Homilije

Osma srijeda velike pobožnosti svetom Josipu, 11.3.2015. – homilija fra Igor Andrijević

Braćo i sestre, čuli smo upravo navještaj Božje riječi. Božja riječ je uvijek u središtu i ona nas upućuje u tajnu samoga Boga. Prelijepo prvo čitanje knjige Ponovljenoga zakona, gdje pisac govori o Mojsiju i izraelskom Božjem narodu, te o zakonu koji je bio poseban, jer je taj narod, Božji narod, imao savez sa Bogom i kako nam kaže današnje čitanje, dobro pazi i čuvaj Zakon Gospodnji, čuvaj i pouči o njima svoje sinove i sinove svojih sinova. O tome istome Zakonu čujemo i slušamo u današnjem Evanđelju. Isus kaže nisam došao ukinuti Zakon ili Proroke, nego sam došao dopuniti.

Braćo i sestre,

čuli smo upravo navještaj Božje riječi. Božja riječ je uvijek u središtu i ona nas upućuje u tajnu samoga Boga. Prelijepo prvo čitanje knjige Ponovljenoga zakona, gdje pisac govori o Mojsiju i izraelskom Božjem narodu, te o zakonu koji je bio poseban, jer je taj narod, Božji narod, imao savez sa Bogom i kako nam kaže današnje čitanje, dobro pazi i čuvaj Zakon Gospodnji, čuvaj i pouči o njima svoje sinove i sinove svojih sinova. O tome istome Zakonu čujemo i slušamo u današnjem Evanđelju. Isus kaže nisam došao ukinuti Zakon ili Proroke, nego sam došao dopuniti. Stoga Stari Zavjet, braćo i sestre i dalje je na snazi, ali nastupio je Novi Savez u Isusu Kristu i taj Novi Savez je vječni savez. Stoga, razmišljamo ponajprije o Božjoj riječi. Tko god bude vršio riječi Zakona Božjega bit će u kraljevstvu nebeskom, tako završava današnje Evanđelje, bit će velik u kraljevstvu nebeskom. Ovo su zaista utješne riječi koje nas trebaju ohrabriti. Mi smo radi toga vjernici jer znamo da ovaj život prolazi. Znamo da trebamo biti odgovorni u življenju ovoga života. I znamo da imamo Zakon Božje zapovijedi Božju riječ i Evanđelje. Izvršitelji Kristove riječi znači oni koji nasljeduju Isusa, ne da budemo samo dobri slušatelji, previše je toga nažalost, kao i u Isusovo vrijeme i u našoj Crkvi i u našemu narodu gdje smo kao većinski hrvatski narod katolici, ali nismo izvršitelji Evanđelja nego smo samo ostali na tradiciji. Stoga smo možda i dobri slušatelji, ali Isus kaže u današnjem Evanđelju tko god bude vršio taj će biti velik. Nije dovoljno samo slušati Božju riječ braćo i sestre! Ima tko sluša i ne vrši! Ima tko sluša i vrši Riječ! To je pravi vjernik, to je pravi Isusov učenik. Zasigurno je jedan od takvih bio, upravo, kako smo čuli na početku svete mise, i naš kardinal pokojni Franjo Kuharić. Stoga tema današnjega Evanđelja je vjernost Kristovoj riječi. Uvijek to volim reći i pitati, jesmo li pročitali jedno Evanđelje? Možda smo pročitali sva Evanđelja? Ali previše je naših vjernika koji još nikada u svojemu životu nisu pročitali niti jedno Evanđelje. Poznamo mi Evanđelja jer dolazimo na nedjeljne svete mise, i to je u redu. Poznamo mi i što Isus govori u Evanđeljima iz naših misa i propovijedi, iz navještaja Božje riječi koja se događa stalno ovdje na ovom ambonu u svakoj svetoj misi. I to je dobro. Ali, zbilja, i u ovom korizmenom vremenu i u našem kršćanskom životu dobro je da otvorimo Sveto pismo, dobro je da imamo Novi zavjet da malo sami čitamo cijelo Evanđelje, što to naš Gospodin Isus govori dalje u svome Evanđelju. Biti vjeran Kristovoj riječi, sveti Jeronim Dalmatinac iz 4. stoljeća bi rekao „nepoznavanje pisama jednako je nepoznavanju Krista“. Stoga, da bismo upoznali Krista, moramo čitati Evanđelja, moramo poznavati Sveto pismo. Braćo i sestre, to je zahtjevno, ali neka vas to ne obeshrabri. Krist je nazočan u svojoj Riječi. Ta riječ je božanska riječ i ona dolazi do naših srca,  ona ima jedan učinak. Čisti naše duše! Nama je potrebna Riječ živoga Boga! Ona se događa u Evanđeljima. Kada gledamo cijeli život svoga Gospodina i Boga Isusa iz Nazareta, pitamo se odmah kako je to živio Isus iz Nazareta? Ako želimo biti Njegovi nasljedovatelji, izvršitelji Njegove riječi, Njegovi učenici, moramo znati kako je to živio naš Gospodin Isus. Što je činio? Je li jednostavno reći vršio je volju Oca nebeskoga? Koja je to volja? Evo nas u korizmenome vremenu, sve više se približavamo Velikome tjednu i sve više propovijedamo i razmišljamo o križnome putu u ovoj Korizmi kako to činimo svake Korizme. Upravo je to bila volja Oca nebeskoga za svoga Sina da na križu visi radi mene, tebe i radi svakoga od nas, od Adama i Eve pa sve do posljednjega čovjeka koji će se roditi na ovome planetu Zemlji! Trebamo ući, također, u tajnu križa braćo i sestre. U križu je spasenje! Križ je jedino sredstvo dolaska do slobode, do uskrsnuća i zato propovijedamo Radosnu vijest. Ne zadržavamo se na križu kao što ni Isus nije ostao visiti na križu niti je ostao ležati u grobu, jer su ga položili u grob. To je Radosna vijest! Isus koji je razapet na križu radi naših grijeha, otkupio nas je svojom žrtvom, On je živ, nazočan! Ta Njegova nazočnost nadilazi naše pameti, nadilazi naš razum. Stoga Isusova nazočnost i prisutnost je ona nebeska kako smo čuli, jer Isus kaže i u današnjem Evanđelju, bit ćeš velik u kraljevstvu nebeskom! Postoji ta druga domovina, vječna domovina kamo svi jednom odlazimo. Isus je postao nama sličan, čovjek kao mi, a mi od punine Njegove spasiteljske moći koju je izvršio na križu, postadosmo djeca Božja! Braćo i sestre to svi jako dobro znamo, svi smo to učili kao djeca na vjeronauku, no, opet je potrebno sebi to ponovno i ponovno posvjestiti jer od toga se živi braćo i sestre! Od vjere se živi! Upravo sada dolazim do bitne misli, a to je da su stari Izraelci vršili Zakon. Oni jesu bili Božji narod, ali su vršili Zakon obredno, izvanjski, kao što se i nama događa. Dođemo na misu „obavimo misu“ i mislimo da smo Bogu dali Božje! Isus postavlja Novi zakon i ne ukida ovaj Stari kako smo čuli jer Deset Božjih zapovijedi još uvijek vrijedi. No, Novi zakon jest osoba Sina Božjega! To je jedan novi kult u tijelu Isusovu kojega primamo u svetoj pričesti. On je poslan od Boga da nama ljudima kao braći pokaže put života. Stoga naš Učitelj nas uvijek iznova uči kako treba živjeti, što treba činiti, Njegov Zakon, Njegovo Evanđelje. No, Isus pozna, braćo i sestre, našu ljudsku slabost. Nismo savršeni no ne smijemo biti ni samo tradicionalni. Nećemo nikada biti savršeni i u toj svojoj slabosti, našoj slabosti, Isus je znao i poslao nam svoga Duha Svetoga. On je taj koji nas vodi i jača. Kako je Isus padao pod križem tri puta tako i mi padamo i padamo iako se zovemo vjernici. I uvijek griješimo u svojim životima. No, međutim, Duh sveti nas uvijek upozorava da se treba vratiti Bogu, da treba ustati, da treba uvijek iznova krenuti s Bogom, a ne sve više i više udaljiti se od Boga. Ljudski je griješiti, ljudski je padati i stoga možemo i trebamo rasti u vjeri unatoč svojim vlastitim padovima. Nema pojedinca, nema obitelji, nema naroda koji ne pada ali i raste. U ovoj Korizmi, stoga, braćo i sestre, trebamo razmišljati o svojim slabostima ali trebamo također razmišljati i o krepostima koje nam Gospodin daje! On nas obnavlja u vjeri, i, ono što smo najvrjednije dobili to je dar vjere. Sveti Antun padovanski, franjevac, svećenik, svetac cijeloga Svijeta, uvijek naglašava nitko od svećenika, i za sebe je govorio, nije dostojan slaviti svetu misu, nitko od vjernika od Božjega naroda nije dostojan primiti tijelo Isusovo u pričesti, ali Božja ljubav čini nešto novo! Božja ljubav je na djelu i to smo dobili po daru vjere. Stoga, nam je evo opet to Radosna vijest, da iako griješimo i jesmo grešnici, dar vjere čini u nama ono da se obnavljamo, da pokušavamo biti bolji. Obnovimo se, dakle, u svojim srcima i svojim pametima, ali ne samo izvanjskim obredima braćo i sestre! Ne samo izvanjskim, to je potrebno i bez toga ne možemo, no ponajprije, unutarnjim svojim sazrijevanjem da se opredijelimo za Isusa Sina Božjega. Za osam dana, braćo i sestre, slavimo blagdan svetoga Josipa, zaručnika Bezgrješne Djevice Marije, zaštitnika, čuvara i oca hranitelja Isusova bio onaj koji je u svojemu životu, kao veliki evanđeoski lik, zaista bio podrška Svete nazaretske obitelji. Evo nas okupljenih oko njega u ovoj devetnici. Moram vam to odmah reći, što sam rekao braći svećenicima u sakristiji, kada sam studirao u Svetoj zemlji, Isusovoj domovini, kao bogoslov-franjevac, vama je poznato da franjevci jesu čuvari svetih mjesta u Svetoj zemlji tako i u Nazaretu, kada sam vidio koliko vas je večeras ovdje odmah sam rekao, pa ovako je i u Nazaretu, u Isusovom domu u domu Svete obitelji i tamo vjernički put kao i ovdje u našem Nacionalnom svetištu želimo pomoć svetoga Josipa, želimo, donekle, i nasljedovati svetoga Josipa i njegove kreposti. Evanđeoska šutnja o svetomu Josipu nije šutnja zaborava, već je šutnja koja je u isto vrijeme tajna otkrivenja Božjega nauma. U tajnu Božje ljubavi uključen je sveti Josip. Josip, koji je bio iz doma Davidova, nije mogao na početku odmah shvatiti Božji plan, kao što i mi u svome vjerničkom životu toliko puta ne shvaćamo što nam se to događa. Osobito kada trebamo patiti, trpjeti. Tako i Josip. Ali on u tu veliku tajnu Božjega otajstva dolazi po daru vjere kojega smo i mi dobili. Stoga, prije svega, sveti Josip naš zaštitnik je čovjek vjere, primjer i nama, siguran u Božju vjernost i njegova obećanja! Nije posumnjao u čudo što ga Duh sveti izvede u Blaženoj Djevici Mariji. Zaista, vjera Josipova treba nam biti primjer. Ne samo njegov zagovor i zaštita, nego i primjer da ga nasljedujemo, jer vjera Josipova je u svemu slična Abrahamovoj vjeri Staroga zavjeta koji je praotac svih nas koji vjerujemo u jednoga, pravoga, živoga Boga! Braćo i sestre, sveti Josip se je nadao protiv svake nade, nadao se u Boga! Prvo se je razočarao, misleći da ga je Marija prevarila, ali onda uz Božju intervenciju i Božju pomoć, njegova nada je postala zaista konkretna i pretvorila se u vjeru i ohrabrenje. Tako se i nama događa u našim životima. Mi smo ti koji često puta razmišljamo samo ljudskom logikom, i onda ne vidimo Boga, ne vidimo Njega prisutnoga, ne možemo razumjeti što nam se događa i trebamo kao Josip uvijek vratiti se Bogu. Čekati da Bog nama uputi svoju pomoć. Sveta obitelj Isusa, Marije i Josipa, povezivala ih je najintimnija, najsrdačnija i najiskrenija ljubav, a to je ona prava istinita Ljubav koja proizlazi od Boga Oca, iz srca našega Nebeskoga Oca. I mi kršćani po Gospodinu našemu Kristu ušli smo u ovu vječnu tajnu božanske ljubavi našega Boga oca. Zato, i za vas očeve i majke, Josip je model prave iskrene ljubavi, za vaše brakove, za vaše i naše obitelji! Njega trebamo moliti da nam pokaže pravi put života, da slijedimo ustrajno Gospodina do kraja svojega života. Za nas svećenike, za sve djevice, za sve Bogu posvećene osobe, Josip je također savršen u onome kada treba ljubiti Boga i bližnjega. Stoga je i nama primjer. A našemu hrvatskome narodu najvjerniji zaštitnik, zagovornik u Nebu. Molimo se stoga i nadalje svetome Josipu , tražimo od njega njegov zagovor da obnovi naše obitelji, da naše obitelji počnu zaista sve više i više živo vjerovati, živo živjeti svoju vjeru po Zakonu Gospodnjemu vršeći a ne samo slušajući!

 

Amen!

 

 

 

 

Čitaj dalje

“Hvaljen Isus i Marija” Radio Sljemena i Maranatha pri svetom Josipu

Josipovi hodočasnici iz svih krajeva Hrvatske

Župni listić 3. uskrsna nedjelja 14.4.2024.