Homilija vlč. Dragutina Gerecija, župnika župe Pohoda Blažene Djevicec Marije, Vinagora i Kraljice Mira, Marinci na devetnaestu srijedu Velike pobožnosti svetom Josipu, 23. svibnja 2018. godine
Braćo i sestre,
Čitanja današnjega dana, kako smo mogli primijetiti,jako su kratka. Pouka Isusa iz današnjeg Evanđelja jeste "Tko nije protiv nas, za nas je!" I zapravo o tome ne trebamo puno govoriti, to ne trebamo puno tumačiti. Zapravo smo i ovih zadnjih mjeseci mogli to itekako dobro vidjeti u našemu i vjerskom i društvenom životu. Zato bi danas malo razmišljali o Poslanici svetoga Jakova apostola, prvoga koji je za Gospodina dao svoj život, kako poučava svoje slušatelje, zapravo govori svima nama i svi dobro znamo iz vjeronauka kako nas uče, da je Sveto Pismo pisano za sva vremena i u svakom vremenu možemo naći odgovore na pitanja koja nam život pred nas stavlja. To danas apostol Jakov govori:"Danas ili sutra otići ćemo u taj i taj grad provesti ondje godine, trgovati i zaraditi." Kao da je gledao naše današnje poslodavce, velike koncerne, velike firme, kojima je najvažnije steći materijalno bogatstvo. "A ne znate što će biti sutra", zaključak je njegova pitanja. I svima nama govori umjesto da govori tek "Htjedne li Gospodin živjet ćemo i učiniti ovo ili ono." Kamo sreće da mi svaki puta kod našeg planiranja možemo reći, htjedne li Gospodin, napravit ćemo ovo ili ono, pokušat ćemo ostvariti svoj plan uz Božju pomoć. I nekako, zaključak svetoga Jakova, je "da što je vaš život, dašak ste što se načas pojavi a zatim i nestane". Je li doista naš život ovdje na zemlji samo dašak koji se pojavio i ubrzo će nestati. Ako gledamo Božjim očima, možemo se stime i složiti jer znamo jedan je dan u očima Božjim kao tisuću, a tisuću kao jedan dan. Ali i taj dašak koji imamo na ovoj zemlji mi kao ljudi želimo ga isplanirati, možda želimo ponekad sve imati i pod svojom kontrolom. Tu se možemo ugledati u svetoga Josipa. I sveti Josip imao je, zasigurno, svoje planove, ali je odgovorio na Božji plan. Božji planovi neprestano su brkali njegove planove. "Josipe, sine Davidov ne boj se uzeti k sebi Mariju ženu svoju, što je u Njoj začeto doista je od Duha Svetoga". I tu se već nekako poremetio Josipov plan o njegovoj budućnosti zajedno s Marijom, s njegovom zaručnicom. "Ustani, reče, uzmi Dijete i Majku Njegovu i bježi u Egipat" Nekako se je pomirio s prvim događajem da Marija je začela i nosi Spasitelja svega svijeta. I nakon agonije koju su preživjeli dok su putovali u Betlehem, dok se Isus rodio na betlehemskim poljanama, u staji, u špilji, već je morao svoj plan prilagoditi Božjemu planu i uzeti Dijete i Njegovu Majku i pobjeći u Egipat kako bi ga sačuvao na životu. "Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?", odgovorio je Isus roditeljima kada je ostao u hramu. I svaki put, Josip ostavlja svoje dobre namjere, svoje bolje znanje, te se uklapa u Božje planove i tamo gdje ih ne razumije, gdje ih ljudskom spoznajom ne može shvatiti i prihvatiti, ipak dopušta da ga Bog vodi. I upravo takva jedna vjera, povjerenje u Boga, stavlja ga u blizinu Abrahama, kojega s pravom nazivamo praocem naše vjere, jer se pouzdao u Božje obećanje. Bog će ga odvesti u daleku zemlju, Sara će mu u poodmakloj dobiti roditi dijete, njegovo će potomstvo biti brojno kao zvijezde na nebu premda Bog od njega zahtijeva Izakovo žrtvovanje. Sveti Josip je za nas vjernike, kršćane, katolike, poput Abrahama za cijeli ljudski rod. Kao Isusovog zakonskoga oca, Bog ga je opremio očinskom punomoći za cijelu Crkvu. Kao što je Josip s posebnom ljubavlju brinuo se za Svetu Obitelj, tako se smijemo i mi od njega nadati posebnoj ljubavi i brzi za mističnoga Krista, za veliku obitelj djece Božje u kojima je i danas Isus živ. Zato mu se s pravom Crkva obraća u teškoćama vremena, s pravom mu se obraćaju vjernici u svojim molbama puni pouzdanja, kao moćnom i snažnom zagovorniku kod Boga. Povijest pokazuje, sve do našega dana, da su pojedinci poput Josipa veliki, a nepoznati ljudima, veliki pred Bogom, a nepoznati svijetu. Sveti Josip nam je primjer i pokazatelj da smo pravi ljudi tek onda ako smo Božji i da je odlučna cijena našega života na zemlji ona koju nam daje Bog. Ništa nam ne koristi ako nas ljudi hvale, ako nam plješću, ako nas uzdižu u visine, a Bog ne svraća svoj pogled na nas, niti nasOn uzvisuje. Svetog Josipa nitko od ljudi onoga vremena za života nije posebno hvalio, možda zbog njegovih dobrih djela, možda da je bio dobar i pošten tesar u Nazaretu. Ali on je bio odvažan i vjeran zaštitnik Svete Obitelji zato je i dobio mjesto koje mu pripada. On je uzor obiteljskog trudbeničkog života, on je uzor marljivosti, radinosti, skromnosti, poštenog života i rada, upravo onakav kakav bi morao biti i svatko od nas, svatko od onih koji se njemu utječu molitvom za zagovor. Sveti Josip ističe odlike poniznog, poštenog, pobožnog i tihog čovjeka, koji se u potpunosti predaje Božjemu planu kod ulaska Isusa Krista, Boga i čovjeka, u našu ljudsku povijest. Sveti Josip je potomak Davidov, koji pred ljudskim zakonom Isusa povezuje s onim rodom iz kojega je izraelski narod očekivao obećanog Mesiju i Spasitelja. Po skromnom tesaru, običnom čovjeku iz malog Nazareta, ostvaruje se proročanstvo koje je bilo dano Davidu. "Tvoja će kuća i tvoje kraljevstvo trajati do vijeka", što se doista ostvarilo u osobi Isusa Krista. Braćo i sestre, svetci žele biti za nas primjeri Božjega odabranja,uzori poslušne vjere i zagovornici kod Boga. Sveti Josip je sve to u jednoj posebnoj mjeri, stoga ga još jače želimo moliti i častiti, ovdje, u njegovu svetištu. Sveti Josip pomogao je mnogim pojedinim osobama, čije pomoći su mnogi itekako svjedoci. Zagovorom svetog Josipa mnogi su riješili svoje osobne probleme i probleme svojih bližnjih. Mnoge obitelji ostale su njegovom pomoću na okupu i u pravom zajedništvu. Tamo gdje je vladalo nesnošljivost, nemir, nezadovoljstvo i beznadno stanje, zagovorom svetoga Josipa zavladao je mir, rješenje mnogih nejasnih i teško shvatljivih naših ljudskih situacija. Sveti Josip svakome od nas neka bude uzor i primjer strpljivosti i poniznosti, brige i zauzetosti za dobro, molitve i poslušnosti Bogu i iskrene i nepokolebljive vjere! Na kraju svete mise obići ćemo i oko kipa svetoga Josipa, puni vjere, nade i pouzdanja u njegov zagovor. Doista, možemo čitati tolike spomenice o čudesima koja se događaju, osobito u marijanskim svetištima i njima se diviti, ali ako mi iskrena srca svoje molitve ne predajemo Blaženoj Djevici Mariji, svetom Josipu i svecima zagovornicima, da ih donesu pred Božje lice, pred Boga koji vlada na nebesima, onda vjerojatno od toga neće biti ništa. Čuda se ne događaju da bi netko povjerovao u Boga, čuda se događaju jer Bog u svojoj velikoj ljubavi želi pomoći nama ljudima i iznad naših ljudskih shvaćanja i toliko više koliko mi ljudi ne možemo ni pojmiti da nas Bog ljubi. Zato molimo i svetoga Josipa, koji je sada u zajedništvu u nebesima s Isusom Kristom, koga je brižno njegovaoi odgajao,koji je u zajedništvu s Marijom, Isusovom i našom Majkom koju smo dobili pod križem, neka nam bude na pomoć u svakoj našoj životnoj neprilici! Molimo da bude našim zaštitnikomi da se svi jednoga dana nađemo u potpunom zajedništvu u nebesima, okruženi anđelima, gledajući Boga lice u Lice, zajedno sa Svetom Obitelji,Marijom i Josipom, koji nas u našemu životu prate svojim moćnim zagovorima, koji žele da i mi postignemo ono što su već postigli toliki prije nas, osobito svetci, a toliki neznatni, koji su poput svetog Josipa bili, marljivi, ponizni, pošteni, prihvaćajući Božju volju u svome životu i svojim životom svijetleći evanđeoski život drugima pokazali Isusa Krista u svakome vremenu naše ljudske povijesti,
Amen
