U Nacionalnom svetištu i bazilici svetog Josipa u Karlovcu u srijedu, 18. studenoga 2026., slavljena je misa za žrtve Vukovara i Škabrnje te za sve stradalnike Domovinskog rata. Misno slavlje predvodio je mons. Zlatko Koren, kanonik i rektor zagrebačke katedrale, a homiliju je održao vlč. Branko Risek, župnik Župe svete Jelene Križarice u Zaboku. Tijekom slavlja kršten je novorođeni Noa.
Na početku slavlja okupljene je pozdravio mons. Antun Sente ml., rektor svetišta i bazilike. „Danas na poseban način molim za žrtve Vukovara i Škabrnje te za sve stradalnike Domovinskog rata“, kazao je. Podsjetio je da se u bazilici s posebnim pijetetom čuva krunica Igora Tonklija, ministranta dubovačke župe i hrvatskog branitelja koji je poginuo kao osamnaestogodišnjak. Tu je krunicu nosio oko vrata u trenutku pogibije.
Mons. Sente najavio je da će tijekom slavlja krstiti novorođenoga Nou. Kazao je da se, dok mole za poginule i preminule hrvatske branitelje, vjernici raduju novom životu i krštenju novog člana Župe Blažene Djevice Marije Snježne na Dubovcu. „Život se nastavlja“, ustvrdio je rektor.
Slavlju su se pridružili svećenici koji su sudjelovali na duhovnim vježbama u Duhovnom centru sv. Vinka Paulskog u Novigradu na Dobri. Duhovne je vježbe vodio zrenjaninski biskup mons. Mirko Štefković, koji zbog drugih obveza nije mogao sudjelovati na misi u Karlovcu.
Uz mons. Sentea i vlč. Riseka koncelebrirali su preč. Franjo Biškup, duhovnik sestara uršulinki u Varaždinu, vlč. Antun Kolić, župnik Župe Sveta Tri Kralja na karlovačkoj Baniji, vlč. Tomislav Krajačić, župnik Župe svetog Leopolda Mandića u Orehovici, i vlč. Darko Bručić Pavuk, župnik Župe Muke Isusove u zagrebačkom Vukomercu.
Koncelebrirali su i preč. Damjan Koren, predstojnik Katehetskog ureda Varaždinske biskupije, o. Filip Vicić, CM, župnik Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Novigradu na Dobri, vlč. Stjepan Jakov, umirovljeni svećenik, te preč. Željko Ivan Bakšić, župnik Župe svetog Vida mučenika u Ozlju i dekan Ozaljsko-lipničkog dekanata. U koncelebraciji su bili i vlč. Nikola Špiljak, upravitelj Župe Pohoda Blažene Djevice Marije u Mahičnom, vlč. Željko Horvat, župnik Župe svete Barbare u Bedekovčini, te vlč. Ivan Sakač, župnik Župe svetih Petra i Pavla apostola u Petrijancu.
Tumačeći prispodobu o mnama iz Evanđelja po Luki, vlč. Risek povezao je povjereni dar s odgovornošću za slobodu za koju su brojni hrvatski branitelji položili život. Podsjetio je na žrtvu branitelja i nevinih civila Vukovara, Škabrnje i Karlovca, koji je također podnio težak teret rata i razaranja. „Što činimo s tom mnom slobode i života koji nam je povjeren?“ upitao je. U nastavku homilije kazao je:
Sjećanje na Vukovar i Škabrnju ne smije se svesti na puko gledanje u prošlost ili na polaganje vijenaca koje nas ni na što ne obvezuje. Pravo sjećanje znači uzeti tu mnu u ruke i pitati se kako ja danas gradim ovu zemlju svojim poštenjem, svojim radom, svojom molitvom i ljubavlju prema bližnjemu. I gdje pronaći snagu za takvo tiho, ustrajno i vjerno trgovanje u svakodnevici?
Odgovor možda nalazimo upravo ovdje, u liku svetog Josipa, zaštitnika naše domovine. U Evanđelju nije zapisana nijedna riječ svetog Josipa, ali je on cijelim svojim životom umnažao povjerenu mu mnu. Njemu je Bog povjerio najveće blago, Isusa i Mariju. Josip to blago nije sakrio u rubac straha kad je Herod zaprijetio i kad je trebalo pobjeći u Egipat. Uzeo je dijete i majku, štitio ih, radio svojim žuljevitim rukama, šutio i vjerovao. Njegova je veličina bila u vjernosti u malenome, upravo u onome za što gospodar u današnjem Evanđelju hvali dobroga slugu riječima „U najmanjemu si bio vjeran.“
Hrvatski je sabor još davne 1687. godine izabrao svetog Josipa za zaštitnika naše domovine. U najtežim trenucima naše povijesti, pa tako i devedesetih godina prošloga stoljeća, naš je narod s krunicom oko vrata zazivao njegov zagovor. I kao što je nekada ovaj naš grad Karlovac bio predziđe i štit, tako je i ovo svetište danas duhovno srce u kojem učimo kako se domovina ljubi na Josipov način, poštenim radom, brigom za obitelj, otvorenošću životu i ustrajnom molitvom.
Braćo i sestre, Isus na kraju prispodobe izriče ozbiljnu riječ. „Svakome koji ima još će se dati, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima.“ U duhovnom životu nema stajanja na mjestu. Ili rastemo u ljubavi, vjeri i odgovornosti ili polako gubimo i ono što imamo.
Neka nas današnji dan sjećanja ispuni svetom zahvalnošću i odgovornošću. Dok molimo za pokoj duša svih poginulih hrvatskih branitelja i civilnih žrtava, zamolimo svetog Josipa da nam isprosi hrabrost da svoju mnu, svoju vjeru, svoju obitelj i svoju domovinu nikada ne sakrijemo u rubac straha i lijenosti. Poput prvih slugu, umnažajmo povjereni nam dar svakoga dana dobrim djelima kako bismo i mi jednoga dana, kada gospodar dođe, čuli one najljepše riječi „Valjaš, slugo dobri i vjerni! Uđi u radost gospodara svoga!“
Prije završnog blagoslova mons. Zlatko Koren zahvalio je Bogu za dvije duhovne oaze. Ocu Filipu Viciću zahvalio je za gostoprimstvo u Novigradu na Dobri, gdje su svećenici tijekom duhovnih vježbi mogli zastati i preispitati se, a mons. Antunu Senteu za svetište koje vjernike uvijek iznova dovodi svetom Josipu, zaštitniku njihovih domova i cijele domovine.
Mons. Koren istaknuo je da sjećanje na žrtvu Vukovara, Škabrnje i svih stradalih u Domovinskom ratu budi zahvalnost koja se najdublje živi u euharistiji. Podsjetio je kako se čežnja za domovinom naraštajima čuvala u molitvama, suzama i pjesmama. Govoreći o opstanku hrvatskog naroda, istaknuo je da je Bog na prvome mjestu u geslima Ante Starčevića i Stjepana Radića te je to povezao s vjerom hrvatskog naroda u danima stvaranja domovine.
Starčevićevo geslo govori – Bog i Hrvati, a Radićevo – vjera u Boga i seljačka sloga. U čemu se nisu prevarili? Pa nisu na prvo mjesto stavili Hrvate ili nisu na prvo mjesto stavili seljačku slogu, nego su na prvo mjesto stavili Boga. I da mi u danima stvaranja naše domovine nismo na prvo mjesto stavili Boga, nas sigurno danas ne bi bilo. I zato je dobro da smo ovaj dan kod svetoga Josipa jer je Josip na prvo mjesto stavio Boga. Zato nam, braćo i sestre, valja sa zahvalnošću grliti našu povijest, zahvaljivati se na tolikoj žrtvi i uvijek, baš uvijek, Boga stavljati na prvo mjesto. Neka nas na tom putu prati Božji blagoslov.















