Uvodeći u misno slavlje preč. Pavlaković je između ostalog kazao kako danas Crkva spominje svetog Franju Asiškog, utemeljitelja franjevačkog reda i gorljivog nasljedovatelja poniznog i siromašnog Krista. “Franjo, obnovi moju Crkvu!”, početak je Božje inspiracije koja je zahvatila ovog siromaška iz Assisa, a taj Božji poziv upućen u svoje vrijeme Franji, neka danas postane poziv i svima nama – da obnavljamo svakog dana u sebi našu Crkvu – a to je naš duh, naše srce kako bi uvijek bilo spremno u sebi ugostiti našeg Gospodina Isusa.
“Nadalje, večeras se želimo spomenuti i našeg kardinala Josipa Bozanića koji je na današnji dan 1997. godine preuzeo upravljanje Zagrebačkom nadbiskupijom, stoga sabrani u domu njegova zaštitnika – svetog Josipa – molimo za njega, njegovo zdravlje i zahvaljujmo Gospodinu na 26 godina njegova požrtvovnog rada i pastirskog služenja drevnoj Crkvi zagrebačkoj. Danas se još podsjećamo i na tužnu obljetnicu 32. godišnjicu velikog napada kordunskih Srba na naš grad Karlovac.”
Stoga molimo za sve naše pokojne, nestale i preminule branitelje. Jedni smo pokraj drugih u zajedništvu Duha Svetoga, kao predivan lanac koji povezuje našu svakidašnjicu i ovo naše Svetište. Jedni druge jačajmo u vjeri i u teškoćama, moleći večeras na poseban način i zagovor svetoga Franje i svetog Josipa za iskreno obraćenje i milosno srce kaza je u uvodu u misu preč. Pavlaković.
U prigodnoj homiliji mons. Sente je između ostalog kazao, kako osluškujući Božju Riječ navještenu po evanđelisti Luki u kojoj Isus poziva svoje učenike i sve koji ga žele slijediti da ostave sve svoje i pođu za njim možemo primijetiti određenu napetost i podvojenost koja se događa u svakom čovjeku koji odluči nasljedovati Isusa Krista. Onaj koji je i samo malo osjetio tračak Božje ljubavi čezne za Božjim i želi biti Božji. To je osjećalo mnoštvo koje je hrlilo za Isusom i tako oduševljeni Bogom, osjećajući tu posebnu radost i bliskost Boga htjeli su ga nasljedovati. Nakon toga dolazi otrežnjenje.
“U opasnosti smo da vidimo određenu slatkoću, a ne dubinu, da uživamo u ljepoti Isusovih riječi, ali ih nismo spremni nasljedovati. Kad se od nas očekuje određena žrtva prečesto poput Petra izgovaramo „Ne poznam tog čovjeka.“ Da postoji ta borba u našem životu. S jedne strane znamo gdje je dobro i znamo da se za dobro valja boriti, ali to dobro ima i cijenu. Bivamo poput onoga iz Evanđelja koji stavlja ruku na plug pa se osvrće.”
Da su se naši hrvatski branitelji osvrtali, mada je bilo i takvih, vjerojatno slobode ne bi bilo! Da se majka osvrće kada njezino nejako dijete traži njezinu brigu, tko zna kako bi bilo odgojeno! Da se sveti Franjo osvrtao za imovinom svoga oca, ne bismo ga danas slavili kao jednog od najvećih svetaca katoličke Crkve! Vjerojatno nismo svi pozvani da poput njega baš sve ostavimo, ali bilo bi dobro kada bi nam to bio ideal, orijentir po kojem bismo se ravnali. To lako prepoznajemo i kod svetog Josipa koji isto tako ostavlja svoje planove i stavlja se u službu Marije, od sada i kao Majke Boga Svevišnjega kojemu on želi služiti kao ponizni služitelj, kazao je u prigodnoj homiliji mons. Sente.
Pri kraju misnog slavlja sve je pozvao na 4. nacionalno hodočašće članova molitvenih vjenčića Prečistog Srca Josipova u subotu 14. listopada s početkom u 9 sati.
Cvjetne instalacije uredila s. Brigita Badanjak, KBLJ
