Koncelebrirali su vlč. Juraj Kopjar, župnik Sveta Tri Kralja u Svibovcu, vlč. Dragutin Šengula, župnik Svetog Martina Hrnetić i mons. Antun Sente, ml., rektor Josipova svetišta. Vjeru su svjedočili Dragutin i Dragica Pavlek, bračni par iz Vrapča koji 8. veljače slave 60 godina bračnog zajedništva. Pjevanje je animirao župni zbor iz Hrnetića pod vodstvom vjeroučiteljice Andreje Kirinčić.
U prigodnoj homiliji dr. Kopjar postavio je pitanje što je to u čovjeku da ne razmišlja o svom srcu, nego razmišlja o pojedinim problemima o zlu koje se događa o opravdanju svojih krivih koraka. Čovjek se često nađe u situaciji u kojoj pomisli da se ne može boriti protiv zla, odnosno protiv Sotone, kao da je netko zatrovao i ograničio srce, odnosno ono plemenito i dobro u čovjeku. Sve nas to zbunjuje i odvaja od Božjeg puta, kao i od dobrog odnosa s čovjekom. Zašto zatvaramo srce pred tolikim ljudima koji su nam potrebni, te se uvijek opravdavamo? Pozvani smo molitvom prositi Boga da nam udijeli potrebnu milost biti s čovjekom, pomagati čovjeku te biti nada čovjeku. Očistimo se draga braćo i sestre od svih nečistoća. Očistimo naša srca od nečistoća, osnažimo ih za ljubav, odstranimo grijeh koji tako zorno otkriva Isus u odlomku evanđelja koje smo upravo čuli. Stoga neka nam ne završi današnji dan bez nade, bez truda i bez ljubavi, jer Bog je dao čitavog sebe za nas, da nas u toj ljubavi hrani, da naša srca svojim srce ispunja svakog dana.
Potrebno je čistiti srce da bi čovjek djelovao u skladu s Božjom voljom. Bog nas poziva na obraćenje po kojem postajemo novi ljudi čisti u svojim djelima, mislima, u svome vremenu i prostoru kojemu smo poslani kazao je u svojoj homiliji dr. Kopjar.
Pri kraju misnog slavlje svoju su vjeru posvjedočili bračni par Dragutin i Dragica Pavlek iz župe svete Barbare iz Vrapča, koji upravo na sutrašnji dan navršavaju 60 godina bračnog zajedništva. Obnovu bračnih zavjeta ostvarili su pred nekoliko dana u svoj župi svete Barbare, a ovom prilikom su kratko prezentirali svojih 60 godina zajedništva.
Svetu katoličku vjeru naslijedili smo ja i moja žena od svojih predaka, od svojih roditelja, a ja osobito od svog djeda koji je uvijek molio pozdravljenje ujutro u podne i navečer i pjevao rodoljubne pjesme „Još Hrvatska ni propala dok mi živimo“ i „Ustani Bane Jelačiću Hrvatska te zove“. Kada je devedesetih godina Hrvatska uskrsnula tada sam se prisjetio da je moj djed bio kao vizionar i prorok da će se to jednog dana i ostaviti i ostvarilo se, ustvrdio je Dragutin Pavlek.
Dragutin, rodom i Orehovice u Hrvatskom Zagorju Dragicu rođenu Mihoković upoznao je prije 62 godine na jednoj zabavi u Pitomači posredstvom Dragecovog prijatelja iz Podravine. Slijedilo je “hodanje” od dvije godine jer je upravo u to vrijeme Dragec bio na odsluženju vojnog roka. Intenzivno su se dopisivali što im je omogućilo da se bolje upoznaju. Vjenčali su se 8. veljače 1964. u župnoj crkvi Svetog Vida u Pitomači. Na tom je vjenčanju Dragecov brat Josip upoznao svoju suprugu Miru r. Korparić s kojoj se vjenčao četiri godine kasnije, te i oni žive u istoj ulici u kojoj žive Dragec i Dragica. U početku su živjeli vrlo skromno dok nisu kupili gradilište i u Vrapču izgradili svoju kuću u kojoj na jednoj etaži žive njih dvoje, na drugoj kćer Ljiljana (čije su se kćeri udale) i na trećoj sin Radovan sa svojom obitelji. Svi zajedno, a opet svaki u svom. Svojim marnim radom kao soboslikar, odnosno krojačica izgradili su obiteljski dom u kojem se često okupljala šira obitelj, osobito o blagdanu Karla Bormejskoga kada su oboje slavili svoje imendane. Dragutin je u više navrata bio član pastoralnog i ekonomsko vijeća župe Svete Barbare. Obzirom da im je stric, odnosno Dragutinov brat vlč. Milan Pavlek bio svećenik, svećenici su bili česti gosti u kući obitelji Pavlek, a Pavleki su na više načina pomagali svoju župnu zajednicu, što su prenijeli na svoju djecu i unuke. Dragec je kao soboslikar često uređivao župne prostorije, Dragica je uređivala crkveno ruho, sin Radovan kao restaurator obnavljao stare crkvene umjetnine, kćerka Ljiljana ispisivala crkvene matice i parice, a unuka Veronika bila glavna animatorica mladih.
Dragutin Pavlek tom je prigodom još posvjedočio kako je njegov život započeo dosta teško jer je u prvim godinama života oblio od teške bolesti i obitelj je već mislila da će uskoro umrijeti, tim više što je Dragutinov stariji brat preminuo kao malo dijete. Dragutinova majka tada je svoje drugo dijete Dragutina zagovorila kod Majke Božje Bistričke da ga održi i sačuva na životu. Ubrzo nakon toga obitelj je posjetio čovjek iz susjednog sela koji je dao dobre savjete pomoću kojih su skinuli temperaturu i Dragutin je ostao na životu. Mnogi su tada kazali da je sam Bog poslao spomenutog čovjeka. Nakon toga nadošle su nove bolesti i opet je smrt prijetila, ali me je i moja majka uvije nanovo zagovarala kod Majke Božje na Trškom Vrhu i na Majke Božje Gorske u Loboru. Kao što vidite živ sam, a živo se sjećam, još od rane mladosti kako me majka vodila u spomenuta svetišta ponavljajući mi idemo Dragec na hodočašće, ti imaš zagovore ti si bio jako bolestan Majka te Božja održala i sačuvala na životu, posvjedočio je tom prilikom Dragutin Pavlek, te nastavio:
Ovih 60 godina zajedništva ustrajali smo zajedno jer nas je držala naša sveta katolička vjera. Kao i naši roditelji tako smo i mi išli u crkvu tako smo i mi nastavili svake nedjelje sudjelovati na misnom slavlju. Tako smo odgojili i našu djecu. Različite životne izazove izdržali smo jer nas je hrabrila vjera u Boga i zagovor Majke Božje u kojoj smo osjećali veliku pomoćnicu. A tu je i sveti Josip. Zanimljivo je da su moj djeda i jedan i drugi i po maminoj i po tatinoj liniji nosili ime Josip i moj brat je Josip i moj unuk je Josip. U užoj obitelji osmorica ih nosi ime Josip. Josipovo se uvijek slavilo i održavalo, a još više svetom Josipu molilo da nas zagovora i preporuča dobrom Bogu, što smo i često osjetili, zaključio je Dragec Pavlek.
Dijamantni par Dargutina i Dragicu Pavlek u Josipovo svetište su dopratili brat Josip Pavlek sa suprugom Mirnom, na čijoj maturalnoj zabavi su se upoznali Dragutin i Dragica. A Mira i Josip su se pak upoznali na vjenčanju Dragutina i Dragice i nakon tri godine vjenačali. Dragutin i Josip su braća, te sa svojim suprugama, odnosno obiteljima žive u istoj ulici te vrlo često, više puta u tjednu, imaju zajednička druženja u kući jednih ili drugih Pavleka i tako već više od 50 godina. Za njih uistinu vrijedi ona: “Gle, kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti”Ps 33.
