Homilije

Trinaesta srijeda Velike pobožnosti svetom Josipu, 13. travnja 2016. – homilija vlč. Anđelko Katanec

Rečeno vam je… Bit će sve gore! … a ja vam kažem: Smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer – prijašnje uminu. Evo, sve činim novo! Rečeno vam je… Ti ništa ne vrijediš! … a ja vam kažem: Ti si dragocjen u mojim očima, vrijedan si i ja te ljubim. Stog i dajem ljude za tebe, i narode za život tvoj.

Rečeno vam je… Bit će sve gore! … a ja vam kažem: Smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer – prijašnje uminu. Evo, sve činim novo!

Rečeno vam je… Ti ništa ne vrijediš! … a ja vam kažem: Ti si dragocjen u mojim očima, vrijedan si i ja te ljubim. Stog i dajem ljude za tebe, i narode za život tvoj.

Rečeno vam je… Ne možeš ništa promijeniti, Ti si samo pijun u ruci moćnika. … a ja vam kažem: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; i veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu.

Rečeno vam je… Teško se nosiš sa stresom? Uzmi tabletu! … a ja vam kažem: A tko od vas zabrinutošću može svojemu stasu dodati lakat? Ako dakle ni ono najmanje ne možete, što ste onda za ostalo zabrinuti?

Rečeno vam je… Zašto se odreći slobode da bi živio s nekim? … a ja vam kažem: Bolje je dvojici nego jednome. Padne li jedan, drugi će ga podići; a teško jednomu! Ako padne, nema nikoga da ga podigne.

Rečeno vam je… Bit ću s tobom dok bude funkcioniralo. … a ja vam kažem: Ne, neću te zapustiti i neću te ostaviti nikada.

Rečeno vam je… Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja! … a ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima.

Braćo i sestre, jasno vam je da su ove riječi koje sam pročitao citati iz Svetog Pisma i u njima vidimo da Bog odgovara drugačije nego svijet. Božja riječ nam nudi uvijek nešto novo, kad čovjek misli da je sve propalo, da dalje više ne može, Bog otvara neki novi put, pruža neke nove mogućnosti.

Danas nas je ovdje okupio sveti Josip, ali ne toliko zbog sebe koliko zbog Boga kojemu je bio poslušan i vjeran. Nije se vodio logikom svijeta, nije slušao prigovore i prijetnje ljudi koji su ga htjeli poniziti i koji su htjeli nauditi Mariji i Svetoj Obitelji. Vjerovao je Bogu i pouzdao se u njegove riječi. Josip je slušao Božji glas u svakoj prilici i odlučno djelovao po tome već kako ga je Bog preko svoga anđela uputio. I onda kad je trebalo vjerovati da je Marija začela po Duhu Svetom, i kad je trebalo krenuti na daleki put u izbjeglištvo, i kad je trebalo odgajati Isusa, Božjega Sina – sve što je činio od kad se zaručio s Marijom, a zasigurno i prije, sveti Josip je činio po Božjem savjetu.

Tako i mi, kad nas brige pritisnu, dolazimo u Crkvu po riječ utjehe i savjeta, štoviše, kao vjernici, u svakoj situaciji smijemo od Boga tražiti mišljenje. Činimo li to? Savjetujemo li se u molitvi s Bogom prije nego donesemo važne životne odluke?

Isus Krist je rekao u današnjem evanđelju: onoga tko dođe k meni neću izbaciti. Drugim riječima, on želi i može pomoći svakome. On je sam utjelovljena Božja Riječ koja daje život i spašava čovjeka.

U prvom čitanju ukratko je opisano kako su apostoli širili Božju riječ u teškim uvjetima progonstva ne gubeći srčanost. Nastao je velik progon i apostoli su se raspršili iz svetog grada. Mnogi su učenici pobjegli iz Jeruzalema po cijelom Mediteranu, sve do naših krajeva. Zanimljivo, slično se događa i danas s izbjegličkom krizom kada više milijuna ljudi iz tih istih područja zbog rata i drugih teških prilika dolaze u zemlje Europe.

Iz biblijskog čitanja znamo da je to rastjerivanje prvih kršćana Bog okrenuo na dobro. Kao što voda kod zagrijavanja isparava i u plinovitom stanju odlazi u zrak, tako su progonjeni kršćani kao jedna nova prisutnost nastanili neke nove krajeve. Želeći uništiti Crkvu u nastojanju, Židovski poglavari dali su joj novu snagu i omogućili njezino širenje. To je moralo iznenaditi progonitelje, a vjerujem i same učenike koji su u izbjeglištvu po raznim mjestima dobili priliku propovijedati Evanđelje i tako širiti vjeru u Isusa Krista. Dakle, ono što je bilo smišljeno da uništi vjeru, postalo je sredstvo širenja vjere.

Ne možemo predvidjeti posljedice današnjih migracija, ali vjerujem da je biblijski primjer slika i za naš kršćanski život. Po riječima svetog Pavla: „Znamo da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani.“ Bez obzira s kojim se izazovnim situacijama suočavali, Bog nam pomaže iz toga izvući dobro. Nevolje koje nas snalaze nisu tu da bi nas uništile. Naprotiv, one nam pomažu rasti, biti bolji, više vjerovati. I opet nas apostol Pavao koji je najbolji primjer plodnosti progonstva savjetuje kad govori: „Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa postojanošću, postojanost prokušanošću, prokušanost nadom.“ A s većom nadom mi postajemo jači svjedoci. To se je dogodilo s apostolima i s prvom Crkvom, a događa se i danas.

Primjećujem da se ljudi vole mučiti. Nije baš da to vole, ali često se npr. razljute zbog nepotrebnih sitnica, zbog dugačkih redova u dućanu, zbog preslanog jela, zbog sporog interneta, zbog gužve u prometu… S druge strane, postoje i ozbiljnije životne muke: teška financijska situacija, nesuglasica u obitelji, poniženja u društvu.

Pogađa nas kad čujemo loše vijesti o nama poznatim i dragim osobama, da su se razboljeli, da su se rastali, da su izgubili posao. Činjenica je da svaki život ima svojih zala. Radosna vijest je da bez obzira o čemu se radilo, ako ostanemo uz Božju riječ i s njom se savjetujemo, zlo nas neće svladati. Stvari će se promijeniti, otvorit će se novi obzori i mi ćemo se poput vode koja se na visokoj temperaturi u obliku dima diže u nebo, sami približiti nebu.

Svi prvi sveci bili su mučenici. Svetost se postiže upravo svladavanjem protivština s Božjom pomoći. Sveti Josip postigao je svoji svetost ne time što mu je sve išlo od ruke i po planu, već zbog toga što ništa nije išlo po njegovom planu, ali je to sve rado prihvatio iz Božje ruke te se i u sitnim svakodnevnim i u velikim životnim poteškoćama povjeravao Božjoj volji.

Na to nas sveti Josip i poziva u ovome svome svetištu, da mu donesemo svoje nakane i molitve i učvrstimo povjerenje u Božju brigu za nas. Isus je rekao da nikoga ne odbacuje, a jednako tako nas i sveti Josip sve ovdje rado prima kao zaštitnik i zagovornik pred jednim nebeskim Ocem. Njega prepoznajemo kao posebnog zagovornika za obrazovanje i posao, za odabir životnog zvanja i bračni obiteljski odnosno posvećen zaređen život i na kraju kao pomoćnika u smrti. On nas prati u našem životu i radu, a u ovom svetištu možemo mi izraziti štovanje i zahvaliti. On preko ovog svetišta nastoji povezati cijelu našu domovinu i svjedoči da su u Božjem domu svi dobrodošli.

Isusov govor u evanđelju potvrđuje nam Božju volju da se nitko ne izgubi nego da Isus Krist sve snagom svoga uskrsnuća uskrisi u posljednji dan. Božja pomoć nisu samo riječi, savjeti, upute, opomene, on je i tjelesno s nama. Isus Krist je postao čovjekom, odabrao si je Mariju za majku i Josipa za zemaljskog oca kako bi se uključio u život ljudi, a s nama ostaje i dalje po euharistiji. Isus danas govori o sebi kao kruhu života, kao hrani koja nam pruža sve potrebno za život. Preko te pričesti, on stvarno postaje jedno s nama, dio nas i s nama proživljava sve naše brige hraneći našu dušu i tijelo.

On je kruh koji ne siti samo tijelo, već i duhovnu glad koju imamo za pravdom, mirom, milosrđem. Jer on zna da čovjek ne živi samo od jela i pića već u prvom redu od odnosa ljubavi, radosti, mira. On je kruh koji neće nikad dosaditi, koji poznaje naše duhovne gladi i naše tjelesne nevolje.

Ja sam danas ručao u McDonaldsu, jedan novi fini HRburger i poprilično me zasitio. No nisam bio gladan samo kruha, bio sam gladan topline proljetnog dana, bio sam gladan razgovora, gladan novog znanja, a tu glad McDonalds ne može ispuniti. Je li vama dovoljno dobro se najesti da biste bili sretni, ili gladujete za punijim životom koji Isus nudi?

On je kruh života koji nam se daje za hranu svakoga dana. Zanimljivo, on se dao u ruke svetog Josipa da ga hrani. U Litanijama svetog Josipa postoji jedan zanimljiv zaziv: Josipe, hranitelju Sina Božjega moli za nas. Josip je hranio onoga koji hrani sve ljude, sve stvoreno. I to nam govori o uzvišenosti Josipovog poziva da bude poočim Isusu, kao i o tome da se nama Bog ne daje kao bespomoćnoj djeci, ne brine se za nas kao za beživotne lutke, već surađuje s nama, da u dobru i u zlu s njime gradimo bolji svijet i postignemo spasenje. Amen.

Propovijed vlč. Anđelka Kataneca, povjerenik za pastoral migranata i turista Zagrebačke nadbiskupije, možete preuzeti i poslušati ovdje:

Čitaj dalje

Malonogometni turnir Karlovačkog dekanata

Proslavljena sveta Cecilija u Karlovačkom dekanatu

Vlč. Špiljak iz Mahična vodio misno slavlje u Josipovu svetištu