Misno slavlje predvodio je dekan preč. Željko Bakšić, i župnik Ozlja, a koncelebrirali su vlč. Andrija Markač, župnik na Vivodini, vlč. Dragutin Goričance župnik Završja, vlč. Stjepan Jakov, župnik Kamanja, o. Marko Glogović župnik Svetica i mons. Antun Sente ml., rektor Josipova svetišta. Pjevanje su animirali pjevači spomenutih župa uz orguljsku pratnju s. Blandine Rakarić.
U prigodnoj homiliji preč. Bakšić je između ostalog kazao kako ovih dana slavimo našu najveću svetkovinu Isusovo uskrsnuće, jer ako Krist nije uskrsnuo uzaludna bi bila sva naša vjera. Ne da bi bila uzaludna nego je ne bi uopće ni bilo. Tko bi normalan iole mudar uopće htio gubiti vrijeme i slijediti nešto što je van svake pameti, neistinito, nestvarno i nepostojeće. Zacijelo nitko. Naprotiv,
trenutno milijarda i četiri stotine milijuna stanovnika našega planeta zemlje slijedi Krista uskrsnuloga, a još k tome nekoliko milijardi slijedi samoga Boga na razne načine u drugim velikim svjetskim religijama. Stoga je svako naše okupljanje, svaka naša zajednica vjernika, župa, svako slavljenje euharistije ili svete mise pa jednako tako i ovo večerašnje, svaki naš bogoslužni prostor, crkva, svetište ili katedrala zapravo potvrda istinitosti događaja Isusova uskrsnuća.
A istina Isusova i našega Uskrsa važna nam je i potrebna jer su njome riješena mnoga inače neriješena pitanja života i smrti, tuge, patnje, bolesti i muka, nepravde i ljudske bijede, zločestoće i zloće kao i pitanje samoga zla koje mi vjernici uobličujemo u pojmu đavla, sotone ili vraga.
Kao što primjećujemo život je neprekidna borba dobra i zla, naših plemenitih nastojanja napora i truda i naših puštanja u naručaj strujanja manjega otpora, ugode i lagode.
Ako pogledamo suvremeni govor Crkve na vjetrometini svijeta kada npr. biskupska komisija Crkve “Iustita et pax”, kako sam naziv kaže “Pravda i mir” želi svojim očitovanjem doprinijeti boljitku društva zauzimajući se za vladavinu prava i zakona i ustava, drugim riječima za mir onda će na sebe navući silan bijes, pogledamo li brojne komentare što se ispod objave te vijesti nižu.
Ako pogledamo najnoviji dokument učiteljstva crkve Deklaraciju Kongregacije za nauk vjere “Dignitas infinita” o “Ljudskome dostojanstvu” koje između ostalog progovara o pravu na život kao temeljnom ljudskom pravu iz kojega onda proizlaze i sva druga prava, onda će na sebe navući silan bijes zlih sila. Pogledamo li brojne komentare što se ispod objave vijesti na mnogim svjetovnim portalima nižu.
I uvijek je tako i uvijek će biti tako. To trebamo prihvatiti, s time se znati nositi da će Crkva u svom zauzimanju za Božje stvari, za Božje vrednote, za istinu, život, pravdu, ljubav i mir uvijek na sebe navlačiti žestoki bijes protivnih sila. Ali ono što nas i u takvim trenucima tješi jest Božje obećanje da će u konačnici pobijediti dobro a ne zlo, mir a ne rat, pravda a ne nepravda i ugnjetavanja svake vrste.
U tom bjesomučnom i neprestanom hrvanju dobra i zla mi ljudi, mi vjernici imamo sitne male točkice ili zvjezdice onih koje nazivamo sveticama i svecima, a čiji život nam želi biti smjernica, putokaz kamo poći, kako se ponijeti i kakav stav u određenoj životnoj situaciji zauzeti.
Zato smo evo večeras došli jednoj takvoj točkici, jednoj takvoj zvjezdici, svecu našemu svetome Josipu. U našim župama danas je običan radni dan, ali dolazak na ovo hodočašće iz devet župa Lipničkog dekanata sa svojim svećenicima, ovo zajedništvo i ova svečanost slavlja čini ovaj radni dan u najmanju ruku blagdanom.
Došli smo reći svetome Josipu da u burama i olujama života bude onaj koji će nas zagovarati pred Bogom i koji će nam svojom staloženošću i svojom poniznošću, svojom šutljivošću, nenametljivošću i samoćom izmoliti u životu bonacu, utjehu, sunce, sreću, radost i mir. Sveti Josipe moli za sve nas! zaključio je propovjednik.
