Tekstovi o Svetom Josipu

Sveti Josip pravednik

U Evanđelju po Mateju sveti Josip opisan je kao »pravedan« (Mt 1,19). U grčkom izvorniku na tom mjestu nalazimo riječ dikaios koja označava osobu koja živi visoke standarde ispravnosti, ispravnu i poštenu osobu. U grčko-rimskom svijetu to je bila osoba koja je na osobit način svoje poštenje i pravednost dokazivala na društvenom području, ispunjavajući svoje građanske obaveze ili, ako je bila na određenom položaju u društvu, pošteno vršeći svoju javnu službu. Prema Homeru u Odiseji, pravedan je čovjek kojega obilježava gostoljubivost i strah pred božanstvima (Odiseja, 6,120), a prema Platonu i Aristotelu obilježava ga posebna pozornost prema drugim ljudima, skrb za obitelj i poštovanje prema božanstvu (Platon, Rep. 4,443; Aristotel, EN 5,1,1129a-1130a).

U Evanđelju po Mateju sveti Josip opisan je kao »pravedan« (Mt 1,19). U grčkom izvorniku na tom mjestu nalazimo riječ dikaios koja označava osobu koja živi visoke standarde ispravnosti, ispravnu i poštenu osobu. U grčko-rimskom svijetu to je bila osoba koja je na osobit način svoje poštenje i pravednost dokazivala na društvenom području, ispunjavajući svoje građanske obaveze ili, ako je bila na određenom položaju u društvu, pošteno vršeći svoju javnu službu. Prema Homeru u Odiseji, pravedan je čovjek kojega obilježava gostoljubivost i strah pred božanstvima (Odiseja, 6,120), a prema Platonu i Aristotelu obilježava ga posebna pozornost prema drugim ljudima, skrb za obitelj i poštovanje prema božanstvu (Platon, Rep. 4,443; Aristotel, EN 5,1,1129a-1130a).

Novozavjetni pisci preuzimaju ovo značenje riječi »pravedan«, ali je povezuju i sa starozavjetnom idejom pravednosti koja uključuje odgovornost prema Bogu. Hebrejska riječ cadik označava pravednika koji obdržava Božje zakone i vjeran je savezu s Bogom. Apostol Pavao preuzima takvo gledanje kad kaže: »Ne, pred Bogom nisu pravedni slušatelji Zakona, nego – izvršitelji će Zakona biti opravdani« (Rim 2,13). U Pavlovu promišljanju pokazuje se ipak da u konačnici Bog opravdava, a ne vršenje Zakona. U Prvoj Ivanovoj poslanici nalazi se ova gotovo definicija pravednosti: »Tko čini pravdu, pravedan je kao što je On pravedan« (1Iv 3,7). Na izvorište pravednosti postavljen je time Bog koji je pravedan, a čovjek je pravedan tako što čini pravdu. Biti pravedan znači nešto činiti, činiti djela Božja. Slično i Otkrivenje, govoreći o posljednjim vremenima, kaže: »Nepravednik neka samo i dalje čini nepravdu! Okaljan neka se i dalje kalja! Pravednik neka i dalje živi pravedno! Svet neka se i dalje posvećuje! Evo, dolazim ubrzo i plaća moja sa mnom: naplatit ću svakom po njegovu djelu!« (Otk 22,11-12). Vodi li se računa o paralelizmu, vidi se da je nepravednost poistovijećena s okaljanim životom, s nečim prljavim, dok je pravednost poistovijećena sa svetošću.

Vratimo li se Matejevu evanđelju, vidjet ćemo da se pravednost ostvaruje suradnjom Boga i čovjeka. Vidljivo je to u prispodobi o kukolju: Krist sije dobro sjeme, a to su sjeme sinovi Kraljevstva, dok su sinovi Zloga kukolj. Sinovi Kraljevstva na koncu su nazvani pravednicima koji će »zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega« (usp. Mt 13,36-43). Pravednost je u Matejevu evanđelju bitno obilježje Kraljevstva nebeskoga. Pravednost nije osobina koja bi bila vlastita čovjeku, nego je Božja, pa Isus ne dolazi zvati pravedne, nego grešnike (usp. 9,13). Njegovim djelovanjem čovjek je opravdan te postaje pravedan ne izvana, nego iznutra (usp. 23,28). Čovjekova pravednost očituje se u odnosu prema bližnjemu koji je u isto vrijeme i odnos prema Isusu Kristu, jer on kaže: »Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste« (25,37-40). Ovi pravednici bit će spašeni i primit će život vječni (usp. 13,43.49; 25,46).

Sâm je Isus jasno označen kao »pravednik«, kad ga tako naziva Pilatova žena (usp. 27,19). Jednom je to rečeno, ali je jasno da ljudi koji se mogu nazivati pravednicima takav naziv dobivaju jer nasljeduju Isusa Krista i uza nj prianjaju.

Što bi se onda moglo reći o svetom Josipu kao pravedniku? Ako je kao pravednik trebao vršiti Zakon, onda je trebao vršiti i onu odredbu prema kojoj je morao javno optužiti svoju zaručnicu za preljub, a ona je trebala biti usmrćena (usp. Lev 20,10; Pnz 22,22-24; Iv 8,5). On toga, međutim, ne čini. Njegova se pravednost očituje u razboritosti, strpljivosti, razumijevanju i milosrđu. On, naime, nije htio čak ni izvrgnuti Mariju sramoti, nego ju je naumio potajice otpustiti (usp. Mt 1,19). Na taj način on i dalje vrši Zakon, ali Zakon ljubavi koji je jasno postavljen u Matejevu evanđelju iznad ostalih propisa: »Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga« (22,39). Ovu zapovijed Isus opisuje kao »sličnu« onoj koja govori o ljubavi prema Bogu, a ta je »najveća i prva zapovijed« (22,38). O ovim dvjema zapovjedima »visi sav Zakon i Proroci« (22,40), to jest o njima ovisi cijelo Sveto pismo i bez njih se ne može razumjeti niti imati ikakva učinka.

Josip je pravedan po svojoj poslušnosti Bogu. Nakon što mu je u snu otkriveno što mu je činiti i tko je taj koji se ima roditi (usp. 1,20-23), on »učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu« (1,24). Naizgled protiv starozavjetnoga Zakona, ali u stvarnosti u punom suglasju sa Zakonom kako ga je Bog zamislio, Josip postupa kao pravednik.

U Josipu možemo prepoznati pravednika koji sve čini kako bi izvršio svoje obaveze. On vrši svoje građanske obaveze kad ide na popis (usp. Lk 2,1-5), ali vrši i svoje vjerske obaveze kad prikazuje sina u Hramu (usp. 2,22-24). Njegov lik može biti poticaj da i sami živimo pošteno i vršimo građanske obaveze. Tko želi uzeti svetoga Josipa za uzor, ne može izbjegavati plaćanje poreza, zakidati svoju tvrtku ili kao poslodavac svoje radnike, ne može zanemarivati potrebe društva i potrebe siromašnih. Tko želi uzeti svetoga Josipa za uzor, ne bi se smio oglušiti na poziv da i odlučivanjem putem izbora vodi brigu o svojoj domovini.

Najvažnije, tko bi htio uzeti svetoga Josipa za uzor, ne smije zaboraviti da se njegova pravednost očituje u ljubavi, razumijevanju, strpljivosti i milosrđu. To je najbolje vršenje Božje volje, jer tako činimo ono što on čini. Bog je pravedan, pa i mi budimo pravedni, to jest sveti. Sveti Josip, koji je u evanđeljima prikazan kao sporedan lik, svoju pravednost ne razglašava, kao da već unaprijed živi ono što će Isus poučavati: »Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide« (Mt 6,1).

 

Fra Darko Tepert

Čitaj dalje

Oblačeći nošnju obucimo i vjeru predaka

Cvjetnica na Dubovcu

Župni listić 6. korizmena nedjelja 24.3.2024.