Puležani pri svetom Josipu
preč. Milan Mužina, župnik sv. Pavla u Puli predvodio je misno slavlje u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu u srijedu 22. listopada 2025. Koncelebrirao je vlč. Antun Kolić, župnik Sveta Tri Kralja na Baniji i mons. Antun Sente ml., rektor Svetišta. Pjevanje su animirali članovi župnog zbora Svetog Pavla iz Pule uz orguljsku pratnju voditelja Andrej Angelinija.
U prigodnoj homiliji pulski dekan Mužina između ostalog je kazao kako imamo samo jedno pouzdanje, a to je Bog. Zato Isus hvali one sluge koje su uvijek spremne i budne da dočekaju Gospodara. Taj Gospodar može biti i ovozemaljski gospodar, može biti i naša loša savjest, ali Isus misli na onoga vječnoga Gospodara. Nikada ne znamo kada će on doći po nas i zato se valja pitati jesmo li sada spremni, ovog časa dočekati Gospodara vječnosti kao ove sluge iz današnjega evanđelja. Svakome je od nas Gospodar povjerio neke sposobnosti. Dobili smo određene talente, darove. Netko više netko manje. Svatko je odgovoran za ono što mu je povjereno. Jesmo li spreman stati pred Gospodara vječnosti? Jesmo li sve dobro iskoristili? Nitko ne smije obveze koje su mu povjerene, naložene, prebaciti na drugoga. Drugi je kriv, on je kriv što sam opsovao, ona je kriva što sam se napio. Ne, dragi prijatelju, svatko je odgovoran za svoje postupke. Nije Josip rekao Mariji sada se brini kako znaš što ćeš dalje. Ne, Josip je bio ponizan, on ju je ponizno prihvatio i ponizno ju uzima kod sebe ne znajući što će dalje biti. I Josip će to vjerno činiti do kraja svoga života. Evanđelje nas nadalje uči: kome je mnogo dano od njega će se mnogo tražiti, kome je malo povjereno od njega će se manje tražiti, odnosno za ono malo sposobnosti koje smo dobili od Boga i za njih ćemo pred Bogom odgovarati: jesmo li ih dobro iskoristili, jesmo li ih uložili u sposobnosti da nešto steknemo, da nešto naučimo, da doprinesemo za svoju obitelj, za svoju župnu zajednicu, za svoje poduzeće, za prijatelje. Za sve ono što činimo, ako se trudimo s ono malo talenata koje samo dobili Bog će to prihvatiti kazao je u svojoj homiliji preč. Milan Mužina.
Na kraju je preč. Mužina u znak zahvalnosti za ovaj lijepi susret predao mons Senteu dašak plavoga mora iz naše Istre, znak prijateljstva i sjećanja. Donijeli smo ulje iz našega župnoga dvorišta, vino iz mojega obiteljskog vinograda, pomikaki japansku jabuku, žižule, kinesku datulju, šipak, javor sa plodom, lovor, grančice masline a sve to raskošno uspijeva kod nas. Sve to neka podsjeća na naš susret i naše zajedništvo o ovom lijepom večerašnjem susretu, lijepoj molitvi u zahvalu monsinjoru Antunu što nas je pozvao da možemo mi biti dio ovoga slavlja, ove jubilejske godine u ovom Josipovu svetištu zaključio je preč Mužina.
