U ono vrijeme: Otišavši s gore, Isus i njegovi učenici prolažahu kroz Galileju. On ne htjede da to itko sazna. Jer poučavaše svoje učenike. Govoraše im: »Sin Čovječji predaje se u ruke ljudima. Ubit će ga, ali će on, ubijen, nakon tri dana ustati.« No oni ne razumješe te besjede, a bojahu ga se pitati. I dođoše u Kafarnaum. I već u kući upita ih: »Što ste putem raspravljali?« A oni umukoše jer putem među sobom razgovarahu o tome tko je najveći. On sjede i dozove dvanaestoricu te im reče: »Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!« I uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reče im: »Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla.«
Riječ Gospodnja.
Bilo je vjenčanje. Mladenci su upravo potpisivali službene dokumente. A jedan čovjek dolazi na oltar i nešto me treba. Lijepo ga zamolim da malo sačeka dok mladenci potpišu službene dokumente. Ujedno primjećuje da nije član najuže obitelji. Nakon potpisivanja vodim mladence pred oltar kako bi im mogli pristupiti roditelji i čestitati im, a ovaj čovjek opet mi prilazi i želi mi nešto kazati. Opet ga zamolim da malo sačeka. Kad sam sve uredio i ostavio mladence da naprave nekoliko zajedničkih fotografija zamolim onog čovjeka da dođe u sakristiju. Prihvatio je poziv i došao. "Velečasni htio bih vam se ispričati, nedavno sam ovdje bio na svadbi i na kraju vjenčanja glasno zazviždao. To nije bilo lijepo od mene, i neću pronaći mir ako vam se ne ispričam." govori mi taj čovjek. Naravno prihvatio sam njegovu ispriku, iako se tog zvižduka uopće ne sjećam. Ta, puno je svadba bilo.
No, zanimljivo mi je bilo njegovo ponašanje. Iako sam zaokupljen mladencima i nekako njima pripada trenutak, ovaj čovjek nije doživio mladence, već taj silni poriv u sebi da samoga sebe umiri svojom isprikom.
Možda su slično činili apostoli dok im je Isus govorio o svojoj muci koju očekuje. On njima priča o svojoj muci, a oni raspravljaju o tome tko će biti veći u tom novom kraljevstvu koje Krist najavljuje. Uopće ne doživljavaju Isusa, već samo svoje sebične interese. Gore spomenuti čovjek se htio ispričati, pa donekle možemo opravdati njegovu nezainteresiranost mladencima, a apostoli gledaju samo svoj sebični interes.
Koliko puta smo i sami bili u sličnim situacijama? Isusovim i apostolovim?
