Homilije

Jedanaesta srijeda Velike pobožnosti svetom Josipu, 27.3.2019. – homilija preč. Stjepana Rožankovića

Homilija preč. Stjepana Rožankovića, dekana Jastrebarskog dekanata i župnika župe Svetog Nikole biskupa, Jastrebarsko na jedanaestu srijedu Velike pobožnosti svetom Josipu, 27. ožujka 2019. godine.

 

Homilija preč. Stjepana Rožankovića, dekana Jastrebarskog dekanata i župnika župe Svetog Nikole biskupa, Jastrebarsko na jedanaestu srijedu Velike pobožnosti svetom Josipu, 27. ožujka 2019. godine:

 

Draga braćo i sestre,

U Korizmi svaki tjedan sebi iznova dozivamo u svijest našu temeljnu činjenicu da smo kao vjernici na putu s Kristom. Svaki tjedan trebalo bi da smo za jedan stupanj svjesniji opredjeljenja za Krista. Naša bi odluka morala biti, da tako kažemo, utemeljena na Evanđelju. U tom smislu razmišljamo o svom životnom tijeku. U svijetlu Kristove Riječi, u svjetlu svega što je Krist činio za nas i u snasi Njegova duha i u Njegovu rasvjetljenju nastojimo raspoznati svoj život, razmotriti sve, cijelu našu svakidašnjicu, sve ono u čemu se zbiva naše življenje i djelovanje da bi smo postali autentični izvršitelji Kristove Riječi, Njegovi nasljedovatelji. Kršćanin gleda svoj život i vrednuje ga po tome koliko je vjerniji onome što Krist od svakoga od nas traži. Kao osobe nastojimo svoj način života što vjernije suobličiti Kristu tako da se u Crkvi, kao zajedništvu u Kristu, što vjernije obistinjuje u sadašnjem vremenu život djece Božje, onako kako se život Sina Božjega obistinio u životu Isusa iz Nazareta, kao čovjeka s nama. Isus je Sin Božji, a bio je čovjek kao i mi u tijelu u određenom vremenu. Kao čovjek je savršeno zasvjedočio veličinu, ljubav i dobrotu samoga Boga jer je bio Sin Božji. U svemu jednak Ocu, a i nama ljudima po ljudskosti. S nama se poistovjetio po ljudskom tijelu, ljudskoj naravi kao savršena slika Božja. I mi smo primivši od Njegove punine sinovstva Božjeg u duhu posinstva postali s Njime sinovi i kćeri, postali smo djeca Božja. Zato smo i sami dužni svojim životom zasvjedočiti što savršeniju sliku Sina Božjega. Dobrota, čovjekoljublje, sve one vrijednosti koje su tako sjajno bile ostvarene u Isusu Kristu, moraju se i u nama očitovati i po nama zasjati u ovome svijetu. U ovom tjednu, kako smo mogli zapaziti iz svetih čitanja Riječi Božje, valja nam razmišljati o dosljednosti prema Zakonu Božjem, kako nam je predočio Gospodin Isus kao naš Učitelj. U vremenu prije Krista, starozavjetni ljudi imali su zakon što ga je Bog dao Izraelcima po Mojsiju. I od njih se tražilo da vrše taj zakon dosljedno. O dosljednosti su oni na različite načine razmišljali. Neki su dosljednost shvaćali kao izvršavanje svih zakona pa su inzistirali samo na vanjskom izvršavanju zakona, a nisu mnogo marili za ono unutarnje, što je u njihovim mislima i u srcu, da budu dosljedni u cjelokupnosti života. Tako su živjeli, danas bi smo rekli u dvojnom moralu. Jedan je moral bio tek obredni, u izvanjskim znakovima što se odnosilo na njihove izvanjske religiozne običaje i kult, bio je dakle, višeobredni. A drugi moral bio je onaj koji je ravnao njihovim životima, nutarnjim odnosima prema Bogu i istinski dobrim djelima prema bližnjima. Taj drugi bio je u velikoj mjeri raznolik. Tu su bili slabi, tu su malo pažljiviji, sve je previše ostajalo samo na obrednome. A Isus, naviješta novi Zakon, ali ne ukida ono što je istinito Božje u starom. Taj novi Zakon što ga Isus naviješta nije toliko u riječima i obredima, ili riječi i obredi nisu toliko važni. Taj novi Zakon je izražen u samom Isusu Kristu, u samom Njegovom životu. On je poslan od Oca da ljudima kao braći pokaže put života. On nije bio samo Učitelj koji bi druge učio, a sam nešto drugo činio. On je bio Učitelj koji je cijelim svojim životom učio.  I zato je On svima nama postao primjer i norma. Primjer da gledajući Njega znamo kako treba živjeti i norma da znamo što trebamo činiti. Na neki način, ne treba više jako mnogo razmišljati kako bi smo shvatili što nam je činiti. Dovoljno je da s Kristom se povežemo, da se na Krista ugledamo. U Kristu ćemo onda spoznati što nam je činiti. I dosljednost koja se tražila prema zakonu kakvog su ga naučavali zakonoznanci, ta dosljednost imala je sada svoj primjer i normu u Isusu Kristu. Ona nije samo formalna izvanjska, nego se odnosi na cijelo biće. Isusovi učenici moraju biti dosljedni nasljedovatelji Božji, kao djeca ljubljena, kao izabranici Božji i sveti. Moraju nastojati dobro shvatiti svoga Učitelja i nasljedovati ga. Isus je dobro znao ljudsku slabost, to je nova velika razlika između onoga u Starom Zavjetu i onoga u Novom Zavjetu, Isus daje svojima milost Duha Svetoga, onoga istog Duha koji je Njega, Isusa iz Nazareta, ispunio i koji je Njega kao čovjeka snažio i jačao za djelo Božje. Toga Duha Isus nama daje da nas jača iznutra, da nas osposobi za djelo Božje, za ono isto djelo što ga je i sam činio. I, djelo Božje se nastavlja. Isus ga je započeo, a mi ga nastavljamo u snazi istog duha. Duh Sveti nam daje razumjeti što nam je činiti u kojem trenutku. Od nas se traži da budemo pozorni na djelovanje Duha Svetoga u nama, na Njegove poticaje i na Njegova nadahnuća. Budimo dakle slušatelji Duha Svetoga koji nas upozorava na sve ono što je Isus govorio, što je Isus činio, u čemu nam je dao primjer. Duh Sveti nas jača na putu života, da što spoznamo kao Isusovo, možemo i sami izvršavati. Od nas se traži, dakle, dosljednost. Dosljednost je u ljudskom životu vrlina za koju se moramo i boriti. I tijekom ove Korizme na toj crti razmišljamo o krjepostima, a nasuprot krjepostima ili naše slabosti i zato moramo iskrena srca razmišljati i o manama i o slabostima i onda ih što potpunije od sebe otkloniti, a pojačati vrline, krjeposti. Dosljednost u tome razmišljanju traži odnos i stanovitu energičnost da budemo dovoljno odlučni u suzbijanju svih tih mana, onih naših loših navika, onog duhovnog taloga što ga tijekom života nakupimo, da to evo uklonimo, očistimo i postanemo dostojni, sposobni na putu s Kristom za djelo što ga moramo izvršiti. I Duh Sveti je zato i naš branitelj da nas ovdje na svijetu od grijeha očuva i On nas evo potiče na obraćenje da se grijeha odreknemo, da ga odbacimo i da onda postanemo novi ljudi. Zato valja isticati da je Korizma vrijeme obraćenja i to vrijeme kada se u našem srcu sve treba obnoviti, kad se pred nama otvaraju nove perspektive i novi zakon. I zato načinio u svijetlu Kristovu nove odluke ove Korizme za svoj život, da krenemo jednom novom snagom u budućnost koju nam je Gospodin pripravio i pripravlja,

 Amen.

 

Čitaj dalje

Donjostubički hodočasnici svetom Josipu

Josipove pahuljice na Zlatnoj liri

Posveta svetom Josipu slavonskih muškaraca i zagorskog dječjeg zbora