Ušli smo u ovu crkvu, ušli smo u kuću našeg Nebeskog oca. U ovoj posebnoj godini milosrđa i Božje nježnosti, Crkva nas poziva da s radošću uđemo u kuću svog nebeskog Oca. Bog, a gdje je taj Bog? U Starom zavjetu, dok Isus još nije otkrio svoje božanstvo kao dio Presvetog Trojstva, Židovi su rekli „Jahve“, „Bog je Jahve“. Riječ Jahve znači „Ja sam onaj koji jesam s tobom“, ja sam tvoja prisutnost, ja sam u tebi, u tvom srcu, mi bi rekli u tvojoj savjesti. Ja sam onaj koji jesam s tobom. I zato su se ovdje okupili oni koji vjeruju da je Bog u ovoj crkvi, u meni. No, Bog nije htio biti Bog sam za se. On je htio priječi k nama. On je htio tu svoju prisutnost tako uobličiti da je Ivanu, Marku, Mariji, Ivanki, Nadi, Vesni, Jakovu, Josipu, itd. rekao: „Budi drugo ja. Uzmi moje lice. Budi ja, budi drugi Bog.“ Tako smo mi Božji sinovi, sedam milijardi svojih sinova ima Bog sada prisutnih, a jedan od njih si i ti i ja. Zato mi kao Božji sinovi, sinovi Nebeskog Oca po krštenju, postavši Njegovi sinovi, sinovi u sinu Isusu, radosno danas slavimo svaki dan, jer je to dar Njegov nama sinovima, bilo da je to srijeda, bilo nedjelja, bilo Uskrs, bilo Stara godina. Taj Bog je tim riječima: „Budi drugi ja.“ htio nama reći: „Lijepo je što postojiš. Lijepo je što si živ. Lijepo je što si muško ili žensko. Lijepo je što si mlad ili star. Pa ja se tebi radujem.“ Nakon svog rođenja željeli smo ići naprijed, željeli smo živjeti, uzimali smo majčino mlijeko a sad uzimamo jaču hranu. Mi želimo živjeti. I biljka želi živjeti i male životinjice žele živjeti. Ta silna snaga u nama jest Božja snaga koja želi „Budi drugi ja. Budi Božji sin. Cvjetaj, radi, učini svijet ljepšim. Raduje se tvom životu, raduje se toj ljepoti, raduje s tvojoj biti, tvojoj inteligenciji, tvojim rukama koje zaslužuju kruh za drugoga, pa nas je obdario tolikim darovima da to iskazujemo i dobrotom i ljepotom i kulturom i radom i talentima u svemu onome što je lijepo, gdje se čovjek promovira, tu je Bog prisutan u tebi. „Budi drugo ja.“ I to je ljepota koju nam Bog daje i to je navještaj koji je Isus donio. Ma isplati se biti Božji sin. S tom željom da budeš Božji sin ti si jači od svakog zla. „Ti si sin moj ljubljeni, u tebi mi je sva milina. Nosim te kao ptičicu na dlanu svoje ruke. U dlanove sam ime tvoje upisao.“ Ili kako kaže jedna indijanska poslovica: „Bog ne stvara smeće nego cvijeće.“ To si ti. Evo to je naše Božansko dostojanstvo koje je bilo dano u ruke jednom skromnom radniku da to Božansko dostojanstvo sina Božjega još više oplemeni, nauči ga zemaljskom poslu i radu da On bude vidljivim licem, pokazalo se kasnije, Bog i u liječenju bolesti i u suradnji s ljudima. I u patnji i na križu trpio je kao Bog. Ali On je i pobjednik kao Bog, jači od smrti, ono što čovjek ne može biti. Zato braćo i sestre i ja sam među vama i svi smo mi pozvani da budemo Božje lice, da se prepozna, da kažemo kao što smo i kao djeca rekli: „Mama je dobra kao Bog.“ Pa i ti budi susjedu dobar kao Bog, svojem prijatelju vjeran kao Bog, da nosiš tu atmosferu novosti i radosti, Božje nježnosti i milosrđa. Kako nam u ovoj godini sveta Crkva naviješta, da navijestimo da je Bog nježan i milosrdan a da njegovi sinovi budu jedni prema drugima u zajedništvu s Crkvom, u zajedništvu male Crkve što je naša obitelj, u zajedništvu krugova ljudi s kojima boravimo, kao Bog. Zato se isplati Njemu pripadati. I Njegovoj svetoj Crkvi i Njegovoj zajednici koja je pobjednička zajednica, koja je nije određena za smrt nego za život i to za život vječni. Evo tu radost nam donosi riječ Evanđelje, jer Isus je to naviještao. Evanđelje znači radosna vijest. Zato sine Božji, kćeri Božja, budi ponosna na svoje krštenje, ponosna na svoje ime i prezime, svoje sposobnosti, pa i nesposobnosti. Ali u toj slabosti i tjelesnoj i duhovnoj koji puta budi jak, budi jaka kao Bog jer ti si Božji sin, Bog na tebe računa, Bog će s tobom učiniti velike stvari. S tobom Bog nešto lijepo predviđa. Neka nam zagovor svetog Josipa, skromnog radnika koji je učinio velike stvari bez i jedne riječi, pomogne. Svojim rukama učinio je velike stvari. Odgojio je sina Božjega i umro je u Njegovim rukama. Sad je u vječnosti i nama je nadahnuće da bi naš mali anonimni život bez medalja i ordena bio velik život u predanosti svojoj obitelji, svom poslu, prijateljima i drugima. Neka Bog usmjeri naša srca na tu veličinu koja je pobjednička i koja je uskrsla. Tako neka bude. Amen.
Propovijed vlč. Antona Zeca možete poslušati i preuzeti ovdje:
