P. Damir Kočiš, rektor bazilike Presvetog Srca Isusova u Palmotićevoj u Zagrebu predvodio je misno slavlje u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu u srijedu 28. siječnja 2026. godine. Koncelebrirali su vlč. Duje Kurtović, župnik Svetog Franje Ksaverskog Karlovac Švarča, vlč. Dragutin Goričanec, župnik Uzvišenja sv. Križa Završje, vlč. Ivan Braovac, župnik Draganića i mons. Antun Sente ml., rektor Josipova svetišta u Karlovcu. Posluživanje oltara i pjevanje animirali su župljani karlovačke župe na Švarči.
Otkad smo obaviješteni da je Nacionalno svetište svetog Josipa uzdignuto na čast manje bazilike, odlučili smo da svaku srijedu misno slavlje predvodi rektor jedne od dvanaest manjih bazilika u Hrvatskoj. Nakon što je Veliku pobožnost svetom Josipu otvorio mons. Ivan Štironja, porečki i pulski biskup, ovu srijedu misno slavlje predvodi rektor zagrebačke bazilike Presvetog Srca Isusova u Palmotićevoj, kazao je na počeku misnog slavlja mons. Sente.
Čestitajući okupljenim vjernicima i rektoru mons. Senteu na dobivenom naslovu manje papine bazilike, pater Kočiš je u svojoj homiliji kazao da nas današnja liturgijska čitanja potiču na razmišljanje o Riječi. Sijač je Riječ. Vjerujem da svatko od nas ima životno iskustvo što znači dobra riječ, a što loša riječ. Što znači utješna, ohrabrujuća riječ, koja nas pridiže i vadi iz gliba kojekakvih životnih problema. Volimo čuti dobru riječ koja nam pomaže da se osjećamo bolje, osobito u nekoj nezavidnoj životnoj situaciji. Osim što je lijepo primiti lijepu riječ, jednako je tako važno drugima uputili lijepu, dobru, poticajnu, ohrabrujuću riječ. S druge strane, imamo iskustvo što znači čuti lošu, ružnu riječ, kada nas je netko, povrijedio, uvrijedio, opsovao. To u nama budi osjećaj poniženja, dotučenosti, pa i depresije. Već je iz ovoga vidljivo koliko je ljudska riječ moćna. A koliko je onda još snažnija Božja Riječ? Došli smo na ovo euharistijsko slavlje slušati Božju Riječ i slaviti sveti sakramenat euharistije. Početak Ivanova evanđelja upravo govori o Riječi – u početku bijaše Riječ i Riječ bijaše kod Boga i Riječ bijaše Bog. Isus Krist je upravo Očeva Riječ, on je radosna i spasenjska Riječ. Nebeski nas Otac nije ostavio na milost i nemilost ovome svijetu nego nam je poslao svoju Riječ spasenja, a ta je Riječ sama ljubav.
Nalazimo se u svetištu svetog Josipa. Sveti je Josip u snu čuo Gospodnju Riječ koja mu je navijestila da se ne boji uzeti k sebi svoju ženu Mariju. Sveti je Josip bio poslušan i prihvatio je Riječ. Ne kao njegovi sunarodnjaci koji nisu prihvatili Riječ. Josip je čuo, prihvatio i izvršio riječ. I mi smo pozvani živjeti od Božje Riječi. Pozvani smo promisliti koliko slušamo i družimo se s Božjom Riječi, a s druge strane pozvani smo na ispitivanje vlastite savjesti. Kakve su moje riječi? Jesu li dobre, lijepe, poticajne, ohrabrujuće ili su moje riječi loše, nepoticajne, možda psovka, proklinjanje. Pozvani smo da svoj rječnik u međuljudskim odnosima uskladimo s Božjom Riječi kako bi naše riječi bile u skladu s Božjom Riječi. Tek će tada među nama ljudima biti mir i normalni suživot.
Stoga molimo svetog Josipa da nas zagovara, da nam bude primjer osluškivanja i slušanja Božje Riječi kako bi naša međuljudska riječ bila našim bližnjima na veselje i svaku dobru izgradnju, zaključio je o. Kočiš svoju homiliju.
Pri kraju misnog slavlja mons. Sente ukratko je predstavio vjernicima povijest i značaj bazilike Presvetog Srca Isusova u zagrebačkoj Palmotićevoj ulici.
Gradnja crkve u zagrebačkoj Palmotićevoj ulici povezana je s planiranjem i ponovnim dolaskom isusovaca u Zagreb. Poznato je da je nadbiskup Juraj Haulik za tu svrhu donirao šesto forinti 1860. godine, a dodatnih dvanaest pridodao je kasnije nadbiskup Juraj Posilović. Godine 1898. kupljeno je zemljište za novu crkvu i samostan u Palmotićevoj ulici. Bazilika je dovršena u neobaroknom stilu i posvećena 1902., a sama gradnja trajala je nešto više od godine dana. Arhitekt je Janko Holjac. Ipak, povijesna vrela navode da su pripreme njezine gradnje trajale gotovo četiri desetljeća, ukrašavanje bazilike još jedno desetljeće. Crkva Presvetog Srca Isusova u Palmotićevoj proglašena je basilica minor na svetkovinu svetog Ignacija 31. srpnja 1941., dakle prije osamdeset i pet godina, kada je zagrebački nadbiskup bio Alojzije Stepinac i zaslužan za dobivanje statusa manje bazilike. Bazilika u Palmotićevoj ulici središte je brojnih duhovnih događaja, različitih oblika apostolata i pastorala koji se odvijaju u rezidenciji hrvatskih isusovaca. Posebno treba istaknuti mnoge aktivnosti, osobito okupljanje mladih i drugih karitativnih djelatnosti. Važno je spomenuti da je svete mise u bazilici redovito pohodio blaženi Ivan Merz, gdje se danas nalazi njegov grob.
Baziliku Srca Isusova zahvatio je potres 2020. godine od kada je zatvorena i u obnovi. Pri bazilici djeluje i Zaklada Anamarija Carević, nazvana po stradaloj tinejdžerki u navedenom potresu, a aktivnom mladom župljankom ove župe.
Dosad su ostvareni mnogi arhitektonski i građevinski radovi tako da možemo kazati da je bazilika sada sigurnija nego kada je bila izgrađena. Nažalost, još je nismo uredili do te mjere da bi se u njoj mogla slaviti misna slavlja. Kada će obnova biti gotova, vjernici i posjetitelji moći će vidjeti nanovo uređenu baziliku koja će imati svjetlije tonove. Nadalje, tijekom obnove u svetištu smo pronašli određene oslike koje će sada biti vidljivi. U samoj bazilici trenutno postavljamo kamen i nadamo se da će ta faza uskoro biti privedena kraju. Ostaju nam još restauratorski radovi. Ako Bog da, početkom ljeta počet ćemo montirati i naše obnovljene orgulje. Restauratorskih radova ima puno i oni će trajati još par godina, kao što je bilo i prilikom gradnje bazilike.
Pored svega toga duhovni život u Palmotićevoj ulici nije stao. Hvala Bogu, nekako smo se uspjeli snaći te smo dvorišnu dvoranu pretvorili u bogoslužni prostor, malu crkvicu gdje se vjernici redovito okupljaju.
Obnova ide dalje i želja nam je da na šestu godišnjicu potresa, 22. ožujka ove godine, ostvarimo prigodni koncert u bazilici. Nadalje planiramo Veliki tjedan, Uskrs, uskrsne dane proslaviti u bazilici, a onda bismo svakako voljeli našu glavnu svetkovinu Presvetog Srca Isusova proslaviti u bazilici. Ne možemo obećati, ali to bismo željeli i tome se nadamo. Svakako se preporučamo u vaše molitve ovdje pri svetom Josipu, zaključio je p. Damir Košić, rektor bazilike Srca Isusova u Palmotićevoj svoje izlaganje.
