Misno slavlje srijedom 24. srpnja 2024. godine u Hrvatskom nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu predvodio je vlč. Antun Kolić, župnik Sveta Tri Kralja iz karlovačke Banije. Koncelebrirao je vlč. Miro Tomas, župnik Župe sv. Antuna Padovanskog, Levanjska Varoš i duhovnik Centra za duhovne obnove “Božje milosrđe”, Ovčara kod Đakova i mons. Antun Sente ml., rektor Josipova svetišta u Karlovcu. Pjevanje su animirali članovi župnog zbora Sveti Josip pod vodstvom s. Blandine Rakari KBLJ.
U prigodnoj homiliji mons. Sente je između ostalog kazao kao Bog i danas sije sjeme. Sjeme je Božja riječ koja je posijana. Mi smo to tlo koje Božju riječ primamo. Svjesni smo da mnoge stvari ne ispadnu onako kako smo zamišljali. Na različite nas načine mnoge okolnosti sprečavaju da činimo više dobra, da se kroz nas dobro više ostvaruje, da budemo oni po kojima će Bog davati dobre plodove. U darovanom evanđeoskom tekstu to je opisano kao sjeme koje pada na različito tlo. Tako je i svaki čovjek ograničen različitim teškoćama, no ipak najvažnija poruka ove Isusove prispodobe jest da nije važno koliko ploda urodi nego da ploda bude, stostruko, šezdesetosruko, tridesetrostuko. Stoga nije važno kolika je velika vjera nego da ona jest, a već će, kada se to Bogu svidi, uroditi nekim plodom. Nije bilo važno u životu svetog Josipa koliko on poznaje povijest Izraelskog naroda, mada sam uvjeren da je jako dobro poznavao, nego ostati Bogu vjeran iako ne razumije što se događa. Često je bio u situaciji da nije mogao do kraja dokučiti zašto se to baš sada događa. I onda kada spoznaje da je Marija trudna i onda kada njemu i trudnoj mu Mariji zatvaraju vrata pred nosom, i onda kada se konačno rodi Spasitelj svijeta, a moćnik onoga svijeta koji je zapravo neznatan pred Bogom, čini takve poteze da moraju ići u izgnanstvo. U takvim teškim situacijama potrebno je prepoznati i dodire Božje ljubavi. Josip i Mariji ih prepoznaju u radosti primanja djeteta Boga u naručje. Nadalje kakvu radost osjeća čovjek kada mu prilaze ljudi, a da to ničim nije zaslužio poput Svete obitelji koja prima i pastire i anđele i mudrace s Istoka. Stoga je potrebno često si ponavljati sadržaj koji smo slušali danas iz knjige proroka Jeremije: “Prije nego li te oblikovah u majčinoj utrobi ja te znadoh, prije nego li iz krila majčina izađeš ja te posvetih za proroka narodima.” Istina ovo jest nagovještaj Isusa Krista koji nam i danas kroz ovu Božju riječ progovara, ali i poziv svakome od nas s jedne strane da smo prije nego li smo se uopće rodili bili zamišljeni u Božjem naumu i prije nego li smo se rodili da smo već bili posvećeni da bismo bili proroci ponajprije sebi samima, a onda i ljudima s kojima dijelimo ove naše dane, godine i desetljeća ovozemnog života. Ta činjenica, a to je najsigurnija stvarnost jest dovoljna da u životu ne malakšemo, da se ne bojimo, da ne strepimo, da imamo dovoljno snage za sve životne izazove i da se u konačnici Bogu radujemo i ovim misnim slavljem zaključio je svoju homiliju rektor Josipova svetišta mons. Sente.
Pri kraju misnog slavlja mons. Antun Sente je kazao kako ga često pitaju kako će izgledati sljedeće srijeda, hoće li biti nešto drugačije posebno, a onda predlažu da se napravi određena pauza. Priznajem da sam ovu srijedu zamišljao upravo takvu. A onda sveti Josip iznenadi i pošalje neke svoje glasnike koji imaju posvjedočiti o naoko jednostavnom, a ipak gledajući vjernički dubokoj prisutnosti zagovora svetog Josipa i živoga Boga u životu ljudi ovog našeg vremena i našeg obitavališta. Ove srijede sveti je Josip poslao tri bračna para kazao je mons. Sente te nastavio: Pripremajući se za večerašnju pobožnost svetom Josipu i misno slavlje, prolazeći dvorištem svetog Josipa primijetio sam dva bračna para kako obilaze Josipovo svetište. Pristupio sam im i brzo su mi posvjedočili kako su oni dva brata koji su sa svojim suprugama danas htjeli hodočasti svetom Josipu. Naime Željko i Janja Zubonja žive u Švicarskoj u Zürichu, a Zlatko i Jadranka Zubonja u Kufsteinu u Austriji. Dva brata koji sa svojim ženama potječu iz Kraljeve Sutjeste, a trenutno su na godišnjem odmoru u okolici Rijeke i današnji su dan poželjeli hodočastiti svetom Josipu u Karlovac od kuda redovito preko Laudato televizije prate misna slavlja u Austriji i Švicarskoj. Sličnu priču ima i bračni par Stjepka Puljić koji potječe iz okolice Banja Luke, a nastanjen je u Danskoj. Svake godine kada ljetuju u Hrvatskoj redovito posjete Josipovo svetište u Karlovcu.
Braća Zubonja, iako ih je život odveo u Europo, te su u Hrvatskoj pribavili novi dom nisu zaboravili ni svoju djedovinu te su obnovili svoje kuće u Kraljevoj Sutjeski. Jedno su vrijeme u tom domu živjeli njihovi roditelji, i jednostavno nismo mogli zapusti dom naših korijena posvjedočila su braća Zubonja.
Dok smo u Hrvatskoj, obzirom da redovito pratimo misna slavlja tokom godine i našeg života u Austriji, odnosno u Švicarskoj, htjeli smo se pomoliti i zahvaliti dobrom Bogu i zagovoru svetog Josipa na brojnim primljenim milostima. Priznajem da sam redovito molila Gospinu krunicu, a uz Laudato i misna slavlje iz Josipova svetišta, osobito u vrijeme korone, zavoljeli smo i svetog Josipa i otkrili kako je on tih i moćan zagovornik posvjedočila je Janja te kazala kako se u Švicarskoj učlanila u molitveni vjenčić Prečistog Srca Josipova.
Stjepko Puljić iz Danske tom je prigodom posvjedočio kako uvijek kada dođe u Hrvatsku dođe i u Nacionalno svetište svetog Josipa kako bi mu zahvalio za brojen izmoljene milosti. Sveti Josip mi je pomogao prije dvije i pol godine pri operaciji lijevog kuka. Prije same operacije kazao sam kirurgu koji me operirao da molim svetog Josipa za svoje zdravlje, ali i za njega liječnika da me dobro operira. Preveo sam mu to na njegov jezik. Ne znam kako je to on razumio, ali ja znam da je operacije i više nego uspjela. Nadalje svetom sam se Josipu molio da pravno uredim svoju zemlju u Banja Luci i tu mi je sveti Josipu puno pomogao. Štovatelj sam svetog Josipa non stop i kada god dolazim u Hrvatsku moja je obveza doći srijedom na krunicu svetom Josipu da se zahvalim, zaključio je Stjepko Puljić.
Zanimljivo je primijetiti da je na kraju misnog slavlja vlč. Miri Tomasu pristupio bračni par iz Slavonskog Broda koji će uskoro nakon dugo vremena i mnogih teškoća upravo pred svećenikom Tomasom primiti sakramenat ženidbe. Nisu znali da će se susresti upravo pred svetim Josipom u Karlovcu, ali su u ovo susretu prepoznali brigu svetog Josipa za njih kojega i svećenik i bračni par osobito štuje.
