Obično kada tako promišljam pitati sebe i druge, pa evo sad smo na svetoj misi. Jesmo li, uistinu, na svetoj misi takvi da ćemo nakon nje izaći drugačiji, da ćemo nakon nje otići tamo gdje nas već netko čeka i stvarno, da zbog toga što smo i mi sjeli za stol sa Isusom, svi, da li ćemo to što smo ovdje dobili od Njega, ono što nam je On večeras ovdje izrekao, što nam je dao samog sebe evo: "Ovo je Tijelo moje za život svijeta, evo uzmi i jedi!" Da li ćemo to odživjeti? Hoćemo li? Ili ćemo se možda praviti: "Da nisam ja Gospodine?" Možda poput dvanaestorice, dobro osim Ivana, hoćemo mu li okrenuti leđa? Juda je evo već pokazao, već polako, evo, ulazimo u kulminaciju tog Velikog tjedna, u najveći zaplet povijesti čovječanstva, evo i nas katolika, ali volim se osobno pitati, gdje smo mi sa svime? Kratko na prvo čitanje ćemo se vratiti. Ta treća pjesma o sluzi Jahvinom, u Knjizi proroka Izaije, tako dobro govori o tome što će se dogoditi za nekakvih sedamsto i nešto godina. Dogodit će se da taj Božji Sin dolazi tu i da će trpjeti. Taj Božji Sin ima cilj i taj cilj nije Njegov, nego je to volja Očeva koju je taj Sin Božji došao ovdje izvršiti i sve će podložiti samo kako bi ispunio volju očevu. Sve! Svoj život, sebe, sve daje! I točno kako su proroci nadahnuti Duhom Svetim govorili kroz Stari Zavjet to se dogodilo Isusu. I mene je toliko fasciniralo ono u nedjelju, onaj satnik koji je stajao tamo na Golgoti i koji je gledao i kada je vidio da je onaj na križu Isus, da ne osuđuje, da ne krivi, da ne psuje, da prašta. Njegov zaključak je bio na kraju Evanđelja, na kraju muke "Uistinu, ovaj bijaše Sin Božji!" Njegovo svjedočanstvo, poganina! "Ovaj uistinu bijaše Sin Božji!" Taj Sin Božji večeras nas je vjerujem ovdje pozvao! Taj Sin Božji ima jezik vješt, uho koje je neprestano otvoreno za glas odozgor koji dolazi, kako ćemo? Je li to tvoje i moje uho otvoreno od krštenja, da bi što prije čuli, citiram: "Efata, otvori se", što prije čuli, a onda što prije navješćivali tu Riječ koju čujemo! Jesmo li tu slični Isusu? Jesmo li tu aktivni od svog krštenja? Jesmo li tu aktivni u tome od svoje krizme? Jesmo li onu nedjelju, uz ono zrno pšenice, kada je Isus jasno rekao, ako pavši na zemlju ne umre, ostaje samo, ako životariš svoj život, ako je u tvom životu samo sebičnost, ako su u životu tvom samo ciljevi, ej čovječe umrijet ćeš, ostat ćeš sam! Ali ako svoj život podariš za druge, poput Isusa na križu, ako se razdaš, ako umreš od truda, od ljubavi, od služenja, plod tvog života će biti stostruk! Jedno zrno kada umre, nastaje stostruki rod! Da li naše obitelji kada donose dijete na krštenje, da li istinu su spremni istog trena, ne razmišljati hoće li to dijete biti pravnik, doktor, bilo što, prodavač, pekar, ili, Bože Ti čini s njime ono što ti želiš!? Bože, mi smo spremni, ovo je Tvoj dar! Mnogi tog dara nemaju. Sjetimo se tamo one nedjelje, prve Korizme, pa Abraham itd., koji nije imao dijete, on je znao da ga ne može nikako imati, ali ga je dobio i shvatio je da je to dar, s tim darom treba iz velike zahvalnosti znati odživjeti, aktivirati se na temelju svojih primljenih sakramenata, jer Bog nam nije dao duha bojažljivosti, nego snage, ljubavi i razuma. Sakramenti u nama bi trebali isprovocirati tu zauzetost pa da poput Isusa bez problema što znamo da će nas mnogi ismijati, da će nas mnogi osuditi, da će nas mnogi izdati i okrenuti nam leđa i prodati nas, hoćemo li ostati uz Evanđelje? Evo zadnjih dana, bez ulaženja ikakvog u politiku, mogli smo, svaki na svoj način, zastati kraj Božje Riječi. Jasno je u Knjizi Postanka kako nas je Bog stvorio. Kada god u svom životu mogu izabrati Božje, ili po svojoj pameti, ako izaberem svoju pamet, pogriješit ću! Ako u životu učinimo, to je malo teže, po Božjemu, ne možeš činiti grijeh! Ne možemo! Jedan čovjek koji je promišljao ovih dana na te sve teme kaže, vidiš kakvi smo mi. Evo vjerujem toliko bogatstvo u našoj Slavoniji, u vezi KUD-ova i svega, kažu, ali mnogi Hrvati su rekli, tamo, u tom istočnom dijelu, "neka, dovoljno je jedno dite nećemo dilit", tako je rekao taj čovjek. Prije par dana piše da 4000 djece fali u nogometnim klubovima po selima Slavonije, nema ih, u Njemačkoj su! A zemlja je ostala prazna, šikara u njoj i tako dalje. Mi možemo se u životu ne slagati sa Božjom Riječi, mi možemo je odgurnuti od sebe. Pitanje je, koji će biti rezultat? "Oče, ako može neka me mimoiđe ovaj kalež!" Isus je također došao do tog pitanja kada je shvatio kakvu će bol podnijeti, ali: "Oče, ne moja, nego Tvoja volja!" I, On spremno ide u smrt. To je put kako se ide. To je put kako se daje sebe. To je put kako se padne na zemlju, kako se umire za život svijeta! To je put do Uskrsa! To je put do uskrsnuća! To je put do života! To je put do vječnosti! To je put do kraljevstva Božjega! Apostoli su okrenuli leđa, razbježali su se. Ivan je tu negdje ostao. Što je trebalo apostolima nakon uskrsnuća? Evo kad ćete slušati mene, ja volim zamišljati slikovito. Kada je Marija Magdalena dotrčala sa groba u Dvoranu Posljednje večere i kada su je vidjeli apostoli, kada je rekla da nije u grobu, da je živ i kada su Petar i Ivan krenuli trčati, što je bilo u srcu Petra? Što je bio u njegovu porivu da ide do tog groba? Da li možda ona želja, idem mu se ispričati, jer ono, "triput ćeš me zatajiti prije nego li se pijetao oglasi!" O, ne Gospodine, ako treba za Tebe ja ću u smrt! Kleo se svim živima, ali bio je samo čovjek. Do kojeg trenutka? Na Tiberijanskom jezeru bio je oprostio, sve u redu, ali do trenutka dok nije primio silu i snagu Duha Svetoga. I dok Petar jednostavno nije izašao, maknuli su zasun sa vrata, izašli su van na trgove i počeli propovijedati o Gospodinu. Ubite nas, ali mi to želimo reći, ali ja to želim reći vama, naš Bog je Bog živih, a ne mrtvih! On je živ! On se dao na Oltaru! "Ovo činite meni na spomen! Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta!" Petar je izašao vani, sa silom i snagom Duha Svetoga. Ljudi, katolici, vjernici, Josipovi štovatelji, taj Duh Sveti je u tebi po krštenju, taj isti Duh Sveti, ta sila Duha Svetoga u tebi je od tvoje Krizme, od tvoje Potvrde! Što smo učinili s tim darom? Ostaje zapakiran? E pa onda si ga krivo uzela! Jesmo li ga upotrijebili, da li ga konzumiramo i trošimo? Koliki KUD-ovi, evo radim reklamu svom župljaninu Draženu, kada su me oduševili iz "Lada" kao i oni tamo Faroski kantaduri, koliko ljepote i koliko želje i koliko poriva da proslijedimo dalje ono što stoji u Božjoj Riječi! Pa to tako savršeno uobličimo, da toliko učinimo zanimljivim, primamljivim, da to bude primamljivije nego čari ovoga svijeta. Da Božja Riječ bude u najljepšim mogućim melodijama otpjevana, sa najviše truda, sa najviše dara! Božje bude iznad ljudskoga! I kako onda na to ne bi došao blagoslov? Zaključit ću s ovim, Josip, od kud ta hrabrost, od kud da jedan san promijeni njegov život, da događaj koji je toliko bio snažan, koji je bio iskren u srcu. Kako je biskup rekao ovdje na Josipovo, biskup Šaško, Josip je bio zbunjen, pa dobro gdje je meni mjesto? Ali, Marija, jao, koja je moja uloga, što je meni činiti? Ono što Bog traži od mene po anđelu, ili ono što ja želim? "Ne boj se uzeti Mariju za ženu, što je u Njoj začeto, od Duha Svetoga je!" Evo, braćo i sestre, koliko god da u ovom vremenu u kojem živimo zvuči suludo, da živimo po Božjemu. Koliko kod da nas ne znam kakvi mediji, ne znam kakvi interpretatori, žele obmanuti, da olako poput Jude uzmemo Božju Riječ i doslovno, što? Ubijemo ju, bacimo, zakopamo ju, spalimo ju, ne želimo je čuti, poslije mise ne znamo ponoviti što je bilo u njoj, ubili smo je. Nije nam bila važna, nismo je doživjeli, zid. Hoćemo li možda u ovom Svetom tjednu, kroz ova najsvetija tri dana koji su pred nama, znati da ti je mjesto u tvojoj crkvi, tamo gdje ćeš biti, ili u tvojoj župnoj crkvi! Da, ta tri dana želimo promišljati o najvećem daru koji je čovječanstvu dao sam Bog. Ono što smo čuli na Cvjetnicu izvještaj Muke, ono što ćemo prekosutra čuti izvještaj Muke po Ivanu, to je povijesni događaj ljudi moji! Isus je stvarna osoba! Bio je Bog i čovjek i umro je, bio je razapet! Grob je prazan! Želiš li jednog dana da i tvoj grob bude prazan, kada moliš vjerujem u uskrsnuće tijela? Molimo zagovor Josipov za odvažnost slušanja, ali onda i življenja Božje Riječi koliko god da nas to zbunjuje, koliko god da je možda u životu čudno, koliko god izgleda da ćemo ispasti nekakve kukavice, ali Josip, muž, očevan, snažan prihvatio je Mariju i odgajao je Spasitelja! Dajmo, odgojimo ono što je u nama Božje po sakramentima i darujmo ljudima u vremenu u kojem živimo, Amen!
Propovijed vlč. Duje Kurtovića, župnika župe Svetog Franje Ksaverskog, Švarća-Karlovac:
