Aktualnou Župi BDMS i Nacionalnom Svetištu Svetog Josipa

U one dane: Povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziđe na goru da se pomoli. I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista. I gle, dva čovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija. Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu. No Petra i njegove drugove bijaše svladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka koji stajahu uza nj. I dok su oni odlazili od njega, reče Petar Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji.« Nije znao što govori. Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestrašiše. A glas se začu iz oblaka: »Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!« I upravo kad se začu glas, osta Isus sam. Oni su šutjeli i nikomu onih dana nisu kazivali što su vidjeli. 
Riječ Gospodnja.

Penjanje na visinu uvijek ima dva učinka: S jedne strane svaki je korak sve zahtjevniji i iziskuje novi napor, a s druge strane vidik je sve ljepši. Slično je i u duhovnom penjanju, odnosno rastu. Svaki duhovni napredak iziskuje novi napor, ali i donosi nove radosti i otkriva nove horizonte. Za vrijeme penjanja može doći do velikog umora koji čovjeka vodi u napast da odustane od daljnjeg uspinjanja. Slično je i u duhovnom rastu. Intezivni duhovni život može postati toliko zahtjevan da čovjek poželi od svega odustati.

Stoga neki odustaju od penjanja u visine bilo zemaljske ili duhovne.

Prije samog uspinjanja na vrh potrebno je izvršiti dobru pripremu jer je zrak rjeđi i temperatura niža. Slično je i u duhovnom rastu. Pred sam vrh potrebno je ostvariti temeljite duhovne pripreme koje čovjeka osposobljavanju za posebnu žrtvu, ali i veličanstven doživljaj.

I Isus se penjao na brdo gdje je doživio preobraženje. Na kratko se vrijeme vratio u svoju slavu, kao da se htio prisjetiti tko je on zapravo, ali i prikupiti potrebnu snagu za završetak misije spašavanja čovjeka vlastitom smrču na križu. Na brdu nije ostao već se vratio dolje u Jeruzalem gdje ga je čekao križa.

Tako su i nama potrebne duhovne oaze koje će nam posvijestiti da smo ljubljena djeca Božja, ali i dati potrebnu snagu u svakodnevnom životu u kojem nam je ponijeti križ i donijeti ga do vrha Kalvarije s kojega sviće uskrsno jutro.