Aktualnou Župi BDMS i Nacionalnom Svetištu Svetog Josipa

Roditelji su Isusovi svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. Kad mu bijaše dvanaest godina, uzidoše po običaju blagdanskom. Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima. I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga.

Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita. Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim. Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: »Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.« A on im reče: »Zašto ste me tražili? Niste li znali da mije biti u onome što je Oca mojega?« Oni ne razumješe riječi koju im reče.

I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu. A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi. 
Riječ Gospodnja.

Kako je moguće da se svetim roditeljima izgubi dijete? Očito i u tome želi Bog pokazati svoju blizinu s čovjekom.

Kojim se to roditeljima nije izgubilo dijete? Kolike smo roditelje čuli kao iskazuju svoju nemoć u odgoju djeteta. Jednako smo odgajali jedno i drugo dijete, a jedno je ispalo dobro, dok s drugim imamo samo problema, smo su neke od jadikovka koje često slušamo. Ako se svetim roditeljima dogodilo da su izgubili najbolje dijete, onda se to može dogoditi i današnjim roditeljima.

Kada su razumjeli da im se dijete izgubilo pohitali su ga tražiti. Vjerojatno su se zaustavili na svakom mjestu kroz koje su prošli i raspitivali se o njemu. To tražnje trajalo je tri puna dana. Možemo samo zamisliti što je sve prolazilo kroz njihove misli. Ipak na kraju kad ga nigdje nisu našli pošli su u Hram. Zanimljivo i tu su ga pronašli. Nije li to slika našeg djelovanja? Kad upadnemo u neki problem najprije ga pokušavamo riješiti nama znanim vještinama i metodama, a kad one ne pokažu rezultate onda se obraćamo Bogu.

Iz Marijine izjave možemo saznati kako su se njih dvoje Josip i Marija kroz protekla tri dana ponašali: - bili su žalosni, - nisu prestajali tražiti dok nisu našli izgubljenog sina, - odlaskom u Hram traže Božju pomoć, - bivaju zajedno. Današnji se čovjek prebrzo umori tražiti od Boga pomoć. Kad dođu teškoće lako okrivljuje ljude pored sebe što dovodi do novog problema - razdjeljenja. To se prečesto događa među bračnim parovima koji zapadajući u neku teškoću umjesto da budu ujedinjeni počnu se okrivljavati i udaljavati jedno od drugog.

Isusov odgovor Mariji jasno pokazuje kako je pred njom nova osoba. To je isti onaj sin kojega je rodila, ali sada sa svojim stavom. Kako je važno da roditelji razumiju da djeca nisu njihova svojina, već dar od Boga, jednako tako djeca trebaju prihvatiti odgovornost za vlastiti život, a ne u svojoj zrelosti živjeti pod roditeljskim "skutima".