Homilije

Svetkovina Rođenja Gospodinova, 25.12.2019. – homilija mons. Ivana Šaška

Uvod i homilija mons. Ivana Šaška, pomoćnog biskupa zagrebačkog, na danjoj misi svetkovine Rođenja Gospodinova - Božića u srijedu 25. prosinca 2019. godine.

 

Uvod i homilija mons. Ivana Šaška, pomoćnog biskupa zagrebačkog, na svetoj misi svetkovine Rođenja Gospodinova – Božića u srijedu 25. prosinca 2019. godine:

Braćo i sestre, sretan vam Božić, utjelovljenje Božjega Sina, čiji glas Radosne vijesti slušamo u ovome slavlju. Stoga vas sve pozdravljam u Kristovoj prisutnosti: Mir vama!

Kao kršćanska obitelj okupili smo se na slavlje Rođenja Gospodinova, njegove ljubavi, u zajedništvu koje nas povezuje s milijunima kršćana diljem svijeta. Božićne čestitke i pozdrave našega zagrebačkog nadbiskupa, kardinala Josipa donosim tebi, prečasni gospodine Rektore Antune, tebi velečasni gospodine Vlado, vama sestre redovnice, svima vama, dragi župni suradnici i cijeloj vašoj vjerničkoj zajednici koja nosi život ovoga Svetišta.

Nakon noćašnjega slavlja, u kojemu smo slušali o svečanomu carskom proglasu i o poniznome Isusovu rođenju u Betlehemu, ulazimo u ljepotu otajstva u kojemu susrećemo Boga koji je postao djetetom, malenim poput nas, siromašnim poput nas. Snagom svoje ljubavi uspostavlja novi svijet. On je novi Adam koji u poslušnosti nebeskomu Ocu započinje novu povijest.

Svaka je euharistija novi početak u kojemu Bogu predajemo svoje grijehe radi kojih je došao na svijet. Dok u Riječi slušamo i u svetim darovima primamo vidljivu prisutnost Očeve ljubavi, s pouzdanjem se pokajmo za grijehe kojima smo povrijedili druge i ranili svoje kršćansko dostojanstvo.

 

Homilija (Liturgijska čitanja: Iz 52, 7-10;Ps 98, 1-6; Heb 1, 1-6; Iv 1, 1-5.9-14)

1.Ovih sam dana u predbožićnome ozračju pročitao kratak tekst koji donosi sličicu iz suvremenoga gradskog života. U središtu grada tijekom radnih dana u tjednu u stanu tankih zidova stanovao je poslovni čovjek koji je lako mogao čuti razgovore u susjednim stanovima.

Jedne ga je noće probudio glas žene koja je bila trudna, ali on je čuo samo jauk i zapomaganje, ne znajući da bi trebala roditi. Uz to je čuo muški glas koji je nekoga zvao telefonom, ne znajući da zove bolnicu. Zapomaganje je bilo sve glasnije, a čovjek je mislio da je žena ranjena, možda u svađi i tuči s mužem. U jednome trenutku čuje kako muškarac kaže: Sada zovem policiju. U strahu da ne bude uvučen u taj događaj, čovjek se brzo odjene i potiho izađe iz zgrade i udalji se. Razmišljao je: Ako dođe policija i počne ispitivati susjede, ja ću reći jednostavno da nisam bio prisutan.

Policija je uistinu stigla, a s njome je bila i primalja, tako da je dijete rođeno u stanu. Susjedi su sumnjičavo otvorili vrata policiji koja je tražila samo toplu vodu, ručnike i neki pokrivač.

Nakon što je sve završilo, čovjek se vrati i vidi policiju koja odlazi. On se požurio reći da nije bio kod kuće. Policijski zapovjednik mu pripovijeda o rođenju djeteta, a on odgovara: „Ali, ja nisam bio prisutan.“ Otajstvo blizine i daljine.

2.Braćo i sestre, Božić je puno toga. Premda bismo željeli da u prvome planu ne bude nešto površno i nebitno, ipak današnja svetkovina uz sebe veže i najdublja iskustva susreta s Bogom, pomirenja, ispovijed, važne životne odluke, ali i neke pojavnosti u kojima je kršćansko otajstvo teško prepoznatljivo.

Božić su i osjećaji trenutka, miris borovine, okus nekoga kolača, upaljene svijeće; poneki trag iz djetinjstva, pjesme i ukrasi, čestitanje rodbini, susreti u crkvi s posebnim ozračjem.

Božić su i jaslice sa svojim krajolikom i likovima, s novim tehničkim mogućnostima koje mogu prikazati razne djelatnosti i ljudske prisutnosti. Tako na njima svoje mjesto mogu naći i ribari i drvodjelje, pralje, pastiri s ovcama, putnici i ljudi koji se odmaraju; u jaslicama se može naći i drveće i stijenje, svratište, mlin, zdenci i fontane, potočići, razne životinje i bilje… Dragi su nam maštoviti detalji u koje je netko ugradio trudi i ljubav, obogaćujući svake godine nekim novim dodatkom. Prava mala remek-djela.

Božić se može susresti na raznim proizvodima, kako bi se prigodno prodali, premda će se u drugim slučajevima, ako se slučajno spomene Bog, neki rado pozivati na to da smo sekularna država. To je Božić koji nam je bliz, koji budi osjećaje, koji pokreće gospodarstvo, povećava potrošnju, stvara metež u prometu, izaziva komunikaciju na društvenim mrežama. To je Božić koji je postao sam po sebi razumljiv. Dijele ga i kršćani i nekršćani, u zanimljivome spektru doživljaja.

3.No, u jaslicama, osobito u onima koje proširuju prikaz društvenoga konteksta, negdje u kutu, postoji spilja, staja ili kućica, a u središtu je Dijete. Gotovo ga treba tražiti između puno stvari i slika, između ljudi i anđela, do te mjere da se čini da je to Dijete s Josipom i Marijom postalo suvišno.

Čuli smo evanđelista Ivana koji piše u svome Proslovu: K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. (Iv 1, 11) U takvim se prikazima, ali ponajprije u pristupu suvremenoga čovjeka, nalazi ideja dalekoga Boga koji ne mari za čovjekove brige. Običava se reći: koliko smo samo puta tražili Božju svemoć, ne nalazeći ju tamo gdje smo ju tražili.

Iz toga se rađa stav o 'dalekomu Bogu'. Kao da je takav prihvatljiviji: Bog koji nije zahtjevan, s kojim ne trebam živjeti svakoga dana. Bog koji je blizu, ponekad preblizu, traži od nas odgovore i zauzetost. Čin se jednostavnijim, ako je Bog negdje u prošlosti, ili u nejasnoj budućnosti – samo da je podalje.

4.Braćo i sestre, cijelo se Božićno otajstvo može promatrati u kategorijama daljine i blizine, jer je u središtu evanđelja Božja blizina. Sjetimo se riječi: „Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo nebesko.“ (Mk 1, 15) Božja riječ s jeden strane kaže da je Gospodin, Bog naš, blizu (usp. Pnz 4, 7), a s druge strane Isus upozorava: Častiš me usnama, ali ti je srce daleko od mene (usp. Mk 7, 6).

Prije nekoliko dana Papa je istaknuo ono što i sami kao kršćani snažno osjećamo, da vjera u Europi i u velikome dijelu zapadnoga svijeta nije više očita pretpostavka ni u javnosti ni u redovitosti života. Štoviše, često je osporavana, ismijana i odbačena (usp. Papa Franjo, Rimskoj kuriji, 21. prosinca 2019.)

Bilo kako bilo, primijetimo da postoji snažna ideologija u našemu vremenu koja ima izraženu crtu baš u tome da se bude daleko od onoga što uznemiruje; daleko od poteškoća i trpljenja drugih, ako to narušava našu sreću. Postoji filozofija odmaka i odvojenosti koja ima ugrađenu snažno obilježje sebičnosti.

Božić objavljuje istinu blizine! Bog nije ostao daleko, nevidljiv i nedostupan; postao je čovjekom, djetetom, i pošao putem ljudskih nadanja, radosti, očekivanja i tjeskobe. Time nam je Bog objavio istinu da je radost u blizini. Sreća je u tome da postanemo blizi, bliži, da postanemo bližnji drugim ljudima. Iz te se blizine Božić rađa u nama.

5.Gledamo li Blaženu Djevicu Mariju i svetoga Josipa, vidjet ćemo tu istu povijest blizine u kojoj gledamo svoje živote u svjetlu otajstva koje danas slavimo. U njima nam je darovana kršćanska mudrost. Premda je svaka svetost svetost blizine, Marija i Josip su 'sveci utjelovljene blizine', blizine utjelovljene Božje prisutnosti.

Ovdje u njegovu svetištu, sveti nas Josip iznova nadahnjuje. Različiti su načini na koje jedni drugima jesmo i možemo biti blizu. Teško je reći koja je blizina snažnija: ona kada nekomu darujemo svoje ruke, kada smo uz nekoga srcem ili pak kada s drugim dijelimo trpljenje u šutnji. Josip ne prorokuje, ne govori, nego vrši Božju volju u duhu blaženstva o siromasima duhom.

Blizina i daljina u trajnoj su napetosti. Kao Zaručnik, bliz je Mariji svojom ljubavlju, ali postoji kušnja udaljavanja, kušnja koja mu govori da se od nje udalji i da ju napusti. Ipak, njegova ljubav vidi dalje od kušnje, i pronalazi način da ostane blizu. Ne razumije, ali dopušta se voditi novim putem koji mu je Gospodin otvorio. Anđeo mu govori riječima blizine: Ne boj se uzeti Mariju.

6.Braćo i sestre, znam da ćete se i sami lako sjetiti nekoga trenutka u svome životu u kojemu ste bili ili jeste u kušnji udaljiti se, biti daleko. Josipov stav nam pomaže da se u svojim kušnjama ne udaljimo od Boga niti od bližnjih. Današnje slavlje je slavlje blizine.

Znamo da ne postoji veća blizina od ove koju nam je darovao Isus svojim rođenjem koje vodi prema smrti i uskrsnuću. Kada želimo izraziti nekomu blizinu, dati mu do znanja da ga želimo razumjeti, poistovjetiti se s njegovim brigama, običavamo reći da želimo 'ući u njegovu kožu', osjetiti ono što doživljava.

Znamo da to ne možemo, ali Bog je baš to učinio za nas. Svaka naša radost i muka i njegova je radost i muka. Zato sveti Augustin može reći da nam je Bog bliži od nas samih. Mi se od sebe možemo udaljiti, ali ne i Bog.

To je i nama poziv s današnjega slavlja: biti blizu, biti bližnji. Ako postoji nešto što vas je međusobno udaljilo u obitelji, među prijateljima, među supružnicima; između djece i roditelja, današnja blizina Boga čovjeku neka vam pomogne u traženju blizine. Molite zagovor svetoga Josipa, sveca Blizine, da imate snage za korak blizine, za riječi i poglede koji približavaju, za zagrljaj u kojemu je dovoljna šutnja blizine.

Danas slavimo Rođenje Djeteta u kojemu smo blizu sebi, drugim ljudima, Bogu i vječnosti. Rodio se Božji Sin i svima možemo reći: I mi smo bili prisutni, jer je on prisutan u nama.

Amen.

 

 
 
 

Čitaj dalje

Treći Nacionalni susret osoba otvorenih za katolički brak: Dan ispunjen zajedništvom u Nacionalnom svetištu sv. Josipa

Najljepše je biti s Isusom

Mjesečni dekanatski susret svećenika Karlovačkog dekanata