Misu polnoćku u Nacionalnome svetištu svetog Josipa predvodio je mons. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački, o svetkovini Rođenja Gospodinovoga u Karlovcu, 2016. godine u zajedništvu s mons. Antunom Senteom, rektorom Svetišta, prof. Antom Crnčevićem i dr. Vladom Mikšićem, supsidiarom u Svetištu.
U prigodnoj homiliji biskup Ivan je kazao kako djeca žele biti odrasli; maleni žele biti veliki; oni na takozvanim nižim položajima u društvu žele biti na višim; oni koji imaju manje ovlasti žele veću vlast. „Nije rijetkost da u dubini naiđemo na nastojanje da se i Bog zamijeni. Ljudi se ponašaju poput božanstava, a neki vole da ih se tako i naziva. Večeras u naše živote ulazi poruka da Bog želi biti malen, da Bog želi biti – dijete“- istaknuo je biskup Ivan, te dodao da se čovjek želi uspinjati, naređivati, vladati, uzimati. A Božić nam govori o Bogu koji želi sići, služiti i darivati. To je istinski obrat i novi poredak stvari i srca.
Taj znak ostaje nama kršćanima trajnim pokazateljima kako živjeti; čemu dati prednost; kako se ophoditi s drugima, na čemu graditi i gdje tražiti smisao. U našoj božićnoj pjesmi: „Raduje se Marija s Josipom gledeći…“ biskup Ivan je primjetio kako se u Marijinom i Josipovom pogledu odražava radost. „Večeras smo dio Marijina i Josipova pogleda prema Isusu i prema pastirima koji su se došli pokloniti. Vidjeli su one za koje je Isus rekao: Slavim te, Oče, gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. (Lk 10, 21). Oni koji su smatrali sebe boljima od drugih, samodostatnima, nisu imali vremena za njega, nisu došli k njemu. Kraj jaslica, kraj Malenoga su maleni; samo oni. Oni vide ono što oholi ljudi ne mogu vidjeti. Samo se maleni mogu radovati. To se odnosi i na one koji posjeduju zemaljska dobra, ali na njih nisu navezani, kako će posvjedočiti mudraci s Istoka, tražeći odgovore na životna pitanja, među kojima je i radost. Svaki čovjek, ako je iskren i pošten, prepoznat će svoju malenost, svoja pitanja na koja odgovor ima jedino Bog.
To otkrivamo onda kada životne kušnje i udarci pokažu koliko su slabe naše sigurnosti. To može biti neka bolest, gubitak životnih oslonaca koje smo imali u dragim ljudima koji su umrli; to može biti povrijeđenost ili prekid odnosa s dragim osobama; to može biti nemogućnost pronalaženja posla ili gospodarski neuspjeh. Josip i Marija vide siromašne, jednostavne ljude koji nisu zatvorili srce za Božje znakove. Poput njih, Josip večeras gleda i nas. Potiče nas da pogledamo znak jednostavnim srcem; da pomognemo drugima da se oslobode sebičnosti i da zajedno čujemo Isusovu riječ nade: Ovo je tvoj Božić. Isus vidi tvoje siromaštvo i želi ga ispuniti svojom radošću. Raduje se Marija; radujemo se i mi s Josipom gledajući… Onoga koji je u našu tjeskobu prolaznosti unio sigurnost vječnoga života. Radujemo se gledajući Dijete, znak prepun ostvarenosti i proroštva za naš Karlovac, za Hrvatsku, Europu i svijet; maleno dijete koje upućuje na otajstvo Života.“- zaključio je biskup Ivan svoju božićnu homiliju.
Na kraju misnog slavlja svim okupljenima mons. Sente uputio je božićnu čestitku te biskupu Ivanu zahvalio što često svojim govorom hrabri stanovnike grada Karlovca kako i Josipove hodočasnike. U znak zahvalnosti te u ozračju božićnog darivanja, rektor Svetišta darovao je biskupu Ivanu drveni pastirski štap, rad Ivice Trupeljaka. Na štapu od divlje kruške lijepo su izrezbareni biskupov grb te logo Svetišta dok na samom vrhu dominira raspeti Krist.
Foto: Ivan Cindrić
{eventgallery event=’2016_12_25_Polnocka’ =images mode=tiles max_images=80 thumb_width=200 offset=0}