mr. sc. Mario Dukić, doktorand kanonskog prava na Papinskom Lateranskom sveučilištu u Rimu predvodio je misno slavlje u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu u srijedu 10.9.2025. godine.
U prigodnoj homiliji svećenik Zagrebačke nadbiskupije mr. Mario između ostalog je rekao kako stojimo pred velikim uzorom vjere, pravednosti i tihe, ali snažne hrabrosti. Stojimo pred svetim Josipom, zaručnikom Blažene Djevice Marije i čuvarom Gospodina. A gdje bismo mogli bolje razmatrati njegov lik i njegovo poslanje nego ovdje u Nacionalnom svetištu svetoga Josipa ovdje u Karlovcu gdje se redovito okuplja Božji narod kako bi od svetog Josipa naučio kako biti poslušan Bogu, kako biti hrabar u teškoćama i kako biti vjeran u svemu što nam je Gospodin povjerio i stavio u život. U današnjem evanđelju čuli smo Isusov govor o blaženstvima, ali i o prokletstvima. U tom govoru Isus ne nastupa protiv materijalnog blagostanja već nastupa protiv oholosti, sebeljublja i samodostatnosti koja čovjeka udaljuje od Boga. Poziva da se ne oslanjamo samo na ono što propada i samo u to ulažemo svoje napore i polažemo nadu što je tendencija suvremenog svijeta koji Boga nastoji otrgnuti iz čovjekova života već suprotno – da tražimo ono što je vječno. I u tom svjetlu nazire se lik svetoga Josipa. Josip je živio Isusova blaženstava prije nego li što su čak bila izrečena. On je čovjek čija je šutnja ispunjena djelima, a djelovanje ukorijenjeno u dubokoj vjeri. Josip je bio radnik, tesar, čovjek koji nije imao mnogo, ali je imao srce puno vjere i poslušnosti. Nije tražio sigurnost u bogatstvu nego sigurnost u Bogu. Sveti Josip je uzor i zaštitnik običnoga čovjeka, oca, radnika, prognanika, supruga.
On je uzor muževima koji vole svoju obitelj više od svoje udobnosti, on je zaštitnik onih koji ne traže svjetla reflektora već u tišini rade, u tišini mole i žive za druge. On je znak da svetost nije rezervirana za one koji puno govore nego za one koji puno ljube i hrabro služe. Josip nije bio poznat, nije bio utjecajan, čak je bio možda i neshvaćen, ali je šutke nosio svoju svetost i čuvao ono najdragocjenije Isusa i Mariju.
Braćo i sestre ovo mjesto gdje se danas nalazimo Nacionalno svetište svetog Josipa ovdje u Karlovcu nije samo još jedna crkva, ovo je duhovno srce pobožnosti prema svetom Josipu u našem narodu. Ovdje se sabiru molitve tisuću ljudi koji traže utjehu, zagovor, snagu i sigurnost. Ovdje se okupljaju obitelji, mladi, stariji, bolesni i zdravi i svi oni koji u Josipu prepoznaju bliskost i očinsku brigu. Ovo je svetište podsjetnik da hrvatski narod ne hoda sam kroz povijest. Ovdje učimo kako biti narod koji ne bježi pred poteškoćama nego koji poput Josipa ustaje, sluša Božju riječ i ide naprijed. Ide naprijed u vjeri, u tišini, ali i u hrabrosti. I u svijetu koji često viče, koji je protivi Bogu, koji se boji možda ili ne podnosi tišinu, u svijetu koji nastupa protiv kršćanstva, koji misli da je snaga u galami i buci, sveti Josip pokazuje sasvim drugačiji put nama vjernicima. Njegova tišina nije šutnja ravnodušnosti nego šutnja pažljivog slušanja Boga. Njegova poslušnost nije pokornost bez razuma nego zrela odluka da se više vjeruje Bogu nego samome sebi. Poput svetog Josipa ne moramo možda biti glasni, ali možemo biti vjernici duboke duhovnosti, stamene hrabrosti i ozbiljne predanosti Bogu. I zato braćo i sestre na kraju ne bojmo se biti maleni u očima svijeta, ako smo veliki u Božjim očima. Ne bojmo se koračati putem blaženstva jer to je put svetaca, to je put svetog Josipa koji svjedoči da je prava snaga u poniznosti, a prava sreća u vjernosti Bogu kazao je tom prigodom mr. Dukić
Pri kraju misnog slavlja mr. Mario Dukić posvjedočio da je studij kanonskog prava ozbiljan i težak studij kojega ući već više godina. Kanonsko pravo nije neka teologija nego ono služi da bi u Crkvi sve moglo funkcionirati, da bi pastoral mogao napredovati, da bismo mogli rasti u duhovnosti, da bi naša Crkva mogla ići dalje. Kanonsko pravo daje neke okvire, koje sa svojim kanonima, paragrafima itd. ima svrhu održati zajednicu kao što je Crkva i to na način na koji ju je Gospodin zamislio, da bude ovdje među nama jedna hijerarhijska ustanova u kojoj smo svi mi bilo svećenici, bilo vjernici dio te iste Crkve kao braća i sestre.
Nisam bio u Rimu na sam dan nakon Uskrsa kada je papa Franjo preminuo u Gospodinu, ali sam imao priliku vratiti se u Rim i iskazati preminulom papi Franji dužno poštovanjem dok je bio izložen u Bazilici svetoga Petra. Nadalje, drago mi je da sam mogao biti na Trgu svetoga Petra prilikom objave izbora novog pape Lava XIV. Sjećam se iščekivanja bijelog dima, odnosno atmosfere dok smo vidjeli crni dim. Zbog Jubilejske godine Trg Svetog Petra je bio ispunjen mnoštvom hodočasnika. Bilo je i jako puno naših ljudi koji su čekali na Trgu svetog Petra. Onda je negdje u kasnim popodnevnim satima izišao bijeli dim, nakon čega je izišao na balkon novi papa Lav XIV na radost svih nas, sa svojom pojavom, sa svojim riječima, načinom na koji je pozdravio sve nas tamo okupljene.
Mi u Hrvatskoj smo u pripremi za Jubilejsko hodočašće u Rim početkom mjeseca listopada ove godine. Svakako gužve se mogu očekivati, ali to je sastavni dio života u Rimu. Rim je središte kršćanstva, sjedište Svetoga Oca, nasljednika Svetoga Petra, Kristova namjesnika na zemlji našeg pape. Svakako je važno obići mjesta koja su nama kršćanima katolicima izuzetno sveta. Tu su dakle grobovi naših apostolskih prvaka svetoga Petra i Pavla i drugih velikih svetaca naše vjere, naše Crkve. Rim je pun prekrasnih umjetničkih djela, turističkih atrakcija, no pored samog razgledavanja svakako je važno doći i zbog onih duhovnih dobara, ispovjediti se, sudjelovati na svetom misi, pričestiti se i osjetiti tu jednu univerzalnost naše Crkve da smo mi katolička, što znači opća Crkva. Dobro došli u Rim zaključio je mr. Dukić.
