Donosimo popis svećenika koji su prema pisanim izvorima upravljali župom Dubovac.
16. stoljeće
Župnik Tomaš (1550. – 1552.)
Župnik Mihalj (1552. – 1562.)
Župnik Jaragović (1595. – ?)
17. stoljeće
Matija Boričak (1650. – 1657. i 1665. – 1668.)
Juraj Crnčić (1657. – 1665.)
Stanislav Štibljar (1668. – 1683.)
Petar Radović (1683. – 1689.)
Petar Tomašić (1689. – 1696.)
Franjo Gluhčić (1696. – 1702.)
18. stoljeće
Matija Markulin (1702. – 1715.)
Matija Malović (1715. – 1728.)
Ivan Malešić (1728. – 1736.)
Ernest Prešern (1736. – 1737.)
Nikola Gregorić (1737.)
Luka Celić (1737. – 1758.)
Josip Znika (1758. – 1771.)
Antun Jaklić (1771. – 1782.)
Luka Colić (1782. – 1789.)
Franjo Lovinčić (1789. – 1809.)
19. stoljeće
Nikola Hanzić (1809. – 1840.) počeo je bilježiti župnu spomenicu 1831. godine. Izgradio je župni dvor i kapelu Ranjenog Isusa. Htio je zapravo na ravnini graditi novu veliku župnu crkvu, ali nije uspio jer se vjernici nisu složili govoreći "Stari Bog, Stara crkva, neka bude tu gdje jest."
Ivan Pavlešić (1840. – 1854.) bio je rodom Karlovčanin. Kao mladi svećenik postao je dubovački župnik, a službu je završio 1854. kada je imenovan kanonikom. Godine 1871. posvećen je za biskupa u Zagrebu. Umro je 1893. godine.
Matija Župčić ( 1855. – 1871.) blagoslovio je grobljansku kapelu na Dubovcu 1870. Umro je 1888. u Zagrebu.
Ivan Mašek (1871. – 1888.) prije župnikovanja na Dubovcu bio je župnik u Hrnetiću.
Alojzije Hegedić (1888. – 1912.) je 25 godina upravljao župom Dubovac i mnogo je toga učinio za župu. Njegovim je nastojanjem sagrađena u Karlovcu crkva sv. Ćirila i Metoda, podigao je spilju Gospe Lurdske u blizini župne crkve te novi kameni oltar u crkvi. Kao gradski zastupnik utjecao je i na komunalni razvoj grada. Nakon župničke službe u Dubovcu imenovan je župnikom u Novoj Vesi u Zagrebu te ravnateljem Svećeničkog doma.
20. stoljeće
Mirko Veslaj (1912. – 1942.) prvu je župničku službu obavljao u Kupincu, a zatim je došao u Dubovac i tu ostao 30 godina. Unaprijedio je župnu ekonomiju zbog čega je dobivao i nagrade. Zajedno s gvardijanom franjevačkog samostana fra Đukom Bencetićem organizirao je Euharistijski kongres u Karlovcu 1935. godine. Umro je 1946. i pokopan je na groblju u Dubovcu.
Tomo Fabek (1942. – 1945.) bio je župnik kratko vrijeme u vrlo teškim ratnim prilikama.
Ivan Sudić (1945.) svećenik je Krčke biskupije koji je upravljao župom samo od lipnja do kolovoza 1945. godine.
Stjepan Dopelhamer (1945.) rođen je 8. prosinca 1915. u Novoj Gradiški. Za svećenika je zaređen 1938. Godine, a umro 27. veljače 1975. i pokopan u rodnoj Novoj Gradiški. Bio je izrazito socijalan, darežljiv, a bavio se i znanstvenim radomte je kroz nekoliko godina predavao povijest religije na Zagrebačkom bogoslovnom fakultetu. Ljetopisac dubovačke spomenice ukratko je ocijenio njegov kratki boravak i rad u Dubovcu ovako: "Za ono par mjeseci svoga upravljanja župom mnogo je učinio u narodu. Bio je marljiv dušobrižnik, pun takta u nastupu i sveoga života. Kad je odlazio sav je narod žalo za njim".
Đuro Golubić (1946.) rođen je 1916. godine u sv. Petru, Veliki Bukovec, a zaređen za svećenika 1942. Vršio je dužnost kapelana u Jastrebarskom odakle je došao u Dubovac. Župnikovao je u Dubovcu svega 2 mjeseca i to mu je bila prva župnička služba, a zatim je postao župnikom u Koprivnici.
Gothard Goričanec (1946. – 1954.) franjevac, bio je privremeni upravitelj župe skoro 10 godina. Upravljao je iz Župe Presvetog Trojstva te je pastoral usmjeren na jednom mjestu. Ponajviše zbog pomanjkanja stambenog prostora, nitko nije mogao preuzeti samostalno vođenje župe.
Srećko Majstorović (1954. – 1955.) bio je gvardijan franjevačkog samostana i brinuo se za župu Dubovac da župljani ne ostanu bez svete mise i sakramenata.
Marijan Radanović. (1955. – 1999.) poznat je kao "dobri duh Karlovca". Rođen je 14. rujna 1921. u mjestu Severinu u župi Ciglena kraj Bjelovara. Za svećenika ga je, 15. srpnja 1945., zaredio zagrebački nadbiskup blaženi Alojzije Stepinac na samom početku teških godina komunizma. Devet je prvih godina bio upravitelj župe u Hrastovici i privremeni upravitelj župe u Čuntiću na Baniji. Godine 1955. imenovan je upraviteljem Župe Blažene Djevice Marije Snježne na Dubovcu u Karlovcu, gdje je u nezavidnim uvjetima započeo svoje dugotrajno i plodno svećeničko služenje, do umirovljenja 1999. godine, odnosno do iznemoglosti pred smrt. Za vrijeme župnikovanja izgradio je novi župni dvor, vratio u crkveni posjed Šporerovu kuriju. Komunisti su u to vrijeme srušili mnoge crkvene objekte, ali je Radanović uspio izboriti dozvolu i izgraditi veliko svetište svetog Josipa koje je nedugo zatim proglašeno Nacionalnim svetištem svetog Josipa. Doveo je u župu i časne sestre Kćeri Božje ljubavi. U žaru razvijanja pobožnosti sv. Josipu ponovno je pokrenuo 1984. ugasli "Glasnik sv. Josipa" koji je tu pobožnost širio diljem domovine te osnovao Bratovštinu sv. Josipa. Također je izgradio veliki pastoralni centar i lijepu filijalnu crkvu sv. Ane. Nakon demokratskih promjena sudjelovao je u obnovi Križarske organizacije te joj je bio duhovnik sve do smrti 16. kolovoza 2014. (u 93. godini života i 70. godini svećeništva).
Alojzije Burja (1999. – 2014.) bio je župnik Župe Marije Snježne u Dubovcu i rektor Nacionalnog svetišta sv. Josipa. Rođen je 1946. u Brezariću, župa Krašić. Za svećenika je zaređen 1973. po rukama nadbiskupa Franje Kuharića. Kroz 15 godina čuvao je svetište i nastavljao surađivati s umirovljenim svećenikom mons. Marijanom Radanovićem, koji je ostao aktivan na župi. Izgradili su Veliki pastoralni centar.
21. stoljeće
mons. Antun Sente ml.
svećenik, monsinjor, rektor Nacionalnog svetišta svetog Josipa u Karlovcu, župnik Župe Blažene Djevice Marije Snježne na Dubovcu u Karlovcu, radijski voditelj emisija katoličkoga sadržaja (Sekirišće, 4. 5. 1971.)
Odrastanje. Rođen je u malom zagorskom mjestu Sekirišću kraj Svetog Križa Začretja kao osmo od devetero djece oca Slavka i majke Milke, rođene Vrček. Slavko i Milka vjenčani su u crkvi Uzvišenja sv. Križa u Začretju 1955. godine. Antunov otac Slavko najstarije je od devetero djece Franje i Viktorije, rođene Mohač, od kojih je brat Ladislav bio svećenik, a četiri sestre su redovnice, tri milosrdnice i jedna dominikanka. Slavko i Milka rodili su devetero djece, sedam sinova i dvije kćeri: Josipa, Drageca, Ivana, Stanka, Ljubicu, Franju, Petra, Antuna i Đurđicu. Sva su Antunova braća oženjena, sestre su udane i žive u skladnim obiteljima. Na svijet su zasad donijeli ukupno 23 djece. Brat Dragec preminuo je 1993. godine.
Antun je živio lijepo, skromno, ali radosno djetinjstvo. Obitelj mu je imala, za ondašnje prigode, veliko imanje na kojemu je trebalo puno raditi. Prvi su u selu imali radio pa televizijski aparat, zatim konje, kasnije prvi traktor. Zato su se u njihovu dvorištu i kući često okupljali susjedi i drugi ljudi ili zbog posla, ili na večernjim druženjima.
Iz vjerskoga života. U obitelji se često molila zajednička krunica i svake se nedjelje išlo na misu u crkvu Uzvišenja sv. Križa do koje su pješačili pet kilometara. U obitelj su navraćale tete redovnice i stric svećenik koji su na malog Antuna ostavili traga. Odlučio je postati svećenik. Presudnu je ulogu oko njegova odlaska u sjemenište imao tadašnji svetokriški bogoslov Jurica Jernejić koji ga je potaknuo na ministriranje.
Obrazovanje i svećeništvo. Prva četiri razreda osnovne škole pohađao je u rodnu selu Sekirišću, a ostala četiri razreda u Osnovnoj školi “Marija Jurić Zagorka” u Svetom Križu Začretju koju je završio 1985. godine. Srednju školu pohađao je u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu u kojoj je maturirao 1989. godine. Iste je godine otišao u vojsku u Vipavu i Škofju Loku u Sloveniji. Nakon povratka, 1990. godine je upisao Katolički bogoslovni fakultet na kojemu je diplomirao 1996. Po rukama zagrebačkog nadbiskupa kardinala Franje Kuharića 1996. godine u zagrebačkoj je katedrali primio svećenički red. Prvu službu župnoga vikara obavljao je od 1996. do 1999. u Župi sv. Antuna Padovanskog u Sesvetskim Selima. Nakon toga je do 2002. bio župni vikar u Župi Uzvišenja sv. Križa u Sisku. Tada ga je zagrebački nadbiskup Josip Bozanić poslao na poslijediplomski studij u Rim na Papinsko sveučilište Salezijana gdje je diplomirao odgojne znanosti te je 2005. godine postigao magisterij znanosti iz pastoralne teologije, iz pastorala mladih. Po povratku u Hrvatsku 2005. godine imenovan je nadbiskupskim tajnikom, a od 2006. bio je povjerenik za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije. U to je vrijeme organiziran velebni susret europske mladeži u Zagrebu „Hodočašće povjerenja na zemlji“ kojemu je Antun uime Zagrebačke nadbiskupije bio glavni koordinator. Godine 2007. preuzeo je službu župnika Župe Uzvišenja sv. Križa u Sisku s posebnim naglaskom na pripremne radnje za ponovnu uspostavu Sisačke biskupije koja je imenovana 5. prosinca 2009. godine. Proslava uspostave Sisačke biskupije održana je 6. veljače 2010. godine, a Antun je bio potpredsjednik Odbora za proslavu i duša cijelih priprema, kako ga je poslije nazvao sisački biskup Vlado Košić. Nakon osnutka biskupije Antun je uz službu katedralnoga župnika bio i predstojnik Ureda za odnose s javnošću Sisačke biskupije. Na prijedlog biskupa Košića početkom 2012. godine papa Benedikt XVI. uvrstio ga je među svoje kapelane pa Antun otada nosi čast monsinjora.
U sisačkoj je katedralnoj župi osnovao dvadesetak različitih zajednica, a posebnu je pozornost posvećivao djeci i mladima. U njegovo je vrijeme u potpunosti obnovljen župni dvor u kojem je privremeno bio smješten ured i stan sisačkoga biskupa. Sa suradnicima je uredio pročelje sisačke katedrale te se pobrinuo za restauraciju vrijednih predmeta iz riznice sisačke katedrale. Za svoje je djelovanje u Sisku dobio više nagrada Turističke zajednice Siska: „Zlatnu viktoriju“ za izuzetan doprinos promidžbi i boljitku grada Siska 2009. godine, međunarodnu turističku nagradu "Povelja F.E.S.T. 2012." za izuzetan doprinos organizaciji Susreta hrvatske katoličke mladeži u Sisku te nagradu za zaštitu kulturno-povijesne baštine i suvremeni turizam kontinentalnoga dijela Hrvatske.
Od rujna 2012. ponovno je inkardiniran u Zagrebačku nadbiskupiju te je postao župnik Župe sv. Barbare u Zagrebu. Nakon dvije godine župnikovanja kardinal Josip Bozanić imenovao ga je 31. rujna 2014. godine rektorom Nacionalnog svetišta svetog Josipa u Karlovcu, župnikom Župe Blažene Djevice Marije Snježne na Dubovcu u Karlovcu.
U svojoj svećeničkoj službi Antun se profilirao i kao vrstan radijski voditelj emisija katoličkoga sadržaja. Djelovao je na četiri radijske postaje. Svake srijede uživo već godinama vodi emisiju “Svjetiljka u noći” na Hrvatskom katoličkom radiju. Jedanput mjesečno, svakoga četvrtog ponedjeljaka na Radio Mariji vodi emisiju „Mladi, ne bojte se Krista“; osmišljavao je katoličke meditacije za emisiju “Duhovna misao” 1. programa Hrvatskoga radija te je svake subote uređivao i vodio emisiju “Riječ za tebe” na sisačkom Radio Quirinusu. Bio je glavni i odgovorni urednik lista katedralne župe u Sisku „Križ ljubavi“ te glavni urednik Službenog vjesnika Sisačke biskupije. Objavio je knjižicu „Putovanje s Križem“ te uredio „Voxs“, vodič za mlade katolike i studente grada Zagreba.
Osobno. Poznat je kao radoholičar i time se ponosi. Voli svoje rodne zagorske brege, rado pođe na rodnu zagorsku grudu, voli zagorsku glazbu, ples, rado igra šah.
