Aktualnou Župi BDMS i Nacionalnom Svetištu Svetog Josipa

U ono vrijeme: Kaza Isus učenicima prispodobu: »Može li slijepac slijepca voditi? Neće li obojica u jamu upasti? Nije učenik nad učiteljem. Pa i tko je posve doučen, bit će samo kao njegov učitelj. Sto gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? Kako možeš kazati bratu svomu: 'Brate, de da izvadim trun koji ti je u oku', a sam u svom oku brvna ne vidiš? Licemjere! Izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun što je u oku bratovu. Nema dobra stabla koje bi rađalo nevaljalim plodom niti stabla nevaljala koje bi rađalo dobrim plodom. Ta svako se stablo po svom plodu poznaje. S trnja se ne beru smokve niti se s gloga grožđe trga. Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore.« 
Riječ Gospodnja.

Vjerujem da još nismo zaboravili srebrne svjetske rezultate naših nogometaša. Istu tu postavu nogometaša vodili su različiti ljudi, ali i s različitim rezultatima. Izbornik je vođa, a nogometaši su oni koji svojim talentima i htjenjima pod vodstvom dobrog vođe donose rezultate.

Prečesto slušamo mnoga opravdanja kako se nešto ne može. Priznat ću vam bježim od takvih ljudi. Jednostavno ne želim biti u društvu onih koji konstantno nešto ne mogu. Oni uvijek pronađu neko opravdanje, redovito je to izvan njihove odgovornosti, zašto nisu nešto ostvarili ili uspjeli. Još je veći problem ako o takvima ovisi uspjeh zajednice. O kako bi bilo lijepo kada bi priznali i to odgovorno mjesto prepustili nekom drugom. Spomenuta odgovornost može biti na bilo kojoj razini djelovanja. A da bi se to moglo jako je važno i u bližnjemu prepoznati dobro i tome dobrome dati prostora.

Gore prezentirane Isusove tvrdnje snažno naš pogled usmjeravaju prema našim bližnjima te nas potiču na odgovornost. S jedne strane na razvijanje vlastitih talenata, a s druge strane na obazrivost i prihvaćanje ograničenja kod bližnjih, kojih zasigurno kod nas samih ima i više.