Na vazmenu srijedu, 8. travnja 2026., u Nacionalnom svetištu i bazilici svetog Josipa u Karlovcu svečano euharistijsko slavlje predvodio je o. Stjepan Fridl DI, dugogodišnji direktor Radio Marije. U koncelebraciji su sudjelovali vlč. Alojzije Pakrac, župnik Župe blaženog Alojzija Stepinca u Ivanovcu pokraj Čakovca, te mons. Antun Sente ml., rektor svetišta. Liturgijsko pjevanje animirali su članovi župnog zbora svetog Josipa uz orguljsku pratnju s. Blandine Rakarić.
„Posebno sam radostan što u ovoj bazilici mogu zajedno s vama slaviti ovo euharistijsko slavlje. Ja sam ovdje dolazio kada je ovdje bio župnik dragi i pobožni svećenik Marijan Radanović. Ministrirao sam mu kao vojnik u kapelici Ranjenog Isusa, a ovdje su na močvari upravo nicali prvi zidovi nove crkve, današnje bazilike. Zato Bogu zahvaljujmo, dobrim ljudima, posebno vašem sadašnjem župniku koji je učinio sve moguće, uz pomoć blagoslova neba i svetog Josipa, da imamo danas ovu prekrasnu crkvu i baziliku“, kazao je na početku misnog slavlja p. Stjepan Fridl.
U prigodnoj homiliji, između ostaloga, istaknuo je da „događaj uskrsnuća prepoznaje samo oko ljubavi i vjere“. „Istinska ljubav otvara grobove, ukida granice i prepreke, okreće naprijed i vodi na novi početak. Bez toga uskrsna stvarnost ostaje zaključana“. Nadalje uskrsna stvarnost: „Ne podliježe nikakvim eksperimentima, ne mogu je snimiti ni najmodernije kamere. Isus se ne može svesti na razumski događaj. Razum dolazi samo do groba, a vjera ulazi u grob i otkriva nam ne da je tu naše prebivalište, nego da je tu bio Isus koji sada živi novim životom. Uskrsnuće se dogodilo u tišini noći. Mi bismo možda željeli da se dogodilo kao na Veliki petak – snažno i potresno, da su došli Pilat i Kaifa i svi koji su ga osudili te kleknuli pred njega i zamolili za oproštenje. No ništa od toga. Uskrsnuće se događa u tišini. Isus nije uskrsnuo radi kažnjavanja zlih, nego zbog onih koji ga ljube. Samo ljubav prepoznaje život. Isus se ne ukazuje svima, nego onima koji ga vole i vjeruju u njega. Zato Uskrsli i danas traži svakoga čovjeka. Ide s nama i za nama, njegov je blagoslov nad nama. Kada smo razočarani, umorni, kada smo nesposobni vjerovati, nadati se i ljubiti poput Tome, kada bismo najradije pobjegli od života poput učenika iz Emausa ili kada nas pritišće vlastita sljepoća poput Pavla, tada Isusa susrećemo kao vjernog pratitelja koji nas podiže i daje nam novi život. Živimo u svijetu u kojem na svakom koraku vreba strah i tjeskoba, ali Krist nam govori: ne bojte se, ja sam pobijedio svijet“, zaključio je p. Fridl.
Pri kraju misnoga slavlja p. Fridl je posvjedočio kako je bio jedini sjemeništarac pozvan u vojsku prije mature. „Tadašnje su vlasti htjele spriječiti moj put prema svećeništvu pa su me ranije pozvale u vojsku. Rečeno mi je da potpišem kako neću biti svećenik i da ću dobiti odgodu. No, uz pomoć svojih poglavara uspio sam završiti razred, a maturu sam položio nakon vojske“. Vojsku je služio u Karlovcu, a najprije je bio smješten na Luščiću, bilo je to vrijeme Hrvatskog proljeća. „Bilo nas je tada u Karlovcu oko dvadeset bogoslova. Tjednom smo išli na misu franjevcima, a nedjeljom sam dolazio velečasnom Marijanu Radanoviću ovdje na Dubovac. Dolazio sam u vojničkom odijelu pa su bake znale govoriti: gledaj, otišao vojnik, a vratio se svećenik – jer se nisam potpuno presvukao, a vojničke čizme su me odavale“, ispričao je. Dodao je kako mu je vlč. Radanović u starom župnom domu redovito pripremao večeru. „On bi se molio, a ja bih se okrijepljen vraćao u kasarnu“, rekao je.
Istaknuo je i kako je upravo u Karlovcu donio odluku o ulasku u Družbu Isusovu, potaknut svjedočanstvom ubijenog bogoslova Izidora Bistrovića u Sarajevu. „Punih pet mjeseci borio sam se s tom odlukom, proživljavao tjeskobu, pa se čak i ‘posvadio’ s Isusom i neko vrijeme nisam išao u crkvu. No nakon toga sam donio odluku i otišao u Družbu Isusovu. Došao sam u Zagreb, prijavio se – i evo, i danas sam živ i isusovac“, posvjedočio je.
Na kraju slavlja, kao znak zahvale i sjećanja na Karlovac, p. Fridlu uručena je statua svetog Josipa. Zahvaljujući na daru, istaknuo je kako je podrijetlom iz Župe svetog Josipa u Đurđenovcu, gdje je upravo ovih dana propovijedao o svetom Josipu, te izrazio radost što je mogao slaviti misu u Nacionalnom svetištu posvećenom tom velikom svecu.
