Homilije

Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački – homilija na blagdan svetog Josipa, Zaručnika Blažene Djevice Marije

Uvod i homilija u euharistijskome slavlju svetkovine sv. Josipa, Zaručnika Blažene Djevice Marije u Nacionalnome svetištu sv. Josipa u Karlovcu  Subota, 19. ožujka 2022., u 11 satiU ovome svetištu, tijekom godine, ima puno predivnih prigoda, slavlja i susreta, ali je svetkovina Zaručnika Blažene Djevice Marije ovdje ipak dan koji se izdvaja svojom ljepotom.

Lijepo je ponovno biti s vama, u zajedništvu s prečasnim gospodinom rektorom, mons. Antunom (Senteom), s prečasnim gospodinom provincijalom, ocem Ivanom (Šarićem, OSPPE), sa svom subraćom svećenicima, sa sestrama redovnicama, bogoslovima, suradnicima Župe i Svetišta, sa svima vama, dragi častitelji svetoga Josipa, braćo i sestre.

K svetomu Josipu, a zapravo k Bogu po zagovoru svetoga Josipa, dolazimo sa svojim zahvalama i molbama, nikada prazna srca, čak ni onda kada nam se čini da su životi prazni ili da su djela suprotna plodovima Božjega Duha.

Ni danas nam srce nije prazno. Gospodin u njemu vidi razne nakane i životne okolnosti, ali vjerujem da u svima nama prepoznaje duboku molitvu za mir u Ukrajini i u Europi, strepnju i suosjećanje s patnjama napadnutoga ukrajinskoga naroda. Molimo da Gospodin obrati srce svakoga napadača, dok razmatramo kako mi možemo ublažiti boli i biti vidljivost Krista koji tješi i liječi, prihvaća i pridiže. U svjetlu tih događanja snažnije osjećamo vrijednost svih onih koji su se izložili i darovali sebe za našu slobodu u hrvatskoj domovini.

Danas u nama primjereno odjekuju nedavno ugrađeni zazivi u Litanije sv. Josipa: Moli za nas: Potporo u teškoćama, Zaštitniče: prognanih, potlačenih i siromašnih.

Na početku ovoga slavlja, s pouzdanjem ispovjedimo svoje grijehe i dopustimo Gospodinu da nas svojim milosrđem povede putem obraćenja u proslavi otajstva spasenja.

Homilija

 

Liturgijska čitanja: 2Sam, 7, 4-5a.12-14a.16; Ps 88 (89);

Rim 4, 13.16-18.22; Mt 1, 16.18-21.24a

 

1.Dragi vjernici, već ste vjerujem toliko puta čuli, a to se najčešće govori mladima i poziva ih se: Sanjajte! Usudite se sanjati; ne dopustite da vam budu oduzeti snovi! Sanjajte! Zvuči lijepo i vedro, ohrabrujuće i puno nade!

I ne bi trebalo biti čudno da o snovima govorim na svetkovinu svetoga Josipa, ovdje u njegovu svetištu, nakon što smo slušali Evanđelje o ukazanju anđela Josipu u snu, zapravo o anđelovim riječima kojima objavljuje Isusovo začeće i rođenje.

To je vrijedno dubljega razmatranja i veće pozornosti prema značenjima toga navještaja, tako važnoga za našu vjeru i cjelokupan život.

Kada čujemo poticaj da sanjamo, da budemo ljudi snova, opravdano se pitamo: Kako mogu određivati hoću li sanjati i što ću sanjati? Znamo da snovi ne dolaze po našim željama, nego upravo nekim drugim putem, neobičnim preduvjetima i mimo našega utjecaja. Snovi dolaze neočekivano; nemamo nadzor nad njima i često nas iznenade i zbune. U tome su smislu dar, premda ne uvijek lijep.

Ne znamo odakle dolaze; ne razumijemo u potpunosti njihovo značenje; nekada nas razvesele, nekada uplaše; nekada ih upamtimo, a nekada u sjećanju ostane samo njihov nejasan trag; nekada ih priželjkujemo, a nekada ih odbijamo.

Ipak, sanjati uvijek označuje širenje svijesti i stanovito nezadovoljstvo s postojećim stanjem. Zar se ne spomenemo kako su naraštaji hrvatskoga naroda prije nas sanjali slobodu; zar se ne govori o 'stoljetnome snu' koji je ostvaren golemim žrtvama u obrani domovine?

2.U današnjemu Evanđelju čuli smo dvaput riječi povezane sa snom.

Najprije u Josipovoj nakani da Mariju potajice otpusti (grč. ebouléthe; lat. voluit occulte dimittere) da ne bi bila osramoćena. Kaže se: Dok je on to snovao. Naš je prijevod stavio tu riječ, koja ovdje govori o razmišljanju (grč. enthymethéntos; lat. eo cogitante). Dakle: Dok je on o tome razmišljao. To je značenje koje se ne odnosi na jedan trenutak nego na stanovito duže vrijeme.

Zato Evanđelje odmah dodaje: (Dok je Josip o tome razmišljao…) „anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu“. Tu je san u pravome smislu riječ; onaj koji nas obuzima, neovisno o našim željama; san koji nam nešto govori i objavljuje. U Bibliji se pokazuje da je zrnce sna koje uđe u povijest dovoljno da bi promijenilo njezin tijek.

Da se u snu javlja Bog može prepoznati čovjek koji prihvaća i slijedi Božje putove. A to je definicija 'pravednika' u Bibliji: čovjek otvoren Bogu; koji ga osluškuje, djeluje po Božjoj riječi i nije zatvoren u sebičnost.

A od Josipova sna nam nisu ostale slike; Josip čuje riječi; njegov je san ispunjen riječima. To je darovano i nama. Svima nam je dana Radosna vijest, Božja riječ, koja je ušla u naše živote poput sna o novome nebu i o novoj zemlji.

3.U Evanđelju Josip sanja četiri puta. Anđeo mu govori, a on poslušan, četiri puta čini što mu je rečeno: a) da se ne boji uzeti Mariju k sebi; b) da se s Marijom i Djetetom uputi u Egipat, radi spašavanja Isusa; c) da se vrati u svoju domovinu; d) da ode u Nazaret, gdje učvršćuje svoj obiteljski dom.

U tim je snovima primjetno da mu anđeo mu svaki put donosi kratak navještaj, poput proroštva, koje djeluje prekratko i nepotpuno. Pa ipak, Josipu su te kratke naznake dovoljne da preuzme brigu za Mariju i Isusa i da krene na put. Ne traži sve pojedinosti, nego samo malo svjetla, koliko mu je dovoljno za prvi korak. To je 'nesavršen put pravednika i proroka', a ponuđen je svakomu od nas vjernika.

Sveti kardinal John Henry Newman u svojoj pjesmi „Lead, Kindly Light“, od prije skoro dvjesto godina (16. lipnja 1833.), pjeva ovako (moj prijevod):

„Vodi me Ti, blago Svjetlo,

kroz tamu oko mene prostrtu;

Ti mi budi vodiljom!

Mračna je noć, a ja sam daleko od doma;

Ti mi budi vodiljom!

Podupiri moje drhtave noge:

ne tražim da vidim daleke obzore,

tek jedan će mi korak biti dovoljan.

 

(Lead, Kindly Light, amid the encircling gloom, / Lead Thou me on; / The night is dark, and I am far from home, /Lead Thou me on. / Keep Thou my feet; I do not ask to see the distant scene; /one step enough for me.)

 

To, dakle, vrijedi i za nas: ne tražimo svu jasnoću obzora; ne skupljajmo sve sigurnosti po svojoj mjeri, nego sačuvajmo darovani trak svjetla za prvi korak. Zatim će se svjetlo obnavljati i jačati, osobito vođeno ljubavlju.

4.Ne ostajemo na snu. Svetoga Josipa san vodi u djelovanje. Premda Bog naznačuje malo, samo smjer, u te naznake ulazi Josipova sloboda, pouzdanje, njegov razum, suradnja, brižnost i zauzetost.

Na nama je, braćo i sestre, razmatrati izbore i putove, odvagnuti napore i odmore. Gospodin ne daje detaljna pravila za život pojedinaca i naroda. On otkriva i obasjava ciljeve, ražaruje srca, a zatim to povjerava našoj slobodi, našemu razumu i posebno – našoj ljubavi.

San, osim što pokreće, potiče i na čuvanje. Tako Josip uzima k sebi, prima u zagrljaj, štiti dragocjenost života, svoju Mariju i Isusa. Kao što vidimo, u središtu je obitelj. Sadašnjost i budućnost svijeta odlučuje se na pitanju o obitelji.

Tako je bilo tada, tako je i danas. Budućnost svijeta stane u zagrljaj života u poniznoj hrabrosti ljudi koji se vole. Napisano je: „Uzvišena je zadaća svakoga života čuvati živote vlastitim životom.“ (Elias Canetti)

Božje Evanđelje vidimo, kada vidimo muža i ženu koji preuzimaju skrb za život svoje djece. Božje Evanđelje odražava se u ljudima koji životno prate svoje bližnje; Božja milost započinje i daruje nove početke tamo gdje susrećemo poglede i lica ljudi koji nas vole.

Isus je učio govoriti 'tata', gledajući Josipovo lice; a od Josipa je naučio nebeskoga Oca zvati tim istim nježnim zazivom Abbà. Tako je i nas poučio da svoju zahvalu i molbe svemogućemu i neizrecivomu Bogu, koji nam je darovao svoju Riječ, svoj San o preobraženomu svijetu oslobođenom zla i grijeha, upućujemo zazivom 'Oče naš'.

5.Poznata su vremena u kojima su ljudi, pritisnuti teškim nevoljama, bježali u iluziju i u neostvarive snove. Takvo je vrijeme bilo i ono u kojemu su živjeli i pisali, na primjer, Calderon della Barca i Shakespeare. Nije slučajno da su i neki naslovi njihovih djela cijeli život stavili u san.

Tomu valja nadodati da gotovo nema razdoblja u ljudskoj povijesti u kojoj nije bilo nemira, sukoba, ratova i pošasti. Zato u umjetničkim djelima ostaju dojmljivi tragovi, slike i riječi o snu. Jedan je izražaj snažno prisutan i u sadašnjosti: svijet tzv. virtualnosti, često korišten kao bijeg od života, od ružnoga, od besmisla i praznine; bijeg u svijet zabave i namjerne rastresenosti koja gradi ravnodušnost i sumnju.

Tako Shakespeare u svojoj drami 'Oluja' daje Prosperu izgovoriti sljedeću rečenicu (obraćanje Ferdinadu i Mirandi): „(Mi ljudi) Stvoreni smo od istoga materijala kao i snovi, a naš je kratak život zatvoren u spavanje.“ („We are such stuff as dreams are made on, and our little life is rounded with a sleep.“ The Tempest, Act IV, Scene 1, 1887-1889) Pripisat će mu i izreku koja veli da smo svi sačinjeni od snova i da se naš život proteže od usnulosti prije rođenja do usnulosti nakon smrti.

No, sveti Josip nije sanjar koji bi bježao od života u neodgovorno sanjarenje. On je osoba koja povezuje snove i žuljevite ruke. Njemu je san darovani prostor onoga dijela života koji nije pod njegovim nadzorom i otvoren je za nove susrete s Bogom, da bi u onome što čini, o čemu treba odlučivati, uključio Božju prisutnost koja dolazi na neočekivan način.

6.Kao takav, Crkvi je dar među najvećim uzorima svetosti, pomoć svakomu vjerniku i vjernici, čuvar života i smisla u našemu narodu i u cijeloj Crkvi, premda nije propovijedao ni utemeljio vjerničke zajednice; premda nije činio čuda. Istinsko čudo njegova je vjernost Bogu i predanost Obitelji, štiteći ju, održavajući ju radom i odgajajući Isusa.

Ta svakidašnjost nikomu nije strana; ne treba tražiti neke izvanredne putove svetosti ni čeznuti za viđenjima.

Svima nam je ponuđena briga za bližnje, ugrađenost u vjerničku zajednicu i svjedočenje Božje prisutnosti. I do svakoga dopire Božja Riječ, jasnija od one koja je darovana Josipu, Riječ koja je postala tijelom, Riječ koja izgleda slabom i prolaznom, ali smo po njoj pridruženi besmrtnosti i razumijemo ju, osjetimo ju kao radosnu svaki put, kada se odreknemo sebičnosti.

Braćo i sestre, Josipovi snovi zapravo su ulaženje 'Božjega vremena' u našu povijest, u naše živote. Oni su put Utjelovljenja koje traži raspoloživost čovjeka da dopusti Bogu ostvarivati njegov plan.

7.U tome svjetlu smijemo reći: Sanjajte! Usudite se prepoznati Božju prisutnost; ne dopustite da vam budu oduzeti takvi snovi! Sanjajte kao 'sanjari s Bogom'.

I danas molimo da budemo sanjari poput Josipa Egipatskoga koji je dobio uzvišeno poslanje povezivanja i pomirivanja, čuvanja i spašavanja svojih bližnjih i izabranoga naroda.

Molimo da budemo sanjari poput sv. Josipa Nazaretskoga, koji je prihvatio Božji plan, koji je prihvatio i čuvao Božji San, njegova Sina i našega Spasitelja.

Braćo i sestre, na kraju ne zaboravimo (vlastiti stihovi):

Ovo je Svetište svetoga Sanjara

pravednog i mudrog Kristova čuvara,

punog Božjeg Duha i milosnog dara.

Za Mariju goreć' od ljubavi žara

pred Bogom nas štiti i sve zagovara,

a poniznom srcu šutnjom progovara.

Svatko je od nas na ovo slavlje donio neku molbu, snovitu čežnju. Svetoga Josipa molite za dar svjetla, za naznaku cilja, makar i nejasnoga. Ako pak znate što trebate učiniti, koji prvi korak trebate napraviti, a za njega nemate snage, ostavite otvoren prostor srca, spremni odustati od svojih planova. U takav prostor ulazi Bog sa svojom Riječju, u daru sna koji je veći od svega što možemo planirati. Na tu nakanu molite, za malo svjetla i za prvi korak…

Blagoslovljena vam bila svetkovina i ovo slavlje, ostvarenje sna u kojemu Bog govori, u kojemu živimo zajedništvo s Bogom!

Amen.

Čitaj dalje

Zagrebački liječnici pjevači pri svetom Josipu

Župni listić 7. uskrsna nedjelja 12.5.2024.

Vatrogasci pri svetom Josipu