preč. Vladimir Drnetić, krapinski dekan i župnik Uzvišenja svetog Križa predvodio je misno slavlje u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu u srijedu 2. srpnja 2025. godine. Koncelebrirao je mons. Antun Sente ml., rektor Josipova svetišta, a pjevanje su animirali članovi župnog zbora “Ivan Bradica” iz Svetog Križa Začretja uz orguljsku pratnju dr. Božidara Jakovića.
Na početku misnog slavlja josipove hodočasnike pozdravio je mons. Sente među kojima su bili prepoznatljivi suradnici svetokriškog župnika koji su mu pomagali oko organiziranja tradicionalnog proštenja kod kapele Svetog Vida na Komoru Začretskom.
U malom mjestu Komor Začretski, sjeveroistočno od Svetog Križa Začretja, na 366 m.n.v. smjestila se kapela svetog Vida. Crkve svetog Vida u pravilu su građene na uzvisinama odakle sveti Vid – „sve vidi“. Kapela se prvi put spominje 1334. godine, a na istom mjestu je oko 1630. podignuta današnja kapela. Glavni je oltar posvećen svetom Vidu, a od 2000. godine do danas je temeljito obnovljena. Pored kapele nalazi se i drvena župna kuća. S obzirom da je brdo centralno položeno u odnosu na cijelu županiju i da uokolo nema viših brda, pruža se izvanredan pogled na veći dio Zagorja, sve do planina koje ga omeđuju. Danas je Sveti Vid jedan od najljepših i nezaobilaznih zagorskih vidikovaca. Svake godine dvije nedjelje nakon blagdana svetog Vida 15. lipnja kod spomenute kapele organizira se veliko proštenje na kojem sudjeluju nekoliko tisuća ljudi. Zahvaljujući na ovogodišnjem uspješnom proštenju župnikovi suradnici sa svojim župnikom Vladimirom Drnetićem organizirali su ovo zahvalno hodočašće u Nacionalno svetište svetog Josipa u Karlovac.
U prigodnoj homiliji preč. Drnetić između ostalog je rekao kako je sveti Josip volio putovati. Pitate se gdje? Volio je putovati u svom životu s Bogom. Bog mu je pokazivao putokaz, smjer, slao ga je u tuđu zemlju, vraćao ga je nazad. Josip je bio čovjek koji je znao hodati s Bogom. Svatko od nas ima određeno iskustvo putovanja u određenim zemljama, po domovini, po gradovima, bilo gdje. I znamo da kada idemo na neki nepoznati put, želimo da sve bude isplaniramo u tančine. Život je najljepši dar koji je besplatan, zapravo svojevrsno putovanje. Dođe takvo vrijeme zbog određenih okolnosti da se počnemo buniti jer smo izgubili putokaz svog putovanja. Sveti Josip je volio putovati s Bogom i uvijek mu je Bog davao smjer i pokazivao mu kako hodati čvrsto na zemlji, ali s pogledom uzdignutim prema dobrome Bogu. Strpljivost, sposobnost za šutnju, zamišljenost, putovanje jesu odlike svetog Josipa koje i mi možemo u ovim nadolazećim vremenima godišnjih odmora, kao i u cijelom životu iskoristiti i koristiti. Pokušajmo ih primijeniti u svojem životu. Svatko od nas može naći taj trenutak da osluškuje kuda to ide naš život. Pokušajmo danas sa svetim Josipom otkriti istinsku radost života, a to je sam Bog kojega je sveti Josipa uz Marijinu pomoć otkrio u osobi Isusa Krista zaključio je propovjednik.
Zahvaljujući prisutnim hodočasnicima mons. Sente im je zavalio na lijepom sudjelovanju u misnom slavlju te kazao kako danas na poseban način slavimo spomen Prečistog Srca Josipova. Naime, nakon svetkovine Presvetog Srca Isusova i Prečistog Srca Marijina prvu srijedu slavimo spomen Prečistog Srca Josipova. A ovo Josipovo svetište u nekoliko proteklih godina osnovalo je 233 molitvena vjenčića Prečistog Srca Josipova, što uključuje oko deset tisuća registriranih molitelja, koji su razasuti po Hrvatskoj Bosni i Hercegovini, Sloveniji, Austriji, Švicarskoj, Njemačkoj i Poljskoj. Mnogi od njih, zahvaljujući prijenosom misnog slavlja putem društvenih Mreža i Laudato televizije upravo iz ovog svetišta promiču pobožnost Josipovu Prečistom Srcu, te ih sve rado uključujemo u naše molitve kazao je na kraju mons. Sente.
