo je nastupiti ovdje pred hrvatskom policijom. A dugo sam godina bio u inozemstvu prije imenovanja biskupom i bilo mi je sve to jako neobično i u srcu toplo i jako drago da u svojoj državi, samostalnoj i slobodnoj mogu propovijedati svojoj hrvatskoj policiji i svome hrvatskome narodu kao odabrani biskup, vojni biskup.
Mons. Bogdan homiliju je nastavio riječima pape emeritusa Benedikta XVI., koji je u šestom poglavlju svoje posljednje knjige „Što je kršćanstvo“, sedam mjeseci prije smrti zapisao: „Završavam intervjuom o svetome Josipu kojega su mi roditelji dali za doživotnog zaštitnika. Što sam stariji, sve mi je jasniji lik moga zaštitnika. Nije nam prenesena nijedna njegova riječ, samo njegova sposobnost slušanja i djelovanja. Sve više shvaćam da nam upravo njegova šutnja govori i da me onkraj znanstvenih spoznaja želi dovesti do mudrosti.“
To je ključ za čitanje, razumijevanje Josipova života – nastavio je propovjednik. „Odrastao, zreo, odgovoran, promišljen, izuzetno tih, vjeran, uravnotežen, duboko ukorijenjen u duhovnu i kulturnu tradiciju svoga naroda i poslušan Bogu planira brak sa svojom zaručnicom Marijom. U velikoj je životnoj kušnji i pravoj drami savjesti koju proživljava u svome čistome srcu kad doznaje za Marijinu trudnoću i njezinu nevjerojatnu dotad nečuvenu ispovijest o začeću po Duhu Svetome.“
Kao Mariji, i njemu je anđeo otkrio Božju volju za njegov život. Kao što je Marijina vjera pritom savršeno položila ispit povjerenja u Boga, tako je i Josip u presudnom trenutku svog života pozitivno odgovorio na Božju riječ. Stoga se i na njega, u određenom smislu, može odnositi blaženstvo koje je Elizabeta izrekla Mariji – ustvrdio je biskup Bogdan.
„Bogu objavitelju valja odgovoriti posluhom vjere kojom čovjek cijeloga sebe slobodno izručuje, iskazujući potpuni posluh uma i volje Bogu objavitelju i dragovoljno pristajući uz objavu koju je on dao“, poučava Drugi vatikanski sabor. „Ta izjava koja dotiče samu srž vjere na savršen način se može primijeniti na Josipa iz Nazareta“, dodao je vojni ordinarij.
Istaknuo je da to svatko treba primijeniti, promišljajući o osobnom odgovoru Bogu koji ne može dati nitko drugi doli pojedinac sam, svojom vjerom ili svojom nevjerom.
Josip nije propitivao niti kada mu se anđeo ponovno ukazao i naložio da s obitelji bježi u Egipat. „Kad spoznaje, Josipu savjest duboko odgojena ukorijenjena u vjeri diktira da je Božja volja ovo što se od njega traži. Besprigovorno, bez mrmljanja sluša“, rekao je mons. Bogdan. Dodao je da je jednako postupio i kada mu je anđeo naredio da se vrati u domovinu. „Siguran je da ga Bog vodi putem dobra, putem pravde, putem kojim može ostvariti svoje životno poslanje“, dodao je.
„Danas mnogi ljudi trpe jer smatraju svoju život nevažnim, besmislenim. U vlastitome životu često ih vodi načelo sebičnosti i taštine. Nemaju iskustva altruizma, sebedarja, predanja, žrtve“, upozorio je predslavitelj. Pritom je podijelio misao Paula Ricoeura da nezadovoljstvo mnogih ljudi proizlazi iz činjenice što lijegaju ne znajući zašto su se ustali, a idućeg dana se jednako tako ustaju, ne znajući zašto.
„Sveti Josip nije živio tako. Sveti Josip je živio iz vjere. Sveti Josip je živio iz ideala. Imao je jasnu viziju svoga poslanja, imao je jasan stav o svojoj misiji koju je trebao izvršiti do kraja. Bio je sretan da može posvetiti se u potpunosti svome poslanju, ostvarenju te misije znao je komu je povjerovao, znao je zašto živi. To ga je ispunjalo. Znao je koji je smisao njegovog života, u što treba utrošiti vlastite snage, energiju, vrijeme, svoj dan koje mu je Bog dao ovdje na zemlji“, primijetio je biskup Bogdan.
Razmatrajući dalje Josipov život, usporedio je njegovu i Marijinu brigu za Isusa kada se kao dječak zadržao u jeruzalemskom hramu, s brigom policajaca koji u hrvatskom društvu obavljaju delikatnu, važnu i odgovornu službu.
„Ali, vi niste samo policajci i policajke redarstvenici u hrvatskome društvu; vi ste kršćani, vi ste ljudi, muževi i žene, očevi i majke koji imate vlastitu djecu“, poručio je propovjednik, dodavši da se od njih očekuje potpuno predanje i u profesionalnoj djelatnosti i kod kuće.
Stoga im je za primjer istaknuo zaštitnika Policijske kapelanije, sv. Josipa koji je znao slušati i djelovati. Ljubeći Boga To je znak njegovog nutarnjeg sklada, nastavio je, jer je voljevši sebe mogao voljeti drugoga. Volio je i Boga te imao otvoreno srce za njegovu riječ i tradiciju svoga naroda kojemu se Bog objavio, poručio je mons. Bogdan.
Misu su suslavila desetorica svećenika među kojima policijski kapelan u Karlovcu vlč. Andrija Markač i domaći župnik i rektor svetišta mons. Antun Sente.
Pjevanje je predvodila Policijska klapa „Sv. Mihovil“.
