Homilije

Dvanaesta srijeda Velike pobožnosti svetom Josipu, 6. travnja 2016. – homilija fra Mario Cifrak

Sestre i braćo, čuli smo Evanđelje po Ivanu! Ovo je dio razgovora između Gospodina Isusa i Nikodema koji je bio dobar poznavatelj Božjega Zakona, Božje Riječi i želio je iz bližega vidjeti tko je to Isus, kakav je Njegov nauk. Jednako tako, sam početak Isusovog javnog djelovanja bio je baš, da tako kažemo, uperen protiv službenog židovstva, protiv Velikog vijeća, jer je Gospodin Isus odmah došavši o Pashi u Jeruzalem očistio Hram i farizeji i pismoznanci tada traže znak kojim bi im Isus dokazao, pokazao, da On to smije činiti. 

Sestre i braćo,

čuli smo Evanđelje po Ivanu! Ovo je dio razgovora između Gospodina Isusa i Nikodema koji je bio dobar poznavatelj Božjega Zakona, Božje Riječi i želio je iz bližega vidjeti tko je to Isus, kakav je Njegov nauk. Jednako tako, sam početak Isusovog javnog djelovanja bio je baš, da tako kažemo, uperen protiv službenog židovstva, protiv Velikog vijeća, jer je Gospodin Isus odmah došavši o Pashi u Jeruzalem očistio Hram i farizeji i pismoznanci tada traže znak kojim bi im Isus dokazao, pokazao, da On to smije činiti.  Gospodin Isus im navješćuje svoju muku, smrt, ali i svoje uskrsnuće; "Razvalite ovaj Hram i ja ću ga u tri dana opet podići" i, upravo nam o tome, kaže evanđelist, govore Pisma. Ono što su Nikodem i njemu slični dobro poznavali i ta Pisma su naviještala Mesijin dolazak i zato je Nikodem bio znatiželjan, želio je upravo na temelju Pisama i sam vidjeti odgovara li Isusov nastup, Isusov dolazak, onomu što su otkrili već prvi Isusovi učenici. Ako se sjetite Filipa koji dolazi Natanaelu i sav radostan mu navješćuje "našli smo Mesiju, Isusa, sina Josipova iz Nazareta!" I mi smo večeras, sestre i braćo, upravo stavljeni kao Josipovu štovatelji pred ovu zagonetku identiteta Isusova. Može li iz Nazareta doći što dobro? Nazaret koji je bio beznačajno mjesto u Galileji, u blizini velikog grada i središta Seforisa, i upravo ovaj poticaj koji je i nehotice Filip iznio i kojim je zaintrigirao i samog Natanela, želi sestre i braćo, i nas večeras potaknuti na razmišljanje što to znači biti Mesija, u isto vrijeme sin Josipov, jer je to, upravo i sam evanđelist, želio dati svojoj zajednici, svojim kršćanima na izmaku prvog stoljeća, tko je Isus? I, upravo ovaj razgovor s Nikodemom i poslije toga razgovor na Jakovljevu zdencu u Samariji, nam želi reći i otkriti tko je Isus! Da je On, kako su sami Samarijanci ispovjedili, Spasitelj svijeta i da je On Onaj koji daje živu vodu od koje nitko ne može ožednjeti, jer je On, prema proroku Ezekielu, pravi istiniti Hram koji su Židovi razvalili i koji je On u tri dana podigao kao Uskrsli Gospodin! On je to pravo mjesto susreta Boga i čovjeka! On je jedino Bogoštovno mjesto u kojem je On i oltar i žrtveni Jaganjac! Upravo onako kako ga je Ivan prvi učenicima i prikazao kao Jaganjca koji oduzima grijeh svijeta! I zato kad se govori o nazaretskoj malenosti, beznačajnosti gotovo, onda nas upravo evanđelist želi podsjetiti time, da se taj maleni Nazaret i obitelj Marije i Josipa, utkala u velebnu povijest spasenja roda ljudskoga, cijeloga svijeta! I zato biti sin Josipov, evo, u prvi mah znači dolaziti iz takve tajnovitosti iz takve skrovitosti nazaretske obitelji! Znači, zapravo, dati konačni znak svojim suvremenicima, pa i Nikodemu, da je Isus u nizu onih koji su zapravo po Josipu egipatskom, bili pozvani vratiti iz sužanjstva u slobodu. I, zapravo, kad govorimo o Isusu kao sinu Josipu, upravo u Samariji prepoznajemo Josipove sinove i plemena koja su se ondje po ulasku u Obećanu zemlju nastanila. I upravo ondje i dobivamo odgovor na ono što Isus započeo u jeruzalemskom hramu upućujući na samoga sebe, kao jedinog Spasitelja svijeta. I, zato u ovoj Knjizi Znakova Ivanova evanđelja još jedanput doznajemo da je Isus sin Josipov poslije čudesnog umnažanja kruhova i čudesnog hoda po vodi, čime, zapravo, Gospodin Isus upira na izlazak Izraealaca iz sužanjstva egipatskoga, čudesne Božje brige za njih kroz hranu i vodu koju im u pustinji Josip osigurava, do onog zagonetnog i važnog govora o pravom jelu, o pravom piću, o istinitom jelu o istinitom piću koji je s Neba sišao, a to je sam Isus koji će nam se ostaviti pod prilikama kruha i vina! I upravo priprava na Pashu kojom Isus započinje ostvarenje svoga djela spasenja dokraja, jest opet, u znaku čišćenja. Isus svojim učenicima pere noge i time, zapravo, želi naznačiti da su sada spremni sudjelovati u ovoj konačnoj žrtvi i prinosu novoga Hrama, onoga koji je Isus očistio, Hrama Njegovoga tijela, jer iz boka je potekla krv i voda! Voda koja podsjeća, upravo, na ovo spasenje od početka prolaska kroz more Crveno, krsnu vodu koja je potekla i na Isusu se ispunilo to krštenje kojim je Isus zapravo sam sebe stavio u niz onih za koje je imao uvjete i svojom smrću dokazao da je On doista odnio, kao taj Pashalni Jaganjac grijeh svijeta i krv koja svjedoči da je Isus bio pravi čovjek, onaj koji se rodio u obitelji Marije i Josipa! No, u isto vrijeme kao Onaj koji je od početka pomazan Duhom Božjim, i kako nam večerašnji odlomak kaže, koji je Jedinorođeni Sin Božji, povjeren po Blaženoj Djevici Mariji, Njegovom poočimu da o Njemu brine i da u toj skrovitosti se pripremi za djelo spasenja roda ljudskoga, svega svijeta, u koji bez razlike, ulaze svi oni koji se obrate, koji povjeruju, ili kako kaže Gospodin Isus Nikodemu, koji se rode Odozgor, koji se rode iz Vode i Duha Svetoga! I mi, sestre i braćo, večeras, kao oni koji smo kršteni, koji smo Duhom Svetim opečaćeni, želimo se nekako ponovno roditi u ovom svjetlu Isusova dolaska na svijet, svjetlu Isusova uskrsnuća, jer, nam večeras Evanđelje kaže da je Isus Svijetlo Istinito, to je prvo što je Bog na početku stvaranja i stvorio, svijetlo, i upravo se u svijetlu sve dobro vidi i zato Isus dolazi na ovaj svijet kao Svijetlo, jer u njemu dobro možemo vidjeti sve ono što je loše, što je grijeh, što je zlo i vidjeti ono što je dobro. I, zato je, kaže Evanđelje, već s time nastupio sud ovome svijetu. Svaki od nas Isusom Kristom može rasvijetliti svoje srce, svoju dušu, svoju pamet, svoju savjest! I zato mi, koji vjerujemo, kaže Evanđelje, već smo spašeni, već smo Božji, već smo Isusovi, a oni koji ne, oni su već osuđeni! I, zato poput Nikodema želimo od ovog jedinstvenog Učitelja prepoznati da je On Svijetlo Istinito, da je On Svijetlo koje nas vodi jedinim putem do onog konačnog svjetla slave koja ispunjava hram Božji sveti Duha Svetoga, a koji je sam Gospodin Isus kao novi Hram, kao Uskrsli Hram koji nas sve iznova okuplja do konca svijeta. I, zato kažemo i vjerujemo da to spasenje nije ništa drugo nego konačno i potpuno ostvarenje smisla našega života, a on ima smisao samo utoliko koliko je vjernički život, život kojemu je Isus jedina Istina,  Amen!

Propovijed fra Maria Cifraka možete preuzeti i poslušati ovdje:

Čitaj dalje

Agape na festivalu „Hodočašće u došašće“ u Pakracu

Sveti Nikola dijelio darove u Josipovu svetištu

“BOG TREBA RADNIKE!”