Koncelebrirao je mons. Antun Sente, ml., rektor, a pjevanje su animirali članovi župnog zbora Svetit Josip pod ravnanjem s. Blandine Rakarić KBLJ.
U prigodnoj homiliji vlč. Bruno je između ostalog kazao kako se mi kao vjernici možemo olako »naviknuti« na Boga i na prakticiranje vjere čak do te razine da više ne primjećujemo ljepotu i snagu kršćanstva. Možemo se naviknuti i na grijeh, suživjeti se s njime, dopustiti si da on postane dio nas, naša navika do te razine da ga više ni ne smatramo grijehom. A naša kršćanska vjera nije i ne smije biti tek stvar navike, nekakav uhodani obrazac ponašanja, dosadna i ravnodušna. Vjerujemo u Boga koji sve čini novo, kako će papa Franjo reći: »Naš Bog je Bog koji stvara novost, jer je Bog iznenađenja.«
Stoga smo došli večeras u ovo drago svetište hrvatskoga naroda kako bismo pod okriljem sv. Josipa ponovno otkrili ljepotu naše vjere, njezinu novost i mladost koja nikada ne stari te kako bismo svoje živote otrgnuli navici grijeha i zaboravu Boga. To je istina naše vjere: kad mi zaboravljamo na Boga, on vjeran ostaje. Grijeh nikako ne može uništiti Božju naklonost i ljubav prema čovjeku. Bog je vjeran svojim obećanjima i ne zaboravlja ih.
Pobožnost sv. Josipu pomogla je sv. Vinku Paulskom čije spomendan danas slavimo da shvati kako nije dovoljno samo »ne zaboravljati« već je potrebno i konkretno djelovati! Eto nam dviju poruka današnjega slavlja. Ne smijemo zaboraviti Božja silna djela u našim životima! Uvijek iznova obnavljajmo u sebi spomen na njih i od njih crpimo snagu za život. Ali ojačani tim iskustvom i mi sami trebamo postati Božji suradnici kako bi po nama svijet iskusio Božju brigu i dobrotu, odnosno istinu da Bog ne zaboravlja čovjeka. Neka nam na tom putu zagovornicima budu sv. Vinko Paulski, ali i sv. Josip, kojega večeras zazivam zajedno s Vinkovim duhovnim kćerima i našim hrvatskim redovnicama iz Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog: s. Bernardinom Franjkom Horvat, koja je napisala stihove i s. Marijom Tarzicijom Fosić, koja ih je uglazbila, a riječ je o pjesmi Zdravo, sveti Josipe:
Kad se život ugasi, kad nas tmina pokrije,
luč upali milosti, da nam slavu otkrije.
U tim teškim borbama budi, oče, kraj nas,
jaki sveti Josipe, moli Boga nas!
kazao je u svojoj homiliji vlč. Bruno Diklić
Vlč. Bruno Diklić urednik devetnice u čast svetom Josipu uz poticajne misli sluge Božjega Josipa Stadlera naslovljene Neka te blagoslivljaju, Gospodine, tvoji sveti, a povodom 150 godina izlaženja Glasnika svetog Josipa i 180 godina rođenja prvog urednika Glasnika Sluge Božjeg Josipa Stadlera pri kraju misnog slavlja je posvjedočio kako ga je spoznaja da je rodom iz istog grada u kojem je rođen i Josip Štadler potaknula da malo više prouči svog zemljaka. Slugu Božjeg Josipa Štadlera otkrio sam zahvaljujući njegovim duhovnim kćerima Služavkama Malog Isusa kod kojih u samostanu ponekad slavim euharistiju. Tu sam počeo upoznavati Josipa Štadlera čiji život me oduševio. Pronašao sam i da je dosta neistražena, odnosno neobznanjena Štadlerova pobožnost prema svetom Josipu. Gdje god je bio promicao je pobožnost svetom Josipu. Osim što je pokrenuo Glasnik svetoga Josipa, ostavio je i podosta misli o svetom Josipu koje su prava dragocjenost, a koje sam priredio u spomenutoj devetnicu, odnosno knjižicu koja je vjerujem na korist onima koji ju budu koristili.
Obzirom da vlč. Bruno studira crkvenu glazbu te je na trećoj godini studija tom je prigodom obećao da će u narednom vremenu rado skladati misu u čast svetog Josipa, a najkasnije do 2027. godine kada ćemo slaviti 340. obljetnicu izbora svetog Josipa za zaštitnika Hrvatske.
