Draga braćo i sestre!
Evo zaista nas, kao i uvijek, kada se navješćuje Božja Riječ, Bog nas želi osloboditi. Danas to čujemo u ovome svetome Evanđelju koje nam je upravo naviješteno. Bog želi da budemo slobodni, da živimo u slobodi Božje djece, osobito je to aktualno ovih dana, ovih tjedana, mjeseci. Možemo tu poruku Božje Riječi iz današnjih čitanja nekako i prenijeti na naše hrvatske situacije u ovome trenutku. I ono što nam Gospodin kroz svoju pomazanu Riječ punu sile Duha Svetoga, Riječ koja ima moć spasiti naše duše, Riječ koja postaje Tijelom onima kojima vjeruju kroz one koji vjeruju, želi danas poručiti je da se ne bojimo, da se ne plašimo, da je Bog s nama, da jedino što trebamo učiniti je da ostanemo vjerni. To je muka, to je trud, to je borba, to je rat! Ali moramo ostati vjerni. I kaže prvo čitanje, da ako ćemo biti vjerni poput ovog Mešaka, Šadraka, Abed Nega, ovih mladića iz Izraela u drugoj tuđinskoj zemlji čak, u robovanju, u sužanjstvu, u mnogim neprilikama koje su imali kao mladi Židovi, dakle, ako ostanemo vjerni, Bog će u naše vatre, u naše peći poslati anđela, poslat će Spasitelja, poslat će Isusa, poslat će Nebo na ovu našu zemlju, poslat će mir u ove naše nemire, snagu u ove naše slabosti, to je Božje obećanje. To se zaista dogodilo! Ovu Riječ koju smo danas slušali iz Knjige proroka Daniela, braćo, je i sveti Josip slušao, to mi je prošlo mislima dok smo slušali, dakle, navještaj Božje Riječi. I on je znao za ovu epizodu iz Knjige proroka Daniela i on je slušao ovaj psalam također koji nas želi uzdići, koji nas želi ohrabriti, koji nas poziva da u najtežim trenutcima da se oslonimo na Gospodina, ne na sebe, ne na svoje talente, ne na svoje sile, ne na svoju prošlost, ne na svoju karijeru, ne na svoje titule, ne na mišljenje o sebi kakvi smo da ne bi smo upali pod istu osudu pod koju su upali ovi farizeji i ovi koji su slušali Gospodina danas kako slušamo i mi u Evanđelju. Isus im govori radosnu vijest, Isus im govori o Ocu, Isus im govori istina će vas osloboditi! A istina je da ste vi robovi, da ste vi u strahu pod Nabukodonozorom koji je slika Đavla, Zloduha i kaže im Isus: "Prihvatite istinu o sebi, istina će vas osloboditi!", istina da smo lažljivi, da smo licemjerni, da glumatamo često, da nemamo ljubavi prema svekrvi, snahi, prema susjedu, prema svom svećeniku, prema svom djetetu, da smo možda krivo odgojili, da smo radili krive, pogrešne, korake kroz život. Istina boli, istina oslobađa! Ali oni kažu ne! Kaže, mi nismo Abrahamov rod, mi nismo pod osudom. To je kao da mi kažemo danas na ovom mjestu u našem hrvatskom svetištu mi smo Hrvati, katolici od stoljeća sedmog, mi idemo u crkvu nedjeljom, mi se dičimo svojim sakramentalnim životom! Da! Ali Gospodin želi nešto dublje, nešto više! Gospodin želi jedno svjedočanstvo braćo i sestre! Neki dan sam bio pred bolnicom na Švarči, jedna osoba u gradu koji ima 60.000 stanovnika, u gradu u kojem se svake godine 500 djece usmrti abortusom, abortus znači baciti u smeće. Fetus znači maleni, mi smo svi bili fetusi, svi smo bili maleni! Sve nas je Gospodin stvorio, držao na svome dlanu, dao u ovaj grad u ovaj svijet da kroz nas proslavi svoje veliko Ime braćo i sestre! I nećemo se moći sakriti iza etikete da smo Hrvati katolici, ne, Gospodin će reći; koliko si ljubio, koliko si živio u toj Istini, koliko si bio ta Istina u vremenu u kojem sam te postavio? I, zato, ne smijemo se bojati! Ne smijemo se jer je Bog s nama i recite, amen i recite slava Isusu! Jer Bog je s nama u našim vatrama. Vidite Gospodin nikada nije lagao, On je Istina i nikada neće slagati tebi i meni! I kad kaže da su ovi momci bili ubačeni u vatru, u peć, ta vatra i ta peć je također danas naš dio našega života. I ti brate i sestro si u nekoj vatri! Je li to vatra požude, ne znam, je li vatra krize bračne u kojoj se danas nalaziš? Je li to vatra između tebe i tvoga djeteta? Vatra u tvom tijelu jer je otkriven neki tumor, cista, miom, polip, ne znam kakve sve situacije? Ali ti si u vatri! Ja sam u vatri! Mi koji imamo poziv u toj smo vatri! Vi koji imate poziv za roditeljstvo, vi ste u toj vatri! Cijeli svijet je u vatri! Europa je u toj vatri! I Gospodin kaže, ili ćeš svojim djelima i svojim dolaskom k meni, ili ćeš u toj vatri naći Krista, ili ćeš se u toj vatri spaliti! I zato braćo i sestre, uđimo u tu vatru s Isusom, ne bojmo se! Ne bojmo se borbe za život! Ne bojmo se borbe za manje, za slabije, za drugačije! Demokracija stalno to spominje, evo kako trebamo imati to poštivanje, kako trebamo imati te slobode, kako trebamo voljeti tog malog nekakvog drugačijeg. Danas je dan djece sa sindromom Downa, oni su drugačiji, a 9 od 10 njih se masakrira u majčinoj utrobi, oni su drugačiji, oni su manji, oni su slabiji! Sotona mrzi nerođenu djecu, jer ona su slika Isusa Krista. I braćo i sestre nismo sami u toj borbi, nismo sami, čim uđemo u tu vatru dolazi Gospodin s osvježenjem, sa zahlađenjem, danas je to bila za vas sveta ispovijed, danas će to biti za nas ova sveta misa, Krv Kristova tu vatru, tu vatru demona, tu vatru svijeta, tijela, prošlosti, krivice, Krv Kristova će ju uništiti, razumijete, samo treba doći bliže! Nismo sami, evo sveti Josip je s nama, Nebo je s nama, anđeli Božji, blažena Djevica Marija, raj. I ako gledaš samo u to što je od pakla, samo u to što je od Đavla, u to crno, samo u tu vatru, onda nećeš primijetiti ovu Istinu koja te može osloboditi! Nismo sami, nisam sam! 'Ajmo reći to zajedno – nisam sam! Slava Bogu! Nismo sami! Zato smo večeras došli ovdje i zato tako rado dolazimo u ovo Svetište. Kad malo razmišljam o svetom Josipu, vidite braćo i sestre zašto mene osobno sveti Josip tako fascinira? Zašto je tebi i meni on tako drag, možda je iznad drugih svetaca? Ja mislim da je to prije svega zato što je on prošao sve što smo prošli mi, što je on bio jedan realan svetac, što je on bio jedan svetac čvrsto s nogama na tlu, na zemlji, što je on bio svetac, jer je on bio svetac koji nije bio superman. Vi kada nekada čitate životopise svetaca, pa to je strašno, oni lebde samo, oni su stalno negdje drugdje, nekakvi drugačiji, oni imaju odgovore na sva pitanja, oni nikad nisu bili u depresiji, oni nikada nisu iskusili tjeskobu, besparicu, nikad se ne svađaju, nikad nikakav ni najmanji grijeh, a to je laž! Božja Riječ kaže da smo svi grješnici i da nema pravednog niti jednog jedinoga! Razumijete? Svi smo grješni. Sveti Josip je bio u strahu, sveti Josip je htio ostaviti Mariju, sveti Josip nije razumio, sveti Josip se mučio, imao je besane noći, nesanicu. Razumijete? Da je u današnjem vremenu možda bi trebao normabel. Jer je bio u nemiru, bio je u nemiru, bojao se! Ja mislim da vi i ja razumijemo da je on nama sličan i da mu zato hrlimo, da mu zato dolazimo, da zato njemu kažemo u srcu, Josipe pa ti razumiješ! A u usprkos svim tim vatrama koje je imao iznutra, izvana, ljudski obziri, svašta se pričalo tih dana prije 2000 godina u Nazaretu, znate? Trudna, a nije u braku, zaslužuje smrtnu kaznu prema Mojsijevom Zakonu! Koliki bi to između nas, ili onima kojima mi služimo, naše majke trudnice mogle reći isto tako. I onda kaže još, trudnicu bi napustio, koliki muškarci su napustili, očevi svoju djevojku, ženu, trudnicu, majku nerođenog djeteta. Dakle, razumije nas! Razumije te borbe, razumije naše tjeskobe! On je stvaran! On se zaista brinuo! Zaista je dan Isusu kao poočim, Gospi kao zaručnik, nama kao prijatelj, kao zagovornik. Mi smo uistinu počašćeni da možemo doći k njemu i da možemo od njega nešto primiti, to jedno prijateljstvo, tu jednu zaštitu, tu jednu pomoć u tim našim vatrama koje postoje, koje ne možemo negirati jer smo ljudi, jer je i on čovjek, jer je on iz Izraela, jer je i on bio u toj vatri kao i njegovi sunarodnjaci i kao što smo i mi danas i kao što ćemo i biti i bili smo. Jer, život na ovom svijetu je nesavršen, ali je savršen taj Isus, jedini, kojega je Josip držao u svome naručju i kojega nam i danas želi darovati. Ja sam se zavjetovao braćo i sestre, kad god ću stajati ovdje, za ovom govornicom, ovom propovjedaonicom, da ću dati slavu Bogu kroz to što ću se prisjetiti, i sebe i one koji me slušaju, odnosno dati jedno svjedočanstvo što mi se dogodilo točno prije 29 godina u lipnju 1989. godine, ovdje. Bio sam završio sedmi razred, došao sam iz Zagreba sa svojom župom sa jednim autobusom i nisam nikada razmišljao o tome, nisam nikada imao poticaj za to, nisam nikada težio ka tome, ka svećeništvu, redovništvu, ali tu sam negdje sjedio u ovim klupama i onako nezainteresirano kao svi naši krizmanici gledao, zujao, što bi rekli. U tom trenutku je iz sakristije izašao jedan poljski pavlin i evo nakon 29 godina ja sam isto pavlin kao i on. Tu sam dobio zvanje! Slava Isusu! Baš na ovom mjestu, baš sam tu osjetio poziv za ovaj red, za bijele fratre, naše fratre iz Kamenskog ili Svetica gdje sam ja, za naše fratre koji su 45 samostana, rezidencija imali u Hrvatskoj, toliko su odgovorni za kulturu, za vjeru u našem narodu. Taj jedan fratar naš Martin Borković, biskup u Zagrebu, je potaknuo baš u Saboru da se sveti Josip proglasi zaštitnikom Hrvatske, pavlin, jel', moj subrat iz prošlosti! I znate na što me uvijek podsjeti ova crkva kad dođem ovdje na tu prvu ljubav! Recite, prva ljubav! Sjeti se, čega? Prve ljubavi, sjeti se prve ljubavi! Kažem to često ljudima koji su u krizi braka, u nekoj obiteljskoj tjeskobi, sjetite se prve ljubavi! Sjetite se kako ste se zaljubili, kako ste se voljeli, sjetite se! Sjetite se trenutka zavjeta pred oltarom, sjeti se! Sjeti se svojih obećanja toj supruzi, tom suprugu, sjeti se s kolikom ste radošću očekivali prvo dijete! Sjeti se! Evo mene sveti Josip, mene Dubovac podsjeća baš na tu moju prvu ljubav i kada potonem, ili kada tonem, ili kada malakšem u svome pozivu sjetim se svetog Josipa, sjetim se prve ljubavi! Sjetim se tog trenutka kada mi je poziv, zvanje za redovnika ušlo u moje srce! Sveti Josip nas isto može podsjetiti svojim imenom na neke važne stvari braćo i sestre. Što znači Josip? Josip znači – u Jahvi je moja plodnost, ili Jahve me je učinio plodnim! Jahve mi daje plodnost! To znači u originalu ime Josip! Mi trebamo biti plodni kao kršćani, ja vas pozivam i ohrabrujem da budemo plodni vjerenici! Vjernici koji samo žive za sebe u nekom egoizmu malo su u krivom putu. Trebamo biti plodni za druge! Trebamo se boriti, svjedočiti! Trebamo učiniti sve da bi Bog bio slavljen i ljubljen, da bi bio poznat u našim životima! Mi smo ovdje prije gotovo 10 godina otvorili Kuću sv. Josipa za trudnice i majke, za one koji su u teškim životnim situacijama. Baš sam htio da se sveti Josip proslavljuje, da sveti Josip bude muškarac i glava u toj kući, u toj obitelji. Kroz 10 godina, bez ikakve financijske pomoći od strane države, ta kuća egzistira! Kroz 10 godina sveti Josip ondje čini čuda! Kroz 10 godina smo ondje spasili nebrojenu djecu od abortusa, nebrojene majke, trudnice. Znate koliko je prošlo kroz ove ruke, kroz ruke mojim ovdje dragih prijatelja, suradnika, volontera, tone pelena, tone pelena zahvaljujući svetom Josipu jer smo ga molili, jer Božja providnost djeluje kroz njegovu zagovor, kroz njegovu zaštitu. I zato vas braćo i sestre pozivam da ostanemo u Istini, da se borimo, da uđemo u tu vatru, gledajući Isusa, čekajući Isusa, zazivajući Isusa, ostajući vjerni Isusu! Ja vas molim da iskoračite, da se ne bojite moliti, da se ne bojite vapiti, da se ne bojite malih gesta kršćanske ljubavi, da se ne bojite te vjernosti! Dođite pred bolnicu moliti pred tu Golgotu današnjice, pred Golgotu današnjice. Kako smo bili jedinstveni u ratu, kako smo slavili Boga, kako smo se molili, kako smo plakali nad svakim ubijenim Hrvatom. A gdje smo danas? Ta djeca su nevina, ta dječica su potpuno, potpuno nevina, ona su slična zaklanom Jaganjcu Kristu, ona su usmrćivana! Nad njima se vrši ta kazna, smrtna kazna! Nedužni! Potpuno nedužni! Bog Stvoritelj ih je stvorio s jednim planom, s jednom nakanom, oni bi trebali biti taj naš anđeo kao što je i sveti Josip bio taj anđeo u vatri Blaženoj Djevici Mariji i malome Isusu. I ta nerođena dječica su pozvana ovdje i poslana ovdje nama da ih prihvatimo kao Isusa. Molim vas da mislimo na njih, da mislimo na trudnice, da slavimo Boga Gospodina zato što nam daruje ponovno i ponovno trudnicu, kao što je bila trudna Blažena Djevica Marija i ponovno i ponovno da je nerođeno dijete kao što je bio Isus nerođeni embrio, nerođeni fetus! Evo završio bih s time da nas Bog ljubi, da Bog čezne za nama, da Bog ima odgovore na naša životna pitanja, patnje, padove i križeve. On čini čuda! Koliki su obnovljeni na ovome mjestu. Ja tako često slušam, evo i nedavno su mi jedni posvjedočili da su u devetnici svetom Josipu, da su se izmirili u braku, brak je bio na rubu, na rubu sloma, na rubu propasti. Drugi mi svjedoče da su ovdje pred ovim kipom izmolili djetešce nakon 5-6 godina što nisu mogli u braku imati. To su prekrasna svjedočanstva! To je znak da se ovo iz Knjige proroka Daniela i danas i danas da se ostvaruje, da je ova Riječ Božja aktualna! Da je Bog Alfa i Omega, da On sve vodi! Da će nam pomoć u našim križevima, da će ući u vatre koje nas žele sagorjeti i da će nam pomoći kao narodu, ali moramo ostati vjerni! Vjernost će biti nagrađena! U vjernosti je ljepota našega života! Ako ćemo se prodati, ako ćemo se odreći svojega, tko smo onda, što smo onda? A sve počinje od ljubavi i od zaštite te trudnice, te samohrane majke, tog nerođenog djetešca u njoj! Razmišljajmo o tome i molimo na ovom mjestu da nas Josip zagovara svojim moćnim zagovorom pred Bogom i Gospodinom našim, Amen!
Propovijed fr. Marka Glogovića:
