Homilija mons. dr. Ivana Šaška, pomoćnog biskupa zagrebačkog, na euharistijskom slavlju nakon kojega je blagoslovljen kip svete Majke Terezije, 23. ožujka 2019. godine:

190323-BlagoslovkipasvMajkeTerezije-16

 

1.Isus nastavlja zbunjivati, a neke i sablažnjavati. Među njima su osobito oni koji su smatrani dobrim poznavateljima i tumačima svetih spisa i predaje starih, pismoznance i farizeje. Zbunjivala ih je i sablažnjavala Isusova blizina grješnicima, ljudima kojima je bilo određeno rubno mjesto u društvu. I danas se, nažalost, nerijetko za njih kaže da su 'neugledni', odnosno – grublje rečeno – da ih nije vrijedno ugledati ni gledati; da su 'loše viđeni' i nepoželjni.

Isus pak, ne samo da se s takvima druži, nego s njima i blaguje. A zajedništvo stola u tadašnjoj kulturi bilo je po značenju puno više negoli za nas danas. Bio je to izražaj prihvaćanja, dijeljenja života, solidarnosti i pripadnosti.

Razumljivo je da je njegovo odstupanje izazvalo negodovanje i uspoređivanje. U Isusovu slučaju osoba za usporedbu je Ivan Krstitelj koga su smatrali svetim prorokom i prepoznali kao Božjega izaslanika. On se nije ponašao kao Isus. Zbog toga su se pitali: Kako je moguće da se Isus predstavlja kao Mesija? Nije li Mesija pozvan naviještati Božji sud koji bi trebao pročistiti, dokinuti svaki grijeh, skupiti plodove i uništiti neprijatelje dobra?

Optužba protiv Isusa je iznimno teška: On je dvostruki grješnik, jer se dopušta zaraziti grijehom javnih grješnika i grješnica, ali još više, jer huli protiv Boga, predstavljajući se Božjim Pomazanikom – Mesijom. Kako im Isus odgovara?

2. Do sada je Isus predstavljao Boga na različite načine, s odlikama pastira, domaćice, uvijek tražeći ono što je najljepše u vrlinama muževa i žena, očeva i majki.

Zato koristi prispodobu koju smo čuli da bi napravio sažetak, da bi objavio našega Gospodina u liku milosrdnoga oca koji očituje i majčinsku ljubav. Čuli smo kako je sin svoj dom osjećao kao da je u zatvoru, a otac mu je dopustio da ga napusti, poštujući slobodu. Premda se sin ne ponaša kao njegovo dijete, otac se ne prestaje ponašati očinski.

Mlađi sin daleko od doma doživljava najnižu točku poniženja; postaje slikom najvećega grješnika, jer je čuvao svinje, smatrane nečistim životinjama (usp. Lev 11, 7).

Prije javljanja same želje da se vrati u očevu kuću, mlađi sin ulazi u sebe, razmišlja o svojoj prošlosti u obitelji, razmišlja o sadašnjosti i o onome što imaju najamnici u tome domu te sanja drukčiju budućnost. Žali zbog učinjenoga, ali još nije obraćen i nastavlja – kako običavamo reći – 'kalkulirati', odvagivati, računati: Bolje najamnik doma, nego svinjar u svijetu koji mu je stran, kojemu ne pripada. Još uvijek na oca gleda kao na gospodara.

Međutim, sve mijenja susret; obrat je vidljiv u rečenici: Njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga… To su središnje riječi koje opisuju Isusa kao jasnu sliku milosrdne sućuti nebeskoga Oca.

Stariji je sin fizički ostao bliže ocu, ali se zapravo srcem udaljio puno više od brata. Ne želi dopustiti da otac bude otac i nastavlja mu predbacivati. Razmišlja u kategorijama zasluge, ne shvaćajući da je važno ono što čini otac: voljeti, dopustiti se voljeti i oprostiti.

3. Braćo i sestre, razmatrajući svetost Majke Terezije brzo shvaćamo da se puno stranica Evanđelja i njegova cjelina odražava u njoj.

Ipak, predivno je vidjeti kako se baš današnje Evanđelje podudarilo s likom koji ste postavili da bude blagoslovljen i da govori vjernicima i svim ljudima. Naglašavam tek nekoliko predivnih odnosa:

a)Ponajprije, svetomu Josipu i Majci Tereziji zajednička je ljubav prema Isusu koju očituju svojom nenametljivošću i brigom; ponajprije svojim djelima, a ne riječima. I jedno i drugo odražavaju lice i srce milosrđa.

b)Kip svete Terezije postavljen je na stazu koja vodi prema svetištu, ali ne smijemo previdjeti put izlaska; zapravo se put ulaska i izlaska povezuju i to Vratima milosrđa. U svjetlu današnjega Evanđelja lako ćemo u kipu prepoznati stav milosrdnoga oca: Ugleda, ganu se, potrča, zagrli…

c)Osim toga, lik Majke Terezije u sebi povezuje lik svetoga Josipa i Blažene Djevice Marije: poput Josipa je zagledana u hodu u sigurnosti dodira s Isusom, a poput Marije majčinski pristupa raširenih ruku majčinskoga zagrljaja.

d)Ovako postavljen Terezijin lik na govori nam da sva ljubav izvire iz ovoga slavlja, iz euharistije, iz Kristove prisutnosti koja nam se daruje, koja nam pruža nutarnji mir i izvanjsku snagu za brigu o bližnjima. Kršćansko milosrđe izvire iz euharistije i ne može ga se svesti na zemaljsku društvenu skrb. Zato je i izazov nama kršćanima, jer bi naša ljubav trebala pokazivati dar vječnosti, razlog vječnosti koji nije spojiv sa sebičnim razlozima.

e)Puno je toga za što možemo zahvaliti ljudima koji su bili i jesu potaknuti darivati sebeeuharistijskom ljubavlju, karitativnom zauzetošću. To se i danas ostvaruje u Karlovcu i Hrvatskoj, a kao predivan primjer ostaju nam branitelji hrvatske Domovine. Mislim posebice na vjernike iz albanskoga naroda koji su nedvojbeno crpili snagu i u spomenu na Majku Tereziju.

f)Kip će ostati poticaj prije svega nama da i ulazeći u ovo svetište i izlazeći iz njega ne zaboravimo što nam je Krist darovao; da bismo sebe znali darivati drugima. A Majka Terezija? Ona će biti vidljiva i onima koji se boje biti radosni u Očevu domu, koji se boje Božje ljubavi i povratka svome ocu. Mogućnost da ih dodirne pogled Majke Terezije koji je u svakome čovjeku, u svakoj ljudskoj boli ugledao Krista; mogućnost da dodirnu njezine ruke ispružene u zagrljaj sigurno će biti nadahnuće za više Kristove prisutnosti koja preobražava srca, a time i svijet.

4.Draga Majko Terezija, ti siu svojoj poniznosti molila Isusa da te oslobodi: da budeš veličana, da budeš čašćena, slavljena, da budeš hvaljena i poznata... Ne želimo narušiti ljepotu te tvoje molitve, ali nam dopusti da ti se obraćamo – tako malenoj i tako velikoj – da nas zagovaraš: da bi se u nama vidjela radost Kristove blizine i da bismo ju znali darivati svim ljudima, osobito bijednima.

Amen.