Mons. Mrinko Mlakić, generalni vikar Šibenske biskupije predvodio je misno slavlje u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u srijedu 9. travnja 2025. godine. Koncelebrirao je mons. Antun Sente ml., rektor Josipova svetišta dok je đakonsku službu vršio đakon Ivan Iviček. Misnom slavlju prethodila je pobožnost svetom Josipu te sudjelovanje mnoštva vjernika u korizmenoj ispovijedi koju su posluživali svećenici Karlovačkog dekanata.
U prigodnoj homiliji mons. Mlakić tumačeći ponašanje mladića Šadraka, Mešada i Abed Nega i knjige proroka Danijela između ostalog je kazao kako je izazov idolopoklonstva prisutan uvijek u životu svih vjernika. Velika je i temeljna mudrost znati prepoznati u čemu se sastoji taj izazov i koji su to idoli i koje su to sile koje nas tjeraju da im se klanjamo. Danas to u našoj stvarnosti i u našem vremenu neće biti nikakvo pogansko božanstvo. U demokratskom svijetu religija se u najmanju ruku tolerira. Nitko nas neće prisiljavati poput ove trojice mladića ili kao prve kršćane da moramo formalno iskazivati štovanje određenim kipovima idolima kao bogovima. Ali to ne znači da opasnost i prisila na idolopoklonstvo danas nije nestala. Štoviše ona je na svoj način još podmuklija jer nam svijet uvijek nudi svoje idole, ali u različitim obličjima i na različite načine nas sili da im se poklonimo. Predstavlja nam ih kao privlačne, kao unosne, kao suvremene, kao nešto što je danas normalno što svi prihvaćaju.
Ti su idoli novac, uspjeh, karijera, popularnost, zdravlje, tjelesno zdravlje, egocentrizam – stavljati sebe u središte, prilagodba mentalitetu današnjeg vremena, nekritičko prihvaćanje potrošačkog i uživalačkog mentaliteta koji nam se danas silno i agresivno nameće. To je primjerice politička korektnost koja traži od političara da idu i protiv vlastite savjesti.
To je tolerancija shvaćena na način da zamagljuje pravu istinu o čovjeku. Ako je priznaješ onda te se proglašava netolerantnim, zaostalim, zatucanim. Na različite na se načine prisiljava da se svim tim idolima poklanjamo, a da se na svoj način odreknemo Boga iako se to nigdje tako izričito neće reći. Osobito je danas na udaru crkveni moral kao i dosljednost u moralu koji se u javnosti predstavlja kao isključivost, kao određeni fanatizam. Dolazimo do toga da je u očima svijeta dobar katolik onaj tko je manje katolik, tko se manje drži vjere u Boga i moralnih načela kako ih naučava katolička Crkva. I čini se da je upravo takva vrsta idolopoklonstva uvelike zahvatila i mnoge vjernike katolike. Tako će mnogi kazati da ne treba previše moliti, da ne treba previše ići u crkvu. Mnogi će kazati: da ja sam vjernik, kršten sam, ali baš ne prihvaćam sve što Crkva naučava. Imam ja nekakvog svog Boga, svoj nauk, na svoj način se ja molim itd. A one koji neće tako, koji će ostati vjerni i dosljedni Crkvenom moralu i istinama koje Crkva naučava proglasit će netolerantnim, da su iz nekog drugog vremena ili nekog drugog vijeka.
Ne znamo točno kako su se u ovom slučaju ponašali ostali članovi izraelskog naroda. Zna se da su se mnogi prilagodili toj babilonskoj kulturi i odrekli vjere svojih otaca, ali vidimo da su se ova trojica mladića odvažno suprotstavila. Nije ih uplašila niti prijetnja smrću. Suprotstaviti se svijetu uvijek znači izložiti se, na neki način prihvatiti osudu svijeta. Ona nekada može biti strašna. Može biti čak i takva da traži cijenu života. Kod nas se hvala Bogu to ne događa, ali osude postoje. Određeni način etiketiranja, isključivanja iz određenih krugova i te kako postoji. I mnogi onda što zbog straha ili zbog nekakve osobne koristi popuštaju tim prijetnjama i tim silama. Zato je to danas veliki izazov. Kralj i ostali u užarenoj peći vidjeli su umjesto trojice četvoricu. Četvrti koji je bio uz njih, koji ih je spasio od smrti, kaže sveti pisac, bio je nalik na Sina Božjega. To je pralik Isusa Krista. Tako da ovaj događaj nagovještava spasenje koje će izvesti Isus Krist Bog po svom Sinu Isusu Kristu i to će biti spasenje od svih grijeha i svih vrsta idolopoklonstava. Isus je istina koja nas oslobađa i jedino vrijedna našega klanjanja, rekao je to Isus danas u evanđelju čuli smo Židovima. On im poručuje upoznat će istinu i istina će ih osloboditi ako ostanu u njegovoj riječi.
Jedina istinska sloboda je ona sloboda koju pronalazimo u Bogu. Zato se samo Bogu trebamo klanjati.
A Bog nije poput zemaljskih kraljeva ili drugih zemaljskih sila koji prisiljavaju ljude da im se klanjaju radi sebe jer žele istaknuti svoju nadmoć, iskoristiti one od kojih su jači. Kada nas Bog poziva da mu se klanjamo on to ne čini radi sebe jer naše klanjanje njemu nije potrebno. On je Bog i bez našeg klanjanja i neće postati veći Bog što mu se mi više klanjamo. On to čini radi nas da nas oslobodi, da nam pomogne živjeti u istinskoj slobodi i istini i u miru.
Čovjek je najveći onda i najslobodniji onda kada odbaci sve idole svijeta i klanja se samo Bogu. A sve drugo u svijetu poštuje i prihvaća u onoj mjeri koliko je to u skladu s Božjom slavom i vlastitim spasenjem. Na takvo klanjanje Bogu smo pozvani poručio je okupljenima mons. Mlakić.
Pri kraju misnog slavlja mons. Sente je zahvalio svećenicima i vjernicima što su sudjelovali u sakramentu pomirenja te ih pozvao na sudjelovanje u bogatom programu liturgijskih slavlja Velikog tjedna i uskršnjih blagdana. Posebno ih je pozvao da slijedeće srijede sudjeluju u misi koju će svojim pjevanjem obogatiti članovi KUD-ova grada Karlovca izvođenjem tradicionalnih korizmeniih popijevki, te na korizmenu duhovnu obnovu koju će na Veliki četvrtak u 17 sati u Josipovu svetištu voditi dr. Anto Pavlović, duhovnik u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu.
