Povodom preminuća mons. Ferdinanda Vražića, svećenika Zagrebačke nadbiskupije, koji je preminuo u subotu 8. kolovoza 2026. u 90. godini života i 64. godini svećeništva, ovdje objavljujemo tekst mons. Antuna Sentea, dekana Karlovačkog dekanata, koji je izrekao 24. studenoga 2024. prilikom oproštaja mons. Vražića od službe supsidijara u karlovačkoj Župi Presvetog Srca Isusova i njegova odlaska u Svećenički dom „Sveti Josip“ u Zagrebu.

Mons. Ferdinand Vražić

Mons. Ferdinand Vražić zasigurno je osoba koja je obilježila grad Karlovac, ali i grad Karlovac obilježio je mons. Ferdinanda Vražića.

Smijemo li ga uspoređivati ili možda staviti uz bok prelata Marijana Radanovića? Imaju neke poveznice. Svećenik Marijan Radanović došao je u Karlovac početkom 1955. godine i nije imao gdje glavu nasloniti. Nakon dva mjeseca „lutanja po Karlovcu“ ušao je u pušnicu župnog dvora na Dubovcu i počela je duhovna i materijalna obnova ne samo crkvenog Karlovca. Prelat Njegove Svetosti napustio je Karlovac 16. kolovoza 2014. godine.

Svećenik Ferdinand došao je u Karlovac deset godina kasnije nego svećenik Marijan. Dakle, 1965. u župu koju mu je pripremio Marijan. Ni Ferdinand nije imao gdje bi glavu naslonio. Mons. Ferdinand odlazi iz Karlovca deset godina kasnije, krajem studenoga 2024. godine.

I jedan i drugi ostaviše 60 godina svojega života ovome gradu Karlovcu, odnosno Karlovčanima.

Monsinjor Ferdinand ili Ferdo, kako smo ga od milja zvali, jest svećenik glasa. I to onog glasa koji viče: pripravite put i poravnajte mu staze jer se približuje, jer je došlo spasenje.

Uistinu su nadaleko poznate Ferdine propovijedi, način na koji ih je izgovarao, ali i sadržaj koji je donosio. Vjerujem da će se i monsinjor složiti da su glavne teme koje je tumačio i za koje se borio bogoljublje, domoljublje i čovjekoljublje. U tome se ni u svojoj osamdeset i osmoj godini nije umorio. Istina, tijelo jest oslabilo, ali glas i zanos te utemeljenost u Istinu trajno su snažni. Osobito je to dokazivao u skrovitijem izdanju, ali ništa manje snažnom, u ispovjedaonici, čekajući pokornike i mameći im osmijeh radosti, ta mirio ih je s Bogom i čovjekom. Ni u tome se nije mogao umoriti. Briga za bolesne u bolnici i u obiteljskim kućama, briga za liječnike i ljude od vlasti, ali ne za sebe, već za druge, briga za mlade, briga za branitelje i braniteljske obitelji. Da, našeg monsinjora Ferdu uvijek je bilo briga za čovjeka, bez obzira na to u kojoj se profesiji i službi nalazio. Dobio sam dojam da što je čovjek potrebniji, to je Ferdinandu draži.

Ima još poveznica s našim Marijanom, koji je pokrenuo i Župni list i Glasnik svetog Josipa. Suvremenim medijima navješćivati Kristovu radosnu vijest. Kao karlovački dekan dugo je godina nakon Marijana uređivao Župni list, ispunio mnoge sate na karlovačkim radiopostajama te još uvijek snima nagovore za Trend televiziju želeći svima poručiti, i ovdje u Karlovcu i čitavome svijetu: Čovječe, Bog te ljubi, stoga i ti, čovječe, u čovjeku, u sebi i onome pored sebe, spoznaj Boga.

Danas se na neki način opraštamo, iako znam da ni on ne voli taj pojam, ta živ je, itekako živ, svećenik ne može biti u mirovini, svećenik Kristov uvijek je pozvan Krista naviještati. To je naš monsinjor Ferdo. I da, Ferdo je Hrvat, kao da u njemu svaki trenutak odjekuje ona blaženog Alojzija Stepinca: u ljubavi prema hrvatskom narodu ne dam se ni od koga natkriliti.

Namjerno ne nabrajam sva ostvarenja mons. Ferdinanda jer je nemoguće u šest minuta izreći 60 godina plodnog života. Ipak se nadam da sam svima nama barem malo otvorio memoriju i dao prostora za molitvu zahvale dobrom Bogu, svetom Josipu, protectoru Croatiae, Djevici Mariji, advocatae Croatiae, i monsinjora Ferde obožavateljici, za našeg dragog svećenika, poslužitelja Božje milosti, dragog monsinjora Ferdu, da ga dobri Bog još dugo poživi i da u sjeni zvonika zagrebačke katedrale provodi dane mudrosti. Želim mu da još barem jednom na oltaru zagrebačke prvostolnice, u kojoj je primio sveti red, pored relikvija blaženog Alojzija Stepinca, u obnovljenoj zagrebačkoj prvostolnici slavi euharistiju uz pokojeg karlovačkog i zagorskog vjerničkog euharistijskog sudionika.

U ime svećenika Karlovačkog dekanata darivam ti sat, koji mjeri vrijeme, podsjeća na prolaznost i upućuje na vječnost. A kada, ako ne sada, za vječnost se pripremati, svi mi!

Monsinjore Ferdinande, dragi Ferdo, hvala, ad multos annos!

Mons. Antun Sente ml.
karlovački dekan
Karlovac, 24. studenoga 2024.

Životopis mons. Ferdinanda Vražića

Preuzeto sa službenih stranica Zagrebačke nadbiskupije

Monsinjor Ferdinand Vražić, svećenik Zagrebačke nadbiskupije, preminuo je u subotu 8. kolovoza 2026. u 90. godini života i 64. godini svećeništva.

Rođen je 16. rujna 1936. u mjestu Brezno Gora, od oca Viktora i majke Ane rođ. Auguštin, kao sedmi od devetero djece u obitelji, s tim da je još dvoje braće umrlo odmah po rođenju. Kršten je dan nakon rođenja, 17. rujna iste godine, u rodnoj Župi sv. Petra Apostola u Prišlinu, gdje je primio i sakrament sv. Potvrde.

Po završetku pučke škole (4 razreda), koju je pohađao u Prišlinu, privatno je u Taborskom i Krapini završio četiri razreda realne gimnazije, a malu maturu položio je u Krapini. Primljen je zatim u Dječačko sjemenište u Zagrebu na Šalati te je pohađao Interdijecezansku srednju školu za spremanje svećenika (klasičnu gimnaziju). Maturirao je u Zagrebu 1958. godine, nakon dvogodišnjeg odsluženja obveznog vojnog roka (1956. – 1958.).

Iste godine primljen je u Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište u Zagrebu te je upisao studij teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu.

Za đakona ga je 30. ožujka 1963. u Zagrebačkoj katedrali zaredio zagrebački pomoćni biskup Josip Lach, a za svećenika ga je 29. lipnja 1963. u istoj crkvi zaredio zagrebački nadbiskup Franjo Šeper.

Mladu misu slavio je 7. srpnja 1963. u Župi sv. Petra Apostola u Prišlinu.

Svećeničku službu započinje kao privremeni upravitelj Župe Uzvišenja Svetog Križa u Netretićkom Završju, gdje djeluje dva mjeseca (17. kolovoza do 30. rujna 1963.), zatim kao župni vikar u Župi sv. Ilije Proroka u Lipniku, gdje djeluje pola godine (1. listopada 1963. do 10. ožujka 1964.), te ponovno kao privremeni upravitelj Župe Uzvišenja Svetog Križa u Netretićkom Završju, gdje djeluje pet mjeseci (15. ožujka 1964. do 5. rujna 1965.).

Prvim upraviteljem novoosnovane Župe sv. Franje Ksaverskog u Karlovcu-Švarča imenovan je 26. srpnja 1965., a u svojstvu župnika službu vrši pedeset godina (5. rujna 1965. do 26. kolovoza 2015.). U tom razdoblju pripremio je i vodio osnutak Župe Srca Isusova u Karlovcu-Novi Centar, nastale dismembracijom župa Karlovac-Švarča i Karlovac-Dubovac, imenovan je njezinim privremenim upraviteljem, a službu vrši četiri godine (20. svibnja 1981. do 1. ožujka 1985.). Istu službu u istoj župi vrši dva mjeseca tijekom 2003. godine, i to uslijed bolesti i smrti tadašnjeg župnika (od kolovoza do 12. listopada 2003.).

U rujnu 1987. izabran je za zamjenika delegata u Svećeničkom vijeću za Karlovački, Mrežnički i Lipnički dekanat, na mandat od tri godine. Službu dekana Karlovačkog dekanata vrši u tri izbora (1997. – 2001.; 2001. – 2006.; 2006. – 2011.). Također je član Pripremnog povjerenstva Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije (2003. – 2011.), Prezbiterskog vijeća Zagrebačke nadbiskupije (2004. – 2010.) i Upravnog vijeća Svećeničkog doma sv. Josipa (2004. – 2006.). Punih dvadeset godina, od 2004. do 2024., vrši službu duhovnika Podružnice Hrvatskog katoličkog liječničkog društva u Karlovcu.

Papa Benedikt XVI. podijelio mu je 8. ožujka 2010. naslov monsinjora.

Umirovljen je 26. kolovoza 2015., ali je još deset godina nastavio stanovati i pastoralno pomagati u Župi Presvetog Srca Isusova u Karlovcu-Novi Centar.

Za predani rad i doprinos životu i boljitku grada Karlovca, Vijeće Grada Karlovca mu je 12. srpnja 2019., povodom 440. obljetnice grada Karlovca, dodijelilo Plaketu Grada Karlovca.

U Karlovcu, u crkvi Presvetog Srca Isusova, 9. srpnja 2023. proslavio je 60. obljetnicu svećeništva, a 24. studenoga 2024. svečanim misnim slavljem oprostio se od Karlovčana među kojima je proveo šezdeset godina svog svećeničkog služenja.

Od 25. studenoga 2024. boravi u Svećeničkom domu sv. Josipa u Zagrebu na Kaptolu, a od 17. ožujka 2025. vrši službu ispovjednika u Bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca.

Datum i vrijeme sprovodnih obreda i mise zadušnice bit će naknadno objavljeni.