Don Tomislav Puškarić SDB, mladomisnik i salezijanski misionar u Venezueli, predvodio je misno slavlje u Nacionalnom svetištu i bazilici svetog Josipa u Karlovcu u srijedu 26. kolovoza 2026. godine. U koncelebraciji su sudjelovali mons. Antun Sente ml., rektor Nacionalnog svetišta i bazilike svetog Josipa i karlovački dekan, te vlč. Antun Kolić, župnik Župe Sveta Tri Kralja na Baniji. Liturgijsko pjevanje animirala su tri župna zbora Župe bl. Alojzija Stepinca iz Duge Rese pod ravnanjem Zumbulke Cvitković i uz orguljsku pratnju Ivana Arlešića. Kao solisti nastupili su braća Antun i Marta Protulipac.
U homiliji se don Puškarić osvrnuo na Isusove oštre riječi pismoznancima i farizejima, upozorivši kako Evanđelje ne poziva kršćanina da prosuđuje druge, nego da pogleda u vlastito srce. Istaknuo je da je moguće izvana ostavljati dojam čovjeka vjere, govoriti o Bogu i poznavati Evanđelje, a istodobno dopustiti da se u srcu nastane ogorčenost, zavist, oholost, osuđivanje ili ravnodušnost. Zato je vjernike pozvao na iskren ispit savjesti, ne radi obeshrabrenja, nego kako bi dopustili Bogu da očisti ono što se u čovjeku nakupilo.
Govoreći o svjedočanstvu sv. Pavla, mladomisnik je naglasio kako vjera nije samo ono što čovjek govori, nego ono što svojim životom potvrđuje. Kao osobit primjer takve vjere istaknuo je svetoga Josipa. Premda u Evanđeljima nije zapisana nijedna njegova riječ, sveti Josip već dvije tisuće godina govori svojim životom. „Farizejima je bilo važno izgledati pravedno, dok je Josipu bilo važno biti pravedan“, istaknuo je don Puškarić.
Zaključujući homiliju, pozvao je okupljene da se ne zadovolje time da samo izgledaju kao dobri kršćani, nego da budu istiniti pred Bogom jer „Bogu nije potrebna naša lijepa fasada, već mu je potrebno naše srce“.
Nakon misnog slavlja don Puškarić je, u razgovoru s mons. Senteom, okupljenim vjernicima iznio osobno svjedočanstvo o svojem duhovnom pozivu. Prisjetio se kako je još kao četverogodišnji ili petogodišnji dječak kod kuće „slavio misu“, dok mu je brat ministrirao. Premda je poziv osjećao od djetinjstva, život ga je kasnije odveo drugim putem. Radio je, među ostalim, i u Policijskoj upravi karlovačkoj, želio osnovati obitelj i bio zadovoljan svojim životom, ali Božji poziv nije prestajao.
Posebno se prisjetio svojega nekadašnjeg kolege Davorina Ivankovića koji mu je u vrijeme njegova traženja rekao: „Ja vjerujem da te Bog zove, ali ti ne želiš slušati.“ Don Puškarić posvjedočio je kako je upravo ta rečenica bila jedan od važnih poticaja da se konačno odazove svećeničkom pozivu. Mons. Sente pritom je okupljenima naglasio kako i vjernici laici mogu prepoznati i potaknuti duhovno zvanje te svojom molitvom pratiti one koje Bog poziva.
Govoreći o misionarskom pozivu, don Puškarić rekao je kako se zanimanje za misije u njemu pojavilo još u osnovnoškolskoj dobi. Posebno su na njega utjecala svjedočanstva misionara, knjiga o ocu Anti Gabriću te film „Misija“. Nakon ulaska u salezijansku zajednicu napisao je pismo vrhovnom poglavaru izrazivši želju za odlaskom u misije. Nije sam izabrao Venezuelu, nego su ga tamo poslali njegovi redovnički poglavari. Na pitanje mons. Sentea je li, zapravo, Venezuela izabrala njega, kratko je odgovorio: „Tako je.“
Mladomisnik je progovorio i o teškim životnim prilikama u Venezueli, posebno o gospodarskoj krizi i siromaštvu s kojim se stanovništvo godinama suočava. Unatoč teškim okolnostima, istaknuo je radost, društvenost i solidarnost tamošnjih ljudi, osobito vidljivu u trenucima stradanja kada su ljudi i od svojega siromaštva odvajali za još potrebitije. Govoreći o vlastitim teškoćama tijekom šest godina provedenih u Venezueli, priznao je kako nije lako susretati obitelji pogođene tragedijama, studirati na stranom jeziku i prilagođavati se drukčijoj sredini. Ipak, naglasio je da nikada nije poželio odustati jer upravo ondje vidi veliku potrebu za svojim svećeničkim i misionarskim služenjem.
Na kraju svjedočanstva don Puškarić izdvojio je svece koji su na poseban način pratili njegov duhovni put: bl. Alojzija Stepinca, sv. Leopolda Bogdana Mandića, sv. Ivana Bosca, Mariju Pomoćnicu te sv. Malu Tereziju od Djeteta Isusa, zaštitnicu misija, kojoj posebno pripisuje pomoć u dobivanju vize za Venezuelu.
