Od kuda dolazi zlo i kako ga se možemo osloboditi?
Braćo i sestre, čuli smo i danas izvještaj o stvaranju Svijeta da je Bog stvorio dobar Svijet. Stvorio je savršen Svijet jer je i On sam savršen. I živjeti na zemlji u tim trenucima kad ga je Bog stvorio bilo je kao živjeti u Raju. Na žalost nije sve tako ostalo. Već tada na početku čovjek je bio Bogu neposlušan i narušio sklad Svijeta. I netko će kriviti Boga, zašto je stavio čovjeka na kušnju? Zašto je u sredinu tog rajskog vrta postavio stablo spoznaje Dobra i Zla? Zašto je dopustio zmiji da napastuje i prevari Adama i Evu? Takva pitanja samo prebacuju krivnju dalje. Adam optužuje Evu, Eva zmiju, zmija vjerojatno dragog Boga. A nije problem u tom stablu. Problem je upravo u Adamu i Evi. Nije problem u alkoholu, problem je u čovjeku koji ga neumjereno uživa. Nije problem u lijepoj ženi, problem je u požudi s kojom čovjek promatra tu ženu. Nije problem u novcu, problem je u ljudima koji ga stječu pohlepno, krađom, koji mu se klanjaju. I tako dalje. Isus je poučio svoje apostole. Ništa što ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti. Nego će se čovjek onečistiti onime što iz svoga srca vadi van. Gdje se dakle stvara zlo? U nama samima. Bog je stvorio Svijet dobrote, a čovjek je dopustio da se u njegovu srcu rodi zlo. Kod Adama i Eve dakle nije toliki problem u tome što su oni uzeli i pojeli plod sa stabla, nego je veći problem u tome što su oni oholo željeli biti Bogu jednaki, odvojiti se od Njega, što su bili Bogu neposlušni. A to je izašlo iz njihove nutrine. Ovo stablo je bilo dobro stablo. Samo ju je vezala jedna Božja odredba. Današnji svijet u velikoj je borbi sa Zlom. Mi danas slavimo blagdan Gospe Lurdske. Pobožno vjerujemo da je Djevica Marija, naša Nebeska Majka, Gospa, proživjela svoj zemaljski život bez da je počinila ijedan grijeh. I kako je to moguće kad je toliko zala bilo oko Nje? Toliko nepravde, žalosti, tjeskobe? Ako je u Edenskom vrtu sve bilo dobro, a Adam i Eva su u svijet unijeli klicu Zla, onda Mariju gledamo suprotno kao novu Evu, koja je u svijet opterećen i onečišćen sa grijehom i sa zlom, sada rađa klicu Dobra. Ona rađa Isusa, a Josip, Njezin muž, odgaja Isusa. Tako njih oboje, i Marija i Josip, uspijevaju ondje gdje su Adam i Eva pali i sagriješili. Jer, Adam i Eva su bili Bogu neposlušni, a Josip i Marija u svemu poslušni. Marija nije zgriješila, jer bez obzira na zlo oko sobe koje ju je pogađalo, nije dopustila da to zlo, naravno po Božjoj milosti, se rodi, stvara i raste u Njezinom srcu. Zlo kuca i na naša vrata, iskušava nas i napada, ali to još nije grijeh, kada mi vidimo, kada smo opterećeni pod pritiskom zala, ti glavni grijesi oholosti, bludnosti, srdžbe, pokušat će se ušuljati u našu nutrinu. Ali, sve dok ih ne prihvatimo, dok im se ne predamo, nismo još sagriješili. Malo se danas govori, a trebalo bi se govoriti o opasnosti te bliže grešne prigode. Kada nas pogodi neko zlo onda ćemo se obraniti. Ali, kada sami ulazimo u takve prigode, u takve situacije gdje smo blizu grijeha, tada nekako prešutno dozvoljavamo zlu da uđe k nama, da se tu lijepo nastani i da stvara od nas grešnike. I kakav je danas naš svijet? Dobar ili loš? Siguran sam da je ovaj svijet od početka pa sve do kraja Božji! Kroz cijelu povijest! I zato je dobar! Ali je činjenica da se Božje stvorenje a posebno dostignuća čovjeka mogu zloupotrijebiti i okrenuti na zlo. Pa kakav će biti svijet, kakvi ćemo biti mi, kakva će biti naša sudbina, ovisi o nama. Hoćemo li sami činiti dobro ili zlo? Na dan Gospe Lurdske, danas obilježavamo i Svjetski dan bolesnika. Na tom mjestu, u Lurdu, od samih početaka ukazanja, vjernici dolaze ponizno moliti za ozdravljenje. I zabilježena su doista brojna čudesna izlječenja. Tu se svakog dana, a osobito hodočašćima bolesnika, mole posebna bolesnička bogoslužja i moli za zdravlje. Mi Majku Božju u litanijama zazivamo Zdravlje bolesnih. Bolesni su također jedno zlo, jedna kušnja za nas vjernike posebno jer vjerujemo da je Bog dobar. I pitamo se, ako smo se pitali zašto je dopustio zlo da se stvori na svijetu, pitamo se i zašto je dao bolestima i patnjama. Možemo prihvatiti da nam je Bog dao slobodu, hoćeš li ili nećeš zgriješiti, pa smo nekako mi odgovorni za te grijehe. Ali za bolesti nas nije nitko pitao hoćeš li ili nećeš se razboljeti! To dođe. Bolesti nas upozoravaju da nešto nije u redu. Nema niti jedne osobe, siguran sam, koja nije bila bolesna. Manje bolesti nam pokazuju naše granice, upozoravaju nas da se čuvamo. I kao što u procesu liječenja sve činimo pažljivo polako da bismo se ozdravili, da bismo se liječili te bolesti nas upozoravaju da se uvijek trebamo čuvati. I da trebamo tako s Bogom svaki dan živjeti, polako, sabrano, brinući se za svoje duševno i tjelesno zdravlje, za svoj život. Čovjek u bolesti nauči puno toga o životu, što kao zdrav ne može vidjeti. Nauči se, tražiti pomoć, biti ponizniji, nauči se, svakako, i bolje moliti. Bolest jest po sebi nešto loše, ali vjernik može bolest koja ga je pogodila gledati kao Božju milost, jer kroz bolest nam Bog progovara da nam je potrebna pomoć i blizina bližnjih, a i samog Boga. U bolestima se ljudi obraćaju ne samo liječnicima da im propišu lijekove koje će podići, nego se u bolestima obraćamo i svetcima za zagovor. Isus Krist je ozdravljao mnoge bolesnike. Isus Krist je slao apostole da i oni ozdravljaju ljude. Danas se za pomoć u bolesti obraćamo molitvom svetcima. I da bi nekog službeno proglasila svetim, Crkva, znate, traži da se dogodi čudo po zagovoru toga svetca. A to su najčešće ozdravljenja od kakvih bolesti. Negdje u 15. stoljeću nastao je popis, pomalo zaboravljen, četrnaest svetih pomoćnika, svetaca kojima se preporuča moliti za specifične bolesti. Neki od njih su sveta Barbara protiv groma i nenadane smrti; sveti Blaž protiv bolesti grla, čireva i drugih zala; sveti Dionizije protiv glavobolje, bjesnoće, sifilisa; (sada ih malo preskačem, imam ih zapisano) sveti Juraj protiv kožnih bolesti; sveta Katarina protiv govornih mana, za pomoć dojiljama; sveti Kristofor protiv zubobolje, epilepsije, zaraznih bolesti; sveti Vid protiv duševnih bolesti, protiv ugriza pasa, zmija i otrova. Među svetcima zdravlja, ipak nisam našao svetog Josipa, ali njega u njegovim litanijama zovemo i štujemo kao pomoćnika u svakoj nevolji. Svetca koji nikad ne iznevjeri onoga koji se utječe njegovu zagovoru! Među brojnim molitvama svetom Josipu postoji i molitva za bolesnike: Milosrdni sveti Josipe, ti si nada bolesnih, ništa ti nije nemoguće. Poslušaj dobrohotno nas koji te zazivamo za članove Crkve
koji trpe. Mi te za njih molimo. Olakšaj boli onima koje ti posebno preporučujemo. Izmoli im milost predanja u volju Božju. Pokaži im svoju dobrotu dajući im strpljivost i povratak zdravlja s milošću da provode svet i Bogu ugodan život…I tako dalje ide ta molitva. Svetcima se molimo za zdravlje, ne zato što ne vjerujemo liječnicima, dužni smo tražiti pomoć medicine ako se mislimo izliječiti. Molimo za zdravlje, ali uz tu molitvu ne isključujemo zdravstvenu skrb, davanje lijekova, brigu i njegu. Molitvom mi tražimo nešto još više od samog tjelesnog zdravlja. Tražimo utjehu i nadu! I to nam treba uz fizičko zdravlje tijela. I to dobivamo kod nebeskih zagovornika. Oni nam daju da izdržimo te bolesti, da ne klonemo duhom, da hrabro idemo putem ozdravljenja, a ako je Božja bolja drugačije, da se s mirom predamo u Božje ruke vjerujući da On sve izvodi na dobro. Sveti Augustin je rekao: „Bog ne bi nikada dopustio postojanje nijednog zala kada On ne bi bio toliko moćan i dobar da čak i iz zla može tvoriti dobro.“
Smatrao je, kaže Augustin, da je bolje iz zala tvoriti dobro nego li ne dopustiti nikakvo zlo. Dakle, Bog nije spriječio zmiju u Edenskom vrtu da kuša Adama i Evu. Isus nije ozdravio sve bolesnike koji su tada živjeli. Bog nije svijet poštedio od zala bolesti i smrti, ali u svemu tome ipak je s nama i daje nam pobjedu. Pa i nečistoće o kojima govori današnje Evanđelje, ova bludništva, zlo oko, srdžbe, i to je jedna vrsta bolesti. To su bolesti duše koje ne štete samo našem tijelu nego i vječnom čovjekovu spasenju. Dobri svemogući Bog je gospodar života. A mi trebamo služiti životu i zdravlju drugih, posebno onih u našoj obitelji koji su nam povjereni. A danas dok u ovoj devetnici svetom Josipu molimo za sve naše osobne potrebe, kao što je rekao velečasni Dražen, za ono što nam je sada najvažnije, i dok molimo za ovih pet velikih nakana u kojima je sveti Josip moćni zagovornik, molimo ga i na Dan bolesnika, na blagdan Gospe Lurdske, za sve mlade i stare koje more duševne ili tjelesne boli. Neka nam i ova misa bude poziv da bolesnicima budemo blizu, da im budemo na usluzi koliko im možemo pomoći u ozdravljenju i u ublaženju njihovih boli, kao i da za njihovo i za svoje zdravlje s vjerom molimo. I još jedno, za kraj, Isus je spomenuo razna zala koja iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka. Imali li u našem srcu kakve nečistoće takve vrste? Mi danas nećemo uzeti plod sa stabla kušnje, nego ćemo uzeti Tijelo Kristovo, sa stola Gospodnjega! Pristupimo tome stolu moleći ga da nas Kruh Života preobrazi i očisti od zala u našem srcu, da budemo sličniji Mariji i Josipu, vjerniji i poslušniji Bogu, čisti od svih grijeha! Amen.
