Srijeda sv. Josipu

U bazilici svetog Josipa molili za žrtve Domovinskog rata i krstili maloga Nou

U Nacionalnom svetištu i bazilici svetog Josipa u Karlovcu u srijedu, 18. studenoga 2026., slavljena je misa za žrtve Vukovara i Škabrnje te za sve stradalnike Domovinskog rata. Misno slavlje predvodio je mons. Zlatko Koren, kanonik i rektor zagrebačke katedrale, a homiliju je održao vlč. Branko Risek, župnik Župe svete Jelene Križarice u Zaboku. Tijekom...

U Nacionalnom svetištu i bazilici svetog Josipa u Karlovcu u srijedu, 18. studenoga 2026., slavljena je misa za žrtve Vukovara i Škabrnje te za sve stradalnike Domovinskog rata. Misno slavlje predvodio je mons. Zlatko Koren, kanonik i rektor zagrebačke katedrale, a homiliju je održao vlč. Branko Risek, župnik Župe svete Jelene Križarice u Zaboku. Tijekom slavlja kršten je novorođeni Noa.

Na početku slavlja okupljene je pozdravio mons. Antun Sente ml., rektor svetišta i bazilike. „Danas na poseban način molim za žrtve Vukovara i Škabrnje te za sve stradalnike Domovinskog rata“, kazao je. Podsjetio je da se u bazilici s posebnim pijetetom čuva krunica Igora Tonklija, ministranta dubovačke župe i hrvatskog branitelja koji je poginuo kao osamnaestogodišnjak. Tu je krunicu nosio oko vrata u trenutku pogibije.

Mons. Sente najavio je da će tijekom slavlja krstiti novorođenoga Nou. Kazao je da se, dok mole za poginule i preminule hrvatske branitelje, vjernici raduju novom životu i krštenju novog člana Župe Blažene Djevice Marije Snježne na Dubovcu. „Život se nastavlja“, ustvrdio je rektor.

Slavlju su se pridružili svećenici koji su sudjelovali na duhovnim vježbama u Duhovnom centru sv. Vinka Paulskog u Novigradu na Dobri. Duhovne je vježbe vodio zrenjaninski biskup mons. Mirko Štefković, koji zbog drugih obveza nije mogao sudjelovati na misi u Karlovcu.

Uz mons. Sentea i vlč. Riseka koncelebrirali su preč. Franjo Biškup, duhovnik sestara uršulinki u Varaždinu, vlč. Antun Kolić, župnik Župe Sveta Tri Kralja na karlovačkoj Baniji, vlč. Tomislav Krajačić, župnik Župe svetog Leopolda Mandića u Orehovici, i vlč. Darko Bručić Pavuk, župnik Župe Muke Isusove u zagrebačkom Vukomercu.

Koncelebrirali su i preč. Damjan Koren, predstojnik Katehetskog ureda Varaždinske biskupije, o. Filip Vicić, CM, župnik Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Novigradu na Dobri, vlč. Stjepan Jakov, umirovljeni svećenik, te preč. Željko Ivan Bakšić, župnik Župe svetog Vida mučenika u Ozlju i dekan Ozaljsko-lipničkog dekanata. U koncelebraciji su bili i vlč. Nikola Špiljak, upravitelj Župe Pohoda Blažene Djevice Marije u Mahičnom, vlč. Željko Horvat, župnik Župe svete Barbare u Bedekovčini, te vlč. Ivan Sakač, župnik Župe svetih Petra i Pavla apostola u Petrijancu.

Tumačeći prispodobu o mnama iz Evanđelja po Luki, vlč. Risek povezao je povjereni dar s odgovornošću za slobodu za koju su brojni hrvatski branitelji položili život. Podsjetio je na žrtvu branitelja i nevinih civila Vukovara, Škabrnje i Karlovca, koji je također podnio težak teret rata i razaranja. „Što činimo s tom mnom slobode i života koji nam je povjeren?“ upitao je. U nastavku homilije kazao je:

Sjećanje na Vukovar i Škabrnju ne smije se svesti na puko gledanje u prošlost ili na polaganje vijenaca koje nas ni na što ne obvezuje. Pravo sjećanje znači uzeti tu mnu u ruke i pitati se kako ja danas gradim ovu zemlju svojim poštenjem, svojim radom, svojom molitvom i ljubavlju prema bližnjemu. I gdje pronaći snagu za takvo tiho, ustrajno i vjerno trgovanje u svakodnevici?

Odgovor možda nalazimo upravo ovdje, u liku svetog Josipa, zaštitnika naše domovine. U Evanđelju nije zapisana nijedna riječ svetog Josipa, ali je on cijelim svojim životom umnažao povjerenu mu mnu. Njemu je Bog povjerio najveće blago, Isusa i Mariju. Josip to blago nije sakrio u rubac straha kad je Herod zaprijetio i kad je trebalo pobjeći u Egipat. Uzeo je dijete i majku, štitio ih, radio svojim žuljevitim rukama, šutio i vjerovao. Njegova je veličina bila u vjernosti u malenome, upravo u onome za što gospodar u današnjem Evanđelju hvali dobroga slugu riječima „U najmanjemu si bio vjeran.“

Hrvatski je sabor još davne 1687. godine izabrao svetog Josipa za zaštitnika naše domovine. U najtežim trenucima naše povijesti, pa tako i devedesetih godina prošloga stoljeća, naš je narod s krunicom oko vrata zazivao njegov zagovor. I kao što je nekada ovaj naš grad Karlovac bio predziđe i štit, tako je i ovo svetište danas duhovno srce u kojem učimo kako se domovina ljubi na Josipov način, poštenim radom, brigom za obitelj, otvorenošću životu i ustrajnom molitvom.

Braćo i sestre, Isus na kraju prispodobe izriče ozbiljnu riječ. „Svakome koji ima još će se dati, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima.“ U duhovnom životu nema stajanja na mjestu. Ili rastemo u ljubavi, vjeri i odgovornosti ili polako gubimo i ono što imamo.

Neka nas današnji dan sjećanja ispuni svetom zahvalnošću i odgovornošću. Dok molimo za pokoj duša svih poginulih hrvatskih branitelja i civilnih žrtava, zamolimo svetog Josipa da nam isprosi hrabrost da svoju mnu, svoju vjeru, svoju obitelj i svoju domovinu nikada ne sakrijemo u rubac straha i lijenosti. Poput prvih slugu, umnažajmo povjereni nam dar svakoga dana dobrim djelima kako bismo i mi jednoga dana, kada gospodar dođe, čuli one najljepše riječi „Valjaš, slugo dobri i vjerni! Uđi u radost gospodara svoga!“

Prije završnog blagoslova mons. Zlatko Koren zahvalio je Bogu za dvije duhovne oaze. Ocu Filipu Viciću zahvalio je za gostoprimstvo u Novigradu na Dobri, gdje su svećenici tijekom duhovnih vježbi mogli zastati i preispitati se, a mons. Antunu Senteu za svetište koje vjernike uvijek iznova dovodi svetom Josipu, zaštitniku njihovih domova i cijele domovine.

Mons. Koren istaknuo je da sjećanje na žrtvu Vukovara, Škabrnje i svih stradalih u Domovinskom ratu budi zahvalnost koja se najdublje živi u euharistiji. Podsjetio je kako se čežnja za domovinom naraštajima čuvala u molitvama, suzama i pjesmama. Govoreći o opstanku hrvatskog naroda, istaknuo je da je Bog na prvome mjestu u geslima Ante Starčevića i Stjepana Radića te je to povezao s vjerom hrvatskog naroda u danima stvaranja domovine.

Starčevićevo geslo govori – Bog i Hrvati, a Radićevo – vjera u Boga i seljačka sloga. U čemu se nisu prevarili? Pa nisu na prvo mjesto stavili Hrvate ili nisu na prvo mjesto stavili seljačku slogu, nego su na prvo mjesto stavili Boga. I da mi u danima stvaranja naše domovine nismo na prvo mjesto stavili Boga, nas sigurno danas ne bi bilo. I zato je dobro da smo ovaj dan kod svetoga Josipa jer je Josip na prvo mjesto stavio Boga. Zato nam, braćo i sestre, valja sa zahvalnošću grliti našu povijest, zahvaljivati se na tolikoj žrtvi i uvijek, baš uvijek, Boga stavljati na prvo mjesto. Neka nas na tom putu prati Božji blagoslov.

Čitaj dalje

Župni listić 15.11.2026.

Treći „Josipov zvon“ okupio pet dječjih zborova, sudionike ohrabrio Jacques Houdek

U Svetištu svetog Josipa predstavljen videospot „U srcu rođeni“ posvećen posvojiteljskim i udomiteljskim obiteljima