Aktualnou Župi BDMS i Nacionalnom Svetištu Svetog Josipa

Kad je Isus čuo da je Ivan predan, povuče se u Galileju. Ostavi Nazaret te ode i nastani se u Kafarnaumu, uz more, na području Zebulunovu i Naftalijevu da se ispuni što je rečeno po proroku Izaiji: »Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva, put uz more, s one strane Jordana, Galileja poganska –narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu.« Otada je Isus počeo propovijedati: »Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!« Prolazeći uz Galilejsko more, ugleda dva brata, Šimuna zvanog Petar i brata mu Andriju, gdje bacaju mrežu u more; bijahu ribari. I kaže im: »Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!« Oni brzo ostave mreže i pođu za njim. Pošavši odande, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana: u lađi su sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mreže. Pozva i njih. Oni brzo ostave lađu i oca te pođu za njim. I obilazio je Isus svom Galilejom naučavajući po njihovim sinagogama, propovijedajući evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu. I glas se o njemu pronese svom Sirijom. I donosili su mu sve koji bolovahu od najrazličitijih bolesti i patnja – opsjednute, mjesečare, uzete – i on ih ozdravljaše. Za njim je pohrlio silan svijet iz Galileje, Dekapola, Jeruzalema, Judeje i Transjordanije.
Riječ Gospodnja.

Nakon susreta s Ivanom Krstiteljem i nakon što ga  on pred mnoštvom predstavlja kao Spasitelja Isus počinje propovijedati. Brojni su tada čekali Spasitelja, ali su ga očekivali prema svojim mjerilima. Galileja i krajevi uz more bili su puni kojekakvih doseljenika i to područje pravovjerni Židovi smatrali su bezbožnim krajem. Brojni su očekivali da će Spasitelj svijeta početi svoje djelovanje u centru pravovjerja u jeruzalemskom hramu i da će se od tog mjesta gdje se i danas osjeća Božja prisutnost krenuti spasiteljska poruka, ali Isus kreće s drugoga kraja od poganske Galileje,da se ispuni proroštvo: narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu. U svome djelovanju on treba suradnike i okuplja ih ne iz svećeničkog roda već od najobičnijih ribara. Bog i danas bira suradnike ne po rodu,već po dobroti srca. Nadam se da su i naša srca takva da možemo biti njegovi suradnici. Vaš vlč. Vlado