Misno slavlje srijedom 11. rujna 2024. godine u Nacionalnom svetištu predvodio je protojerej stavrofor Željko Pajić, župnik grkokatoličke župe Uzvišenja svetog Križa u Karlovcu. Koncelebrirao je mons. Antun Sente ml., rektor Josipova svetišta.
Već tradicionalno srijedom Josipovo svetište u Karlovcu posjećuju mnogi Josipovi štovatelji iz svih krajeva svijeta.
Tako su ove srijede među dvjestotinjak vjernika na pobožnosti i misnom slavlju sudjelovali Mira Mišljenac, rođena u Pečuhu u Mađarskoj a trenutno nastanjena u Austriji. Mira je učiteljica njemačkog koja je u Međugorju pred kipom svetog Josipa molila za svoje potrebe i dobila nadahnuće da osnuje molitvenu zajednicu u Austriji pod zaštitom svetog Josipa. Članovi te zajednice su Austrijanci i Mađari i Hrvati. Posebno joj se svidjela krunica svetog Josipa koju je preko društvenih mreža čula upravo iz Josipova svetišta u Karlovcu. Sadržaj otajstva krunice svetog Josipa prevela je na njemački i njeni prijatelji, članovi navedene molitvene zajednice rado su je prihvatili, te je već dvije godine ustrajno mole. Ovih je dan došla iz Austrije, na nekoliko dana u Karlovac kako bi sudjelovala u pobožnosti svetom Josipu u Nacionalnom svetištu svetog Josipa. Pored Mire pobožnosti svetom Josipu i misnom slavlju pridružio se i bračni par Mato i Mara Lenić iz Supetra s otoka Brača želeći na taj način zahvaliti svetom Josipu za veliku pomoć koju su upravo po Josipovom zagovoru primili za svoju obitelj.
U prigodnoj homiliji stavrofor Pajić je između ostalog kazao da je sveti Josip čovjek dubokog razmišljanja. Vjerovao je u Boga, bio je odlučan izvršiti ono što mu je na nutarnji način glas Božji govorio i poručivao. Sveti nam je Josip uzor poslušne ali i radosne vjere. Božja radost daje čovjeku snagu, a gdje je radost tu onda ljubav lako stiže. Tko se u duši može radovati taj nosi Boga u svome srcu. Radost je Božja blizina i utjeha, a najveća opasnost tužnost čovjeka je vlastita povučenost, kada se čovjek povlači u sebe, začahuri kao školjka i ne znaš što je s njime. Takav čovjek onda razmišlja i o suicidu. Ovih dana u Karlovcu ih je bilo troje, četvero. Opasnost je ulaziti u tu vlastitu povučenost, bez Boga jer takav čovjek je žalostan ili mrzovoljan i misli da mu ništa ne uspijeva u životu. Čovjek bez radosti je neutješen. Iako se tako večeras čovječe osjećaš ovdje, dozvoli da te večeras Gospodin utješi. Da odeš sa ovoga euharistijskog slavlja utješen, jer Bog te poziva da budeš radostan.
Pitamo se odakle dolazi radost i kako možemo iznova naći onu duboku kršćansku radost. Radosno srce je početak neba, vječnog blaženstva. A o njima smo upravo danas u evanđelju slušali, o blaženstvima. Kada je čovjek blažen, on je radostan. Radost raste tamo gdje je Bog blizu. I koliko si bliže nebu toliko se produbljuje radost. Dopuštaš li svoj život oblikovati Božjim duhom, ako da onda je to rast u radosti jer radost je plod Duha Svetoga. Ona je obilježje ljubavi i odskočna daska, do ljubavi. Ljubavi prema Bogu i prema bratu čovjeku, prema bližnjemu. No, kako ćemo biti radosni kada nas štošta u životu pritišće, kada ljudi nanose štetu, nama osobno ili našim bližnjima, kada u našim obiteljima vlada napetost, nemir, sukob? Isus nam je objavio Radosnu vijest, blago ožalošćenima, blago onima koji podnose bol, blago progonjenima, blago poniženima, blago pogrđivanima. Zašto takvima blago? A pate u svom životu. Pa zato jer Spasitelj ljudi okreće sve na dobro onima koji vjeruju i koji ga ljube. Križ, odnosno patnja koju imamo, a svatko ju od nas ima na svoj način, je znak i sadašnjost otkupiteljske ljubavi Kristove. Zbog toga Križ donosi blagoslov ako ga nosimo zajedno sa Isusom. I zato je onaj koji je progonjen blagoslovljen, koji je ponižen je blagoslovljen kazao je u svojoj homiliji protojerej Željko.
